...od Nemira do uvira...

...
...uznemiren niotkud
a posvuda
maglom napajam
svoje nemire
a kad dodjoh
do dubina
gdje tama ta
zadire
nesigurno se sebi
obraćam kao tudjincu
pitanjem
zašto i majka ne vjeruje
sinu svome jedincu
...
i pružam sada svoje
ruke
prema tamo
gdje treba da čeka me
neko
vratih se slalomom
galeba
koji se od sunca
opekao...

...tebi se obraćam
tebi koje
vjerovatno nema
nesigurnost i nemir
su zakletve tvoje
i još puno toga
što tajna života
svakome sprema...
 
Tol, vilo medju vilama...Prijateljice Prijatelja tvojih a moja iz punih usta...kad neko ode taj i nije tvoj i nikad tvoje tebe ostaviti neće...tvoje ?
Šta je to , koje dolazi i odlazi...mi se pretvaramo u stanice, kolodvore,postaje ili štale e, da je makar 'arabera'...
Mila mi Tol,
samo dragih nam
osoba odlazak
nanosi bol
a ne znamo
da mi njihovom svijetu
ne pripadamo...

Lijepa ti noć,i vazda ti zore
širom otvarale
prozore...
 

Back
Top