D I L E M A

Budim se tako danima...opet kao da i ne spavam noćima...i stalo jedna te ista misao u glavi...
vjerovati...ne vjerovati...kome...kako..ponovno....kažu tko te jednom izda i prevari ;da je samo taj prvi puta najteže...da će uvijek to raditi....treba li u ime nečega uvijek opraštati...ili progutati knedlu do kraja..progutati prigrliti bol....i reči zbogom....i onda nastaviti vegetirati...dok jednog dana kroz zamračene prozore ne uleti slučajno zalutala zraka sunca....ako se uspije probiti...
Treba li u ime nečega sebe zatomljivati...ili treba pustiti krik..zaurlati na prevaru...razbiti nešto...polomiti...izbaciti bijes i nemir duše....

a što kad prevariš samoga sebe...izdaš samoga sebe...kad padneš toliko nisko u svojim očima da ti nikakva ruka ne može pomoći da se digneš..da klekneš barem...kad pogled u ogledalo vraća odraz koji ti se podrugljivo smije...ruka iz ogledala prstom upire u tebe i slušaš grohotan smijeh....

Kažu, treba mijenjati sebe, voljeti sebe, ali gdje je ta granica ljubavi prema sebi.....znači li to da treba postati egoističan...a što sa ljubavi prema drugima....jer htjeli mi to ili ne....ljubav je bol....volio ti ne volio samoga sebe i ovako i onako češ si nanijeti bol...
i zašto prilikom rođenja ne dobijamo knjigu života sa uputstvima...onako na grame ispisane situacije..na grame ispisane kontraindikacije....i lijepo sjedneš pred neki veliki kotao...umutiš te začine života...i ispiješ ih do dna...ili bar neki napitak za zaborav...pa ga pijuckaš lagano pomalo...da donese olakšanje...
vjerovati..ili ne vjerovati...ali kome...sebi..svojoj intuiciji....??....
što učiniti u danima kad nemaš snage ustati iz kreveta...kad bi najradije ostao u njemu...zagrljen u dekicu...u nekom polusnu gdje java ne može svojim kandžama doprijeti do tebe..
vjerovati.....ne vjerovati....

 

[zxy]

Ni život ni smrt nisu ono što mislimo da jesu a šta su ...ne znamo ( to nadam se nije sporno) a uputstva o kojima govoriš data su takodje odavno ali ih niko ne sluša i ne uzima za ozbiljno.(mada je uz njih rečeno :ko ima uši neka čuje i ko ima oči neka vidi).Na mnogo različitih načina kazano je isto.E sad pitanje je ko to zaludjuje ljude da se stalno u dilemama nalaze i večito za pogrešnim žude a pritom se ponašaju kao lude... a kad pitaš kome verovati tu dileme ne bi smelo biti inače ćeš se u bespuću izgubiti

 

[Tol]

Život jenjesra, ne treba ga primećivati, ni malo
a to što se uz put dešava je pakao koji mažemo iluzijama
ako ti dodje..odeš na most baciš paru( ili sebe) za "sreću" i kraj! Svim sranjima...

 

[hirajgoagain]

ma sve je ok