TUGA I JADIKOVANJE

Kažu da je tuga svojevrsan virus, koji razvija tešku bolest - melanholiju i depresiju ; a one opet čoveka vode u nepovrat.Tuga se izražava jadikovanjem , kroz neizbežne i nama svojstvene jadikovke .
Onda mu nekako dođe, da kontinuirano jadovanje je kao neka saradnja sa bolešću ; koju možemo nazvati i bolest duše .Dakle, kontinuirano jadikovanje gotovo je potpomaganje njoj - bolesti duše , koja otvoreno deluje protivu života .

To otvoreno atakovanje na život kontinuiranim tugovcanjem i jadikovanjem , cenjeno je u pesništvu. Nema pesnika koji se nije oprobao u ovom žanru. Zbog tog otvorenog atakovanja na život svojim stihovima , veliki atinjanin je govorio za njih da : " u bunilu neznaju šta čine ".

Zaista, čoveka kad zaposedne tuga i svakodnevno u njegovom govoru obitava jadikovanje - nezna šta čini ; kako sebi tako i drugima .

Nasuprot tuge stoji radost i veselje - dobro raspoloženje . Za njih može se reći da su branioci i čuvari života!

 

[pely]

Baš tako.
Jedva se otresoh svoje nevolje. To je borba ogromna. Utešno , ko se sa njom u koštac uhvati, obavezno do pobede dolazi.

Ok

 

[mari47]

Ja znam šta bih rekla apropo TUGE I JADIKOVANJA, ali ipak sam se odlučila da citiram
odgovor na jednom blogu velikog Pesnika i Čoveka, čije mišljenje delim....našeg Faraona:
...
Zašto krik a ne osmjeh ili Oda...?
Umjetnost kao i nauka , književnost i poezija, jesu izrazi pobudjenosti u pojedincu ili grupi ako je umjetnost u pitanju a, ako je poezija ili književnost u pitanju onda unutrašnji nesklad prenosi se vani ili projektuje u vidu riječi izrečene ili napisane a njena jačina je više vrijednosti ako je sa patosom ili u probijanju patosa stvarnog i pojavnog...Poezija je rodjena iz treagedije ili bar njen obilježavajući indikator ali i komedija nosi onaj dio koji dozvoljava sebi i primjese tragedije ali sažvakane u svojim kuhinjama...Miljković je rekao da jedan nesretan čovjek ne može biti pjesnik i sam je požurio da svoj stav životom svojim i pisanjem,-obori...
Pjesnik i ako ima sretan na oko život ili nekakvu harmoniju on je izazvan samim statusom Čovjeka u prirodi kao usamljene jedinke da ide u sfere koje sam postavlja i proziva sve dok ili izlije ili pokunjen zaćuti do sljedećih explozija ili porinuća svojeg brodovlja gdje je često ulog tog njegovog 'harmoničnog života'...
Mozda bi haiku-pjesnik mogao se braniti sbojim lakonizmima tj. tkanicom od predjela, godišnje draperije i trenutnog holograma u krajoliku ali , i on će 'pasti' ipak u polje 'prokaženo'..

Nadam se da se Faraon neće naljutiti što sam se svrstala u njegove istomišljenike

Eto, prijatelju i kume Lončar, pozdravljam te puno i grlim.

 

[bracaco]

Istina ziva, ali covek na zalost mnogo cesce pise kad je tuzan, jer kad je veseo tad se za pisanje vremena nema

 

[orfej sa ibra]

Nema jadikovke, i uopšte pesme koja u sebi ne nosi klicu ljubavi.I pesma o smrti , u krajnjoj liniji, peva o ljubavi. Prolaznost je vid ljubavi. I tuga dolazi zbog ljubavi...Plakati ili se smejati, bez ljubavi je besmisleno. A ona se zbiva ovde i sada- to je život...

 

[123loncar]

 

[faraonn]

...sjeta, depresija...tuga...sve su to koordinate koje omedjuju osobu koja je od krvi i mesa...osobu koja je vrijedna života i sretanja...
...takve osobe su veliki autori...jake ličnosti i dobri prijatelji a za sebe,-čemer i jad...
Takvim ljudima ostaju kao utjeha spomenici po parkovima, trgovima ili na zidovima hodnika koje su shvatili i drže u pamćenju njihovi potomci....
Samo nesretne osobe mogu biti veliki pjesnici a ne , kako je rekao ,-Miljković Branko...

 

[faraonn]

...tako misli , Faraonn,-moj Prijatelju...

..Hvala prijatelju !

 

[lejla.al.dbuni]

Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moras praviti da je ne primecujes pa ce se kad tad okrenuti i otici, iako ti se u prvi mah cini da ce zauvek cvileti kraj stola...
I, pazi... Poklonis li joj samo mrvicu paznje nece se smiriti dok ti ne uvali citavu korpu... I onda si gotov... Jer Tuga nikad ne zaboravlja lica galantnih musterija... I nikad te vise nece zaobici...

-Djordje Balasevic "Jedan od onih zivota"


Lončaru moj....

 

[123loncar]

Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moras praviti da je ne primecujes pa ce se kad tad okrenuti i otici, iako ti se u prvi mah cini da ce zauvek cvileti kraj stola...
I, pazi... Poklonis li joj samo mrvicu paznje nece se smiriti dok ti ne uvali citavu korpu... I onda si gotov... Jer Tuga nikad ne zaboravlja lica galantnih musterija... I nikad te vise nece zaobici...

-Djordje Balasevic "Jedan od onih zivota"


Lončaru moj....

..a možda je to samo stanje duha ; a on ogledalo našeg karaktera -- ili obrnuto ... tek okreni obrni , naša je odluka kakva će osećanja da vladaju u nama i oko nas ... ili možda grešim !