Čitajući kolumnu ˝Vlaška posla˝ , setih se onih dičnih vremena nacionalnog buđenja u prvim danima našeg parlametarnog života , kad onaj veliki srpski sin , patriota bez premca , podviknu smom srpskom opoziciono anti protivnom svetu : nemojte da izglasamo zakon , da je zemlja kocka ( slobodan citat , sa istinitim značenjem ) ! Tad sam se silno uplašio , ne zbog eventualnog nastojanja da se poremeti zemljina teža , već zbog činjenice da se ne poremeti , baš totalno , dibiduz , vladajuće mentalno zdravlje ! Svašta mi je padalo napamet u vezi dog vladajućeg zdravlja , što je vreme pokazalo ispravnim ! Danas je to iza mene , kao nekakav težak san , mora , koja me mal , mal pa podseti na ta vremena , kad umal nije zakon o četvrtastoj zemlji donešen , pa i nije poremećena zemljina teža , ali se nelegalno i neligitimno poremetilo , "ničim izazvano" , mentalno vladajuće zdravlje ! Kažu , kog su ljute guje ujedale , taj se i guštera vidi kao strašnog zmaja !
Elem , takav jedan sanizložen je licu javnosti , kao vizionarsko pretkazanje bliske nam stvarnosti :
Pao zakon sile teže
........................................................................................................
˝ Čitav se svijet, da ne duljim, najednom našao u zraku.
Nastala je, očekivano, kuknjava i zapomaganje. Narod je plakao i molio. Majke su očajno dozivale djecu što su se torbama na ramenima podigla u zrak u školskim dvorištima skroz na drugom kraju grada. U tome metežu stvari i bića što su slobodno lebdjela uokolo, napokon je došlo objašnjenje pojave.
“Zakon gravitacije više ne vrijedi”, rekao je netko upućeno.
“Kako ne vrijedi?”
“Pao je na Ustavnom sudu.”
“Zakon gravitacije pao na Ustavnom sudu”, ponovio je građanin ogorčeno. “Pa ne možeš vjerovati što nam rade.” ˝
......................................................................................................
˝ “Gospodine Glavaš, i vi ste ovdje?” upitao sam ja uljudno.
“Naravno da sam i ja ovdje”, odgovorio je on. “Tamo gdje nema težine, nema ni teških zločina.”
“Sve je jednako.
“Tako je”, složio se on zlobno se kezeći, prolazeći mimo mene. “I perje i olovo, i lako i teško, i gore i dolje, i ološ i ugledan svijet, i žrtve i ubojice, nema razlike, baš sve je jednako”
I on je onda nestao u visini, uskoro sasvim sićušan na pozadini tmurnog neba, a ja kao da sam znao tko će mi za njim doći i nisam se ništa iznenadio kad sam okrenuo glavu.
Tamo je lebdjela jedna od Glavaševih žrtava, jedan sredovječni Srbin vezanih ruku, kose i odjeće još mokrih od Drave u koju su ga bacili, s ogromnom, zjapećom, krvavom rupom od metka na čelu. Mumljao mi je nešto nerazumljivo, a ja sam prišao i strgnuo selotejp kojim su mu bila začepljena usta.
“Vratite nam gravitaciju”, zavapio je taj nesretnik šapatom. “Vratite nam barem gravitaciju, ako Boga znate, da nas više ne dižu. Da možemo spokojno ležati u svojim grobovima.” ˝
http://www.autograf.hr/pao-zakon-sile-teze/
Elem , takav jedan sanizložen je licu javnosti , kao vizionarsko pretkazanje bliske nam stvarnosti :
Pao zakon sile teže
........................................................................................................
˝ Čitav se svijet, da ne duljim, najednom našao u zraku.
Nastala je, očekivano, kuknjava i zapomaganje. Narod je plakao i molio. Majke su očajno dozivale djecu što su se torbama na ramenima podigla u zrak u školskim dvorištima skroz na drugom kraju grada. U tome metežu stvari i bića što su slobodno lebdjela uokolo, napokon je došlo objašnjenje pojave.
“Zakon gravitacije više ne vrijedi”, rekao je netko upućeno.
“Kako ne vrijedi?”
“Pao je na Ustavnom sudu.”
“Zakon gravitacije pao na Ustavnom sudu”, ponovio je građanin ogorčeno. “Pa ne možeš vjerovati što nam rade.” ˝
......................................................................................................
˝ “Gospodine Glavaš, i vi ste ovdje?” upitao sam ja uljudno.
“Naravno da sam i ja ovdje”, odgovorio je on. “Tamo gdje nema težine, nema ni teških zločina.”
“Sve je jednako.
“Tako je”, složio se on zlobno se kezeći, prolazeći mimo mene. “I perje i olovo, i lako i teško, i gore i dolje, i ološ i ugledan svijet, i žrtve i ubojice, nema razlike, baš sve je jednako”
I on je onda nestao u visini, uskoro sasvim sićušan na pozadini tmurnog neba, a ja kao da sam znao tko će mi za njim doći i nisam se ništa iznenadio kad sam okrenuo glavu.
Tamo je lebdjela jedna od Glavaševih žrtava, jedan sredovječni Srbin vezanih ruku, kose i odjeće još mokrih od Drave u koju su ga bacili, s ogromnom, zjapećom, krvavom rupom od metka na čelu. Mumljao mi je nešto nerazumljivo, a ja sam prišao i strgnuo selotejp kojim su mu bila začepljena usta.
“Vratite nam gravitaciju”, zavapio je taj nesretnik šapatom. “Vratite nam barem gravitaciju, ako Boga znate, da nas više ne dižu. Da možemo spokojno ležati u svojim grobovima.” ˝
http://www.autograf.hr/pao-zakon-sile-teze/