oslikane majce....:)

306742_360152887387755_830534436_n.jpg



Dijete u nama je nadam se još uvijek živo....nismo ga valjda zaboravili u nekim davnim prošlim danima....
Sjetite li se ponekada kako smo bez imalo straha ulijetali u nove avanture...smišljali nepodoštine...i budili se sa osmijehom na licu i isčekivanjem što će nam donijeti novi dan...svaki dan otkrivali neka tajne galakcije našeg svijeta.....obasjanog suncem....noći okupane zvijezdama....
i osmijeh...i blistavilo očekivanja u očima....i osmijeh.......osmijeh....glasan zarazan smijeh naših dana....

Ima li to nestašno raskuštrano dijete još uvijek mjesto u našem životu???
 
Svaka prava toplina
ima u sebi bezbroj
prisnih malih toplota.

Svako veliko dete
nosi u sebi bezbroj
balavaca i svrca.

Ovaj ogromni zivot
prepun je kao sace
obicnih malih zivota.

I mnogo nekakvih toplih
i blagih predvecerja
i dobrih vedrih svanuca.

I sve te buvice srece,
i sumnji, i slutnji, i snova,
- armija neznosti cela -

mole nas da im svakom
po jedno zrno srca
cusnemo krisom pod krilo,
jer bez tih malenih srca
sto drhte duboko u nama
scucurena i bela,

ne bi ni velikog srca,
ne bi ni velikog belog,

- Niceg ne bi bilo.

Pa i nas, evo ovakvih,
cudnih i lepo ludih,
zar mislis da bi nas bilo?

Nikad nas ne bi bilo.


Pozdravce iamblond :heart:
 
...eh...ponekad se zaprepastim kako vasceli život sve oko sebe gledam tim dečijim očima ...zato mi i nije krivo što me premandaše kao dete... konačno, samo to dete u meni zavrednjuje život... hvala..hvala na podsećanju i bodrenju ... bravo !
 

Back
Top