Opet kiša...Kad god začujem dobovanje kapi po prozorima poželim isto:da se ušuškam u nečiji zagrljaj,da slušam njegovo ravnomerno disanje i ujednacene ritmove srca....Da ćutimo i slušamo kišu kako pada....Reči postaju suvišne jer se tako dobro razumemo, da u tom trenutku i nisu potrebne...Grmi,seva,kiša postaje sve jaca,a ja se osećam tako sigurnom i zasticenom....Noću,bilo bi lepo tako zaspati,jutrima - probuditi se,lenjo se protezati u krevetu....A kada padaju topli letnji pljuskovi,istrčati na kišu i ljubiti se....
Lepo zvuči,ali ko zna kad i ko zna gde...Možda u nekom drugom zivotu....Jer izgleda da ''mnogo'' ocekujem u ovom...
Lepo zvuči,ali ko zna kad i ko zna gde...Možda u nekom drugom zivotu....Jer izgleda da ''mnogo'' ocekujem u ovom...