-Nemojte se bojati sutrašnjeg dana koji ništa ne obećava,
jer takvi dani uvek najviše daju.
-Ima kod nas čest tip ljudi koji iz svoje nemogućnosti da prihvate pravu istinu svega
što ih okružuje beže u lažne svetove i okruženja, umišljaju, ali kada dođe čas istine,
koji uvek dolazi, oni su sposobni samo da se ljute i prete-
čemu čovek poput mene može samo da se nasmeje, a to je njima najgori neprijatelj- Smeh.
Stoga, nasmejsmo se gluposti koja nas okružuje.
-Strahovi u ljudima, uvek ih navedu da rade ono čega se najviše boje.
-Vrtim se okolo, gledam svuda, zavirujem u sve, i nigde onoga što tražim,
a ni sam ne znam šta tražim. Uglavnom, toga nigde nema.
-Truditi se neprestano, ostaviti na papiru neki dobar otisak
ponekada dovodi do neprestanog slaganja slova i reči ili predmeta i poteza,
ali nikada ustvari ništa, bar za taj trenutak - ništa.
To osećanje zahteva ti da stalno slažeš svoje poteze i kao da te tera na grešku,
na grešku koja ne neizvesna.
˝A TI DRAGI PRIJATELJU JOŠ UVEK TUGUJEŠ
ŠTO MISAO NIJE NAŠLA MESTO MEĐU REČIMA!,
TO JE PLEMENIT BOL DRAGI PRIJATELJU, IMAJU GA SAMO IZABRANI;
BUDALA JE UVEK ZADOVOLJNA ONIM ŠTO KAŽE,
I UZ TO VOLI DA KAŽE VIŠE NEGO ŠTO JE POTREBNO;
VOLI DA IMA ZALIHU.˝
-DOSTOJEVSKI-
-Kada se čovek, ne razmišljajući mnogo, zaleti negde;
i u toj brzini promaši izlaz on je, misli, izgubljen kao dete u prodavnici igračaka,
ali greši! Brzina duha i intelekta donosi nova i ponovna rešenja.
I uvek je to tako.
-Nezavisnost, kao snaga, kao neizreciva energija koja čoveka čini živim,
ali ne kao meterijalna nezavisnost; već nezavisnost odluke i/ili ideje,
kao vrhunac postojanja koja čoveka goni da bude čovek.
-I na posletku - usluga; da li je uistinu ceo ritual i postojao samo radi te sitnice -
Laži odvedu u hol bez izlaza, a na kraju dugog hola prečesto čekaju loše vesti.
jer takvi dani uvek najviše daju.
-Ima kod nas čest tip ljudi koji iz svoje nemogućnosti da prihvate pravu istinu svega
što ih okružuje beže u lažne svetove i okruženja, umišljaju, ali kada dođe čas istine,
koji uvek dolazi, oni su sposobni samo da se ljute i prete-
čemu čovek poput mene može samo da se nasmeje, a to je njima najgori neprijatelj- Smeh.
Stoga, nasmejsmo se gluposti koja nas okružuje.
-Strahovi u ljudima, uvek ih navedu da rade ono čega se najviše boje.
-Vrtim se okolo, gledam svuda, zavirujem u sve, i nigde onoga što tražim,
a ni sam ne znam šta tražim. Uglavnom, toga nigde nema.
-Truditi se neprestano, ostaviti na papiru neki dobar otisak
ponekada dovodi do neprestanog slaganja slova i reči ili predmeta i poteza,
ali nikada ustvari ništa, bar za taj trenutak - ništa.
To osećanje zahteva ti da stalno slažeš svoje poteze i kao da te tera na grešku,
na grešku koja ne neizvesna.
˝A TI DRAGI PRIJATELJU JOŠ UVEK TUGUJEŠ
ŠTO MISAO NIJE NAŠLA MESTO MEĐU REČIMA!,
TO JE PLEMENIT BOL DRAGI PRIJATELJU, IMAJU GA SAMO IZABRANI;
BUDALA JE UVEK ZADOVOLJNA ONIM ŠTO KAŽE,
I UZ TO VOLI DA KAŽE VIŠE NEGO ŠTO JE POTREBNO;
VOLI DA IMA ZALIHU.˝
-DOSTOJEVSKI-
-Kada se čovek, ne razmišljajući mnogo, zaleti negde;
i u toj brzini promaši izlaz on je, misli, izgubljen kao dete u prodavnici igračaka,
ali greši! Brzina duha i intelekta donosi nova i ponovna rešenja.
I uvek je to tako.
-Nezavisnost, kao snaga, kao neizreciva energija koja čoveka čini živim,
ali ne kao meterijalna nezavisnost; već nezavisnost odluke i/ili ideje,
kao vrhunac postojanja koja čoveka goni da bude čovek.
-I na posletku - usluga; da li je uistinu ceo ritual i postojao samo radi te sitnice -
Laži odvedu u hol bez izlaza, a na kraju dugog hola prečesto čekaju loše vesti.