Mi, kao i svaka vrsta zivih bica, imamo specifican oblik tela s karakteristicnim culima i inteligencijom preko kojih dozivljavamo postojanje, odnosno formiramo razumevanje, samim tim i istinu.
Medjutim, pitanje je koliko smo zaista u stanju da preko nasih cula i inteligencije uocimo i razumemo fenomen postojanja? Nije iskljucena mogucnost da u univerzumu postoje bica s kompleksnijim organizmom, culima i inteligencijom koja imaju naprednije i radikalnije razumevanja zivota.
Zato je arogantno proglasavati nase, ljudske istine apsolutnim. Treba uvek imati u vidu izvesnu ogranicenost spoznavanja samim nasim organizmom. Na primer, nase culo mirisa nije u tolikoj meri razvijeno kao kod pasa. Zato ne opazamo mirise koje oni opazaju.
Za nas postoji samo ono cega smo svesni ili sto smo uocili. Ono sto nismo u stanju da uocimo, toga nismo ni svesni. To za nas ne postoji. Prema tome, nase razumevanje postojanja ili nase istine su uvek relativne. Zbog toga i imaju tendenciju razvoja.
Pojam istine nastaje u svesti ljudi, pa se njegovo razumevanje mora traziti u samoj njenoj kompleksnosti. Mi kao vrsta imamo zajednicke karakteritike, ali i individualne razlike. Zbog toga imamo sposobnost istog, ali i razlicitog razumevanja i odredjivanja istine.
Sposobnost istog uocavanja i razumevanja pojava i zakonitosti u ovoj dimenziji u engleskom se naziva common sense. Kod nas zdrav razum. On se sastoji od cinjenica koje su svima ocigledne i razumljive. Tako na primer, svi znamo ako bacimo loptu uvis da ce pasti dole, ako stojimo na kisi bez kisobrana da cemo pokisnuti, 1+1=2, itd. To su utvrdjene fizicke zakonitosti koje deluju po principu opsteg reda ili logike. One nam omogucavaju sporazumevanje u slucajevima kada saopstavamo jedni drugima personalne istine ili razlicita misljenja. Takodje nam sluze i kao orijentacija prilikom novih otkrica.
Zbog toga je svesni nivo (intelekt) koji ima sposobnost logicnog rasudivanja veoma znacaja. Predstavlja sponu izmedju unutrasnjeg i vanjskog sveta. Preko njega se dopire do samog unutrasnjeg jezgra svesti u kojem dominiraju sustinske, duhovne zakonitosti.
Onog momenta kad intelekt dopre do njih, dobija sposobnost intuitivne percepcije koja mu pomaze da otkriva skrivene uzrocno poslednicne odnose izmedju razlicitih oblika i pojava u fizickoj dimenziji. Medjutim, intuitivan uvid je tek maglovit, nejasan nagovestaj ili gruba skica koja zahteva posvecenost, naporan rad i zalaganje da bi se dobila jasna slika ili otkrila nova, dublja istina. Edison je s pravom primetio da je genije 1% inspiracije (talenta) i 99% znoja.
Svaki covek ima konstruktivni potencijal u vidu razlicitog talenta, bilo za slikarstvo, muziku, matematiku itd. Ali, ako mu se ne posveti ili ako ga ne razvija ono ce ostati jalovo i neiskorisceno.
Ako se neko okupira i zadovoljava samo trivijalnim stvarima, zanemaruje unutrasnji duhovni potencijal, a time i mogucnost da otkriva i razvija svoj talent. Znacajna dostignuca se ostvare tek onda kad neko uspe da objedini unutrasnje i spoljasnje resurse. Kad uspe da objedini svoj intuitivni uvid s logicnim i kad svoje licno iskustvo prosirje s iskustvima drugih.
Iz toga razloga je citanje pozeljno i korisno. Mislim da se nisam najpreciznije izrazila kada sam dala komentar na izjavu Bukowskog. Preterano citanje moze biti stetno kod veoma mladih ljudi koji jos uvek nemaju dovoljno zivotnog iskustva da oforme vlastiti stav. Pogotovo ako citaju sund i dela izopacenog morala.
Medjutim, ukoliko ljudi imaju oformljene unutrasnje vrednosti, tada ce biti u stanju da naprave bolju procenu i odaberu literaturu koja ce im biti korisna ili koja ce podsticati njihov progresivan razvoj. U vecini slucajeva, upravo ljudi s razbudjenim duhom, razvijenom intuicijom ili nekim talentom mnogo citaju.
Oni se prepoznaju po originalnosti, bogatstvu ideja i kreativnom stvaralastvu. To ih navodi da se aktivno posvete predmetu svoga interesovanja, odnosno da neumorno, s entuzijazmom proucavaju misljenja drugih i time objedinjavaju i koriste i unutrasnji i spoljasnji resurs.
Hakim bej, ne razumem zasto si naveo Maksima Gorkog i delo "Kako se kalio celik", posto je njega napisao Nikolaj Ostrovski?
Hvala na preporuci zxy ali, sam vec prosla i Sopenhauera i Bibliju pa, nemam nameru da se opet vracam na to. Zato i ja tebi preporucujem da idemo dalje.