tante za mante

Prosjaku nikad nije udelio. Jeb'o je svastiku, šurnjaju i strinu, prvom komšiji na prevaru oteo osamnaest jutara zemlje,a onog gluvonemog beskućnika, što mu je opijen vinom i u napadu sirove obesti sleđa razbio lobanju kamenom, nikada nisu našli. I da jesu - koga bi bilo briga?
Bog za njega nikada neće mrdnuti prstom, mislio je, pa ako je pakao nakon smrti nastavak ovog pakla, onda... nek ide život. Barem nek se ima.
Misleći tako, stari gubavac je crkavao hropćući, dlanom grčevito stišćući zlatnik koji je dobio od đavola, nakon dogovora da mu proda dušu. Rogati je stajao iznad njega i cerekao se.
- Ti...ti! - jeknu umirući, besno razrogačivši preostalo oko nakon što je osetio kako se do tada čvrst metal topi u šaci i curi van između prstiju.
- De, de - tobož saosećajno će đavo. - Nisi valjda očekivao da ću zlatom plaćati nešto čega nema?
 
Za svastiku i šurnjaju ajde de,pa i za strinu,ponekad i same one to traže,al za sve drugo msm stvarno...Ne bih mu ni ja platio a kamoli takav menadžer kao što je djavo:think:;):lol:
 

Back
Top