ZA POVEROVATI
Ako ti kažem da obamrem kada utapaš dodir u trajni sjaj u oku
a tvoj nemir ume da ponese put šapata trava i eha reke daleke
ako ti kažem da činiš drhtaj jačim nego pre njega što beše
i svaki udah treperenjem negde duboko u butinama
da li ćeš poverovati iluzionisti koji topi zidove plača
i pretvara ih u zvonki kikot dečijeg pohoda u nepoznato
i da li ćeš umeti da čuješ nemušto zapomaganje
utamničenog poslednjeg odsjaja mesečine
u jezeru emocija negde tu pod grudnom strehom,
stisnute poput ozeblih prstiju neke zime, kao ove
neke godine, gospodnje, kao ove ,
neke tananosti u meni kada ti čujem glas, kao ove
da li ćeš poverovati?
( APČ, 31.dec.2011. 21,37h)