(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
SVETLOST
Rukama majušnim
Srce ti ščepa
I mrdnuti, ono više nikud ne može.
Osmehom izmami sunce gde god da se skrilo,
Pa u okicama svica
zablistaju čak dva
smejući se oduševljeni životom.
I taj te život nosi
Svim našim tamama, svetlom svojim, prkosi.
Maleni svitac
Snagom svojom
Svaki mrak razgali.
Zato i postoje svi mini svici na ovom svetu,
Da odrasli svet vidi kud hoda.
Maleni svitac u oku mi spava,
pssssssst.....osmeh odmara ispod sklopljenog kapka
Od nane, za njenog mini svica
PS Laka vam noć lepi blogerski svete