Upoznaj me...

Ovo sam ja....Za one koji me ne poznaju dovoljno....Ovaj tekst sam nasla na netu,to je astroloski pogled na one sa Mesecom u Raku,sto je i moj polozaj Meseca...Kazu da su oni koji imaju ovaj polozaj Meseca preosetljivi,dotakne ih lako ,ne samo svoja vec i tudja muka i patnja...Bilo bi mnogo lakse da je drugacije...
Zasto ovo postavljam u blog?Zato sto hocu da sacuvam ovaj tekst tako da mogu povremeno da procitam kada pozelim...I da me upoznaju malo bolje oni koji se pitaju KO SAM,STA SAM...neki koji misle da je lepo nevesto zonglirati emocijama drugih ljudi,kao lopticama...Neki koji vode izgleda tako besmislene i neispunjene zivote,da im ovde satisfakciju stvara da povredjuju druge...
Dragim prijateljima ovaj tekst samo ce doci kao potvrda onog sto vec znaju o meni,ili sto mozda slute da jesam...Na kraju ovaj tekst sluzi da se malo zabavimo,citajuci,a neki sa istim polozajem da se pronadju,ili ne u njemu...



moons-reef-800.jpg



Sve ono što će običan čovek imati kao asocijaciju na „mesečinu“, sva zanesenost, romantika, duboka stidljivost od sopstvene nežnosti i još dublja potreba za stapanjem u ljubavi sa voljenom osobom, potreba da se mašta, nagon maltene jedan poseban za konstantnim sanjarenjem kome je užasno teško odoleti, od koga kada se prene i sam se čovek namah zacrveni ako ga je neko u tom trenu spazio, sve to sada živi u jednom biću i sa 15 kao i sa 60 godina… Te svaki pogled ovih ljudi što imaju Mesec položen u Raku, čije su oči neretko krupne i sanjive, koje se cakle u mraku od silne vode koju nose, jer suze su ovde i u prošlosti ženske genetike tekle u rekama, i najmanje emocije i osećanja lako odaju. Samo ovde pogled može magnetski snažno da odbije ili privuče nekoga, da asimilira predmet želje, ispitivački ali ne radoznalo, već više empatički i stapajući se sa pogledom druge strane, pa ovi ljudi – inače vrsni psiholozi i poznavaoci ljudske duše, samim tim i pisci i pesnici, vešto i nenametljivo poniru u vaše skriveno, prepuštajući se potpuno intuiciji u koju veruju i ne začudite se zato ako ste ih tek upoznali a oni krenu priču o vašim najvećim slabostima ili opsesijama. Oni nisu maliciozni. Oni su dobri, ali ne poput Meseca u Strelcu koji će dobrotu pokazati uzvišenim plemenitim činom, pravdom i moralom, ili Meseca u Vodoliji koji će nahraniti sve gladne, već je njihova dobrota „dobrota spontanosti“, onaj nepisani kodeks Planete Zemlje koji kaže da sva ljudska bića treba da poštuju jedni druge, da poštuju i životinje, i biljke, šume, prirodu, nebo, vode, da sve što život u sebi nosi jedno poštovanje i potrebu za brigom, a pre svega toga milost.



Otuda baš, pre nego što bi se od njih očekivalo da pritrče u pomoć, oni pomoć celom svetu daju širenjem ljubavi, topline, pažnje, kao nekakvi misionari ljudskosti i utehe kroz neuništivu moć saosećanja i opraštanja. I baš zato imate li Mesec u Raku, što pre svima sve oprostite, zaboravite, jer tada će se duša vaša osloboditi zloduha i mraka, koji uvek baš ovde, dobro nastanjen u oklopu, samo vreba čas da maštu zameni crnim mislima, da ožiljke stvorene uvek od najbližih, od onih kojima se najviše verovalo, u koje se uzdalo, sada preinači u agresivnost i strah, i stvori jedno otudjenje i gotovo potrebu za asocijalnim.



Zato je mladost najteži period ovde, jer jadan je Mesec u Raku koji hoće da se sveti kada svesno vredjajući bilo verbalno il ma kako on uvek samo sebe najviše vredja, posmatrajući druge kako se ne menjaju, kako su i dalje prema njemu isti, a on ostaje sve više okrnjene duše i sa pitanjem: „Gde su nestali svi dobri ljudi?“ I tada, ako podrške koja je uslov za pravilan razvoj ove dece dok su mala ipak nema, ako njihova dobrota i nežnost još samo u mašti uspevaju da žive, mladost vuče u porok, vuče u to jezero poroka, zvao se on alkohol, ili ma kakav narkotik koji će maštu pustiti da u njoj ogorčen, razočaran, otudjen od svih, on – jedini istinski filantrop, poželi čak i da umre. Jer bol u duši tada postaje nepodnošljiv, a poverenje u ljude nedosanjani san. I samo ako ima malo agresivnosti u ostatku horoskopa, eto problema, eto dobre dece što nastradaše, eto želje sa kažnjavanjem sebe, eto nesigurnosti i stida, milion kompleksa što mu oni kojima je on trebalo uzor da bude sada njemu stvaraju dok ih gleda kako zadovoljni i reklo bi se srećni životom idu. Nesposoban da ljubomoran bude, nesposoban da mrzi iskreno, nesposoban da se takmiči, on se povlači, odustaje, stvara svoj oklopni svet u kome će još jedino on sam pred sobom iskren biti. Lažni svet nije njegov svet. Lažna dobrota nije njegova dobrota. Svaka njegova suza je puna bola, i kada plače zbog sebe on negde zapravo uvek plače i zbog vas, i zbog celog sveta, jer besan još samo što nikako ne prestaje da voli ljude, progonjen potrebom da bude sa ljudima, sve nadajući se, nešto će se promeniti.





Lirika je u duši ovih ljudi, pesme su njihova uteha, muzikalni i veliki kolekcionari koječega, a često i muzike, biraju takve ljude oko sebe, umetnike pre nego pragmatike, duševne pre nego racionalne, zaljubljeni u prošlost i uspomene, brižno čuvaju sve, pažljivo barataju tajnama, poštuju tudju intimu ne otkrivajući lako svoju, zaljubljeni u boje, ljubitelji filma, režije i fotografije, slikarstva. Jaka mašta ako je poduprta pravilnim usmerenjem i obrazovanjem može doneti vrsne arhitekte i pronalazače, literate i humaniste.



Kao deca emotivni i ranjivi, ali neretko baš u kući, u porodici njihova najveća briga živi, bilo u liku oca alkoholičara, razvedenih roditelja ili nemuštih da čuju svoje dete, a ako pak ima sreće pa su odnosi dobri opet duša drhti najviše zbog najbližih, strepeći sa svakim razdvajanjem da će se nekome nešto loše desiti. Kasnije postaju maksimalno posvećeni roitelji, posebno žene sa ovom pozicijom kojima majčinstvo bukvalno postaje cilj i prilika da stvore Čoveka. I zato nikada nemojte reći da ne želite decu, kada ćete ih pre ili kasnije u snovima prizivati i moliti se da taj dan što pre dodje.



U braku je bitno da i muškarci i žene sa ovom pozicijom imaju partnera koji nije ni malo agresivan, jer buka, agresija, netolerancija, bahatost samo će vas povrediti i ostaviti u dubokim ranama



alone_girl.jpg



Mirnu noc vam zelim moji dragi blogeri...ovom lepom baladom.Mozda je vise za usamljene duse,one koji spavaju sami svake noci.....Mada ni pun krevet nije uvek znak istinske bliskosti i ljubavi...Laku noc...


 
Ima ljudi cije su duse ranjene.Ima i onih cije nisu.Pa se dobro drze.Ima i onih cije su duse bile ranjavane, pa se dobro drze.I tako, svakakvih dusa ima.Ima i svakakvih ljudi.Ima i onih sto misle da se drze mnogo bolje od drugih.A to bas ne odgovara istini.Samo tako izgleda.Od svih dusa, te su najtuznije.To su duse od bodljikave zice.To su duse koje uzvracaju svetu udarac.Nevesto, bolno za gledati.Nikada to ne rade direktno.Jer su trenuci kada ih je svet boleo prosli.Modrice su pozutele pa nestale.Ipak, ostao je trag.Tada nisu bili spremni da uzvrate.Bili su mali, nejaki, nisu znali trikove.A onda su im duse postale bodljikave zice.Bodu.Svaki pokret im napravi jos neku ranu, koja sada vise nema veze sa svetom.Svejedno krvari.To su opasna unutarnja krvarenja.Zajedljivoscu svoju osujecenu dusu prosipaju u tudje zivote.Uglavnom to rade onima koji jos uvek pokusavju da zakrpe svoju ranjenu dusu.Onima koji se ne foliraju da im dobro ide i da se dobro drze. Onima koji svoje zivote pokusavaju da usiju iglom i koncem.A zivot je zajeban za sasiti ga.Ne moze da se “protera” na masinu.Moze samo da se zakrpi i mozda jednom od njega ispadne sasvim solidan pacvork.Neki bi rekli da je to bezvezna sarena krpa.Al` daj im iglu i konac..pa neka je naprave.Bolje nego da cepaju sasivene.Medjutim, vise vole da unistavaju teskom mukom krpljene zivote.Ili bar da pokusavaju da to urade.Stvaranje ih boli.Nisu oni za to krivi.Samo su I sami tako lose sasiveni a to se spolja ne vidi, deluju kao dobar komad necega a pucaju po savovima. Markirana sintetika.Ona sto pece.I tako se vrtimo u krug.I vec nam se milion godina uzasno vrti u glavi.Vrtimo se tako tuzni, da tuzniji ne mozemo biti.I tu se izgleda ne moze nista.Tako stvari stoje.Covek je coveku….covek.


6281.pismouboci2.jpg_2D00_550x0.jpg
 
pilulica;bt128739:
Volela bih znati gde si pronasla taj text?Koji sajt je u pitanju?

Nasla sam na Faceboku....A inace je tekst Sanje Peric,sa njenog sajta Astrologija...

Ujedno da ti pozelim dobrodoslicu na Krstaricu i da se izvinim sto te nisam prihvatila za prijatelja...Uvek prihvatim svako prijateljstvo koje mi ponude ovde....Ali zbog nekih skorasnjih nemilih dogadjaja ovde, vise to ne radim dok ne osetim da vredi nekoga zvati virtuelnim prijateljem...To naravno ne znaci da si ti nepodobna da mi to budes,samo si od juce ovde,ne poznajemo se jos...Znam kako je kada si nov negde i pokusavas da se prilagodis,iako je ovo virtuelni svet opet imas neku tremu,tako da je mnogo bitno u kakvom se okruzenju nadjes odmah po dolasku...Hvala sto si mene odabrala za prvog prijatelja...Ima i vremena da to i postanemo...Procitala sam tvoj blog,zaista divna prica...Jos jednom dobro dosla...i srecno....
 

Back
Top