ВИРТУЕЛНА ЉУБАВ…

ВИРТУЕЛНА ЉУБАВ…

У овом нестварном свету
ти си моја птица у лету
опојан мирис на дивном цвету
што убија тугу и односи сету
На овом нестварном месту
музика си нежног срца
блистава звезда што трепери
осећај који у грудима врца
У овом нестварном кутку
јутро си што ме сунцем буди
вечерња роса бисерних ћуди
месечина што љубав нуди
Па шта још треба да бих те срео
да постанем и ја нестваран цео
онако провидан, ко авет бео
заувек нестанем из ове јаве
ил да те научим од нестварних
како се стварни снови праве…

Davno ostah duzan stihove ove....duznici nek izvinu, ako ne valjaju,odmah cu da pisem nove :)...
 
Па шта још треба да бих те срео
да постанем и ја нестваран цео
онако провидан, ко авет бео
заувек нестанем из ове јаве
ил да те научим од нестварних
како се стварни снови праве…

nema spasa
kada iluzija "hasa"

:heart:
 
tu sam ja uvek, samo po nekad nešto reknem
mada me uzdrma jedna knjiga mislenim divotama
Sputnik ljubav, Haruki Murakami,
evo malo, samo da te namamim :)
Bol tela uvek upozorava organizam na neku fizičnost. Ljubavna bol je spiritualna. Boli tamo gde nema čula za njega. On je nad-realan. Od njega se ne može otići. Zujiš u ćorsokaku vlastitosti.

Pisanje je lični strah. Strah je prostranstvo. Uznemirujuća osećajnost.
 
Tamišarka;bt239220:
...pojavi negde u mojoj glavi
od reci sliku po meri svojoj stvara
onako kao da je jedina prava
od stvarnosti se skriva i čeka
merka sve druge zalud se trude
kotvu je ona bacila baš tu
kao mrežom povlači me i hvata
oh da se oslobodim ili ne…

prepusti se
lovina budi
ne krivi mrezu
krivi su ljudi..:
ako si hrana
ti socna budi
ako si piće
vatru probudi
no ako si dah
ti lovcu presudi.. :)
 
Napisala bih ti onu pesmu nad pesmama
gde su zvezde bez praznina i pukotina
bez otrcane radosti iz prohujalih čekanja
da se nikad' ne krijemo jedan od drugoga
otvorila ti širom vrata bašte života u nama
suncem i mirisom smilja pod bosim nogama !...
:)
:zag: ;)
 
Nott;bt239251:
Napisala bih ti onu pesmu nad pesmama
gde su zvezde bez praznina i pukotina
bez otrcane radosti iz prohujalih čekanja
da se nikad' ne krijemo jedan od drugoga
otvorila ti širom vrata bašte života u nama
suncem i mirisom smilja pod bosim nogama !...
:)
:zag: ;)

Napisala bi, al mora da se stidis
pa od stida stihove ne vidis
ma pusti pero nije sramota
kad u stih stane razna grehota
bolje na papiru no po glavi da ti se mota ...:)
 

Back
Top