Gledanje i vidjenje
Dobosi, trube, kolone su se smenjivale jedna za drugom u nepreglednom nizu. Legije sa
sjajnim oklopima, robovima i kurtizanama ,mocnim konjanicima, strelcima prolaze keltskim poljima
poljima , smeju se cudnim zavezljajima , krajputasima, topot nogu i konjskih kopita
cuje se desetinama kilometara u dubinu ostrva.
Za to vrijeme u zemunicama u vlazi ,sa mirisom vlage i mokrace u mumlanju prolaze dane, rukama se cereci plijen
i sa zebnjom u srcima osluskuje dobovanje velike rimske armade. U izmaglici ispod drveta Slijepi starac cuje sipljiv
kasalj pobjednika Kartagine, kmecanje tek rodjene bebe u dubini rimske kolone, jetku raspravu ljubavnika pokraj njih u polju, cuje i on
zestoko siktanje mladih placenika kojima su obecani dvorovi i ratne pobjede, tovari zlata i vezovi tamnoputih ljepotica sa orijenta. Sad vide da tu vise od mora blata svakodnevne kise i
ponekog nerazumljivoga poklica nema nicega.Ljudi spremani za osvajanje slave i plijena vide da je poraz iz njihovoga ugla gledanja
neminovan, makar istijebili sve vrazje domorodce. Poraz i pobjeda ne zavise od njih oni poraz nose od kuce, sa vladarskog dvora i to vise osjecaju nego sto vide.
Za to vrijeme u sumi nekoliko druida i par seljaka sa zenama uzagrenih ociju na pameti imaju samo jedno- kako sto skuplje prodati svoju kozu.
Ne racunaju ti odrpanci sta ima da cuvaju, nemaju nista osim gole zivote, smiju se pracakanju ribe u potoku djeci pokazuju sunce kad izgrije i igraju se sa njima kao da su i oni djeca.
Ne plase se nicega samo im krv u zilama i srce zadrhti pri pomisli na okove, dozivotno robovanje u potpuno nepoznatome svijetu i ljudima.
Iako toga nijesu svjesni oni nose oreol pobjednika na ovaj ili onaj nacin. Slijepi starac se bezubim ustima osmjehnu sebi u bradu i pomjerivsi busen sa ulaska u zemunicu smugnu unutra.
Sve ostalo je istorija a ona pametno cuti i sama se ispisuje.Gledajmo ,gledajmo mozda nesto i vidimo ili ne.....ko to zna?
Dobosi, trube, kolone su se smenjivale jedna za drugom u nepreglednom nizu. Legije sa
sjajnim oklopima, robovima i kurtizanama ,mocnim konjanicima, strelcima prolaze keltskim poljima
poljima , smeju se cudnim zavezljajima , krajputasima, topot nogu i konjskih kopita
cuje se desetinama kilometara u dubinu ostrva.
Za to vrijeme u zemunicama u vlazi ,sa mirisom vlage i mokrace u mumlanju prolaze dane, rukama se cereci plijen
i sa zebnjom u srcima osluskuje dobovanje velike rimske armade. U izmaglici ispod drveta Slijepi starac cuje sipljiv
kasalj pobjednika Kartagine, kmecanje tek rodjene bebe u dubini rimske kolone, jetku raspravu ljubavnika pokraj njih u polju, cuje i on
zestoko siktanje mladih placenika kojima su obecani dvorovi i ratne pobjede, tovari zlata i vezovi tamnoputih ljepotica sa orijenta. Sad vide da tu vise od mora blata svakodnevne kise i
ponekog nerazumljivoga poklica nema nicega.Ljudi spremani za osvajanje slave i plijena vide da je poraz iz njihovoga ugla gledanja
neminovan, makar istijebili sve vrazje domorodce. Poraz i pobjeda ne zavise od njih oni poraz nose od kuce, sa vladarskog dvora i to vise osjecaju nego sto vide.
Za to vrijeme u sumi nekoliko druida i par seljaka sa zenama uzagrenih ociju na pameti imaju samo jedno- kako sto skuplje prodati svoju kozu.
Ne racunaju ti odrpanci sta ima da cuvaju, nemaju nista osim gole zivote, smiju se pracakanju ribe u potoku djeci pokazuju sunce kad izgrije i igraju se sa njima kao da su i oni djeca.
Ne plase se nicega samo im krv u zilama i srce zadrhti pri pomisli na okove, dozivotno robovanje u potpuno nepoznatome svijetu i ljudima.
Iako toga nijesu svjesni oni nose oreol pobjednika na ovaj ili onaj nacin. Slijepi starac se bezubim ustima osmjehnu sebi u bradu i pomjerivsi busen sa ulaska u zemunicu smugnu unutra.
Sve ostalo je istorija a ona pametno cuti i sama se ispisuje.Gledajmo ,gledajmo mozda nesto i vidimo ili ne.....ko to zna?