BUNAR IZGUBLJENIH ŽELJA!
U tami bescilja
u crnilu duše
napuštena od svih
a prvenstveno od tebe!
Vazduh mi fali
na škrge dišem
samo korak me mali
od ponora deli!
I ležim na dnu
bunara bez želja
ni jednu paru
niko da baci!
Makar da bar
uže spasa
davljeniku
neko
dobaci!
Noktima ispucalim
kopam po dnu,
sa grlom u blatu
pitam se
kada je
krenulo sve
po zlu!
Ne sećam se više
trenutka pada,
zujanje u glavi
i svuda tama!
Oči me peku i
suze sopstvene
dišem!
Molim se
Bogu kao
kukavica
da ne mogu
više!
Borac u blatu
sad nema kude?
Po umornoj glavi
misli joj lude!
Umorna od borbe
što kraja
nema,
na predaju konačnu
ona se
sprema!
I onda iznenada
iz dubine
kao da čujem
šapat tih!
"Gotovo nije pesniče!"
...ima još jedan stih...