crtica - nuber dva

------------
U zaseuku bez kuća, ležao je nasred sobe bespomoćan čovek. Kroz plafon , kao na filmskom platnu gledao je u nebo.
Prekrasno, svetlo nebo u noći Bogojavljanja.
Lagano, kako su na nebu zvezde postajale sve svetlije i svetlije, tako je njegova svest postajala sve tamnija i tamnija.
Znao je - odlazi .
Poslednjom kapkom životne svesti, usmerio je pogled ka zidu .
Kao da je hteo da ga ponese sa sobom?
Taj polusrušeni zid, još uvek je nosio sliku cele njegove porodice!
Žena, sinovi , kćeri i on !
Mrak !
U noći Bogojavljanja, preminuo je poslednji stanovnik zaseoka Mrtva bara , koji je nadživeo sva ova ratovanja ; ali ne i slobodu koja je njima izvojevana.
-------------
 

Back
Top