Put ka sreći

Znam gdje je moja sreća. U Hercegovini. I can see clearly now, što bi rek`o Johny Nash. Razbacao sam te gluposti nadrndačene od sujete, strahova, megalomanije i ostalih zajebancija. I pogled je jasan. Okolina Trebinja. Jedna drvena, fina kućica. Simpatično, ugodno dvorište. Kameni sto, i klupa. Posadiću neko drvo. I da, o da, načiniću vinograd.

 

[joca frljoka]

Grmuša, znaš dosad si mi bio tuđ. Nekako stran - gradski. Niš u tebi nijesam naša meni slična. Vidim da ti je došlo iz dupeta u glavu. Vrijeme je trgnut se Milko i krenut putem Čovjekovim. A sriću triba sa malo pogurat u usmijeriti u pravac kojim želiš ić. Za života triba dobit koju duboku boru od vitra... i žuljevite ruke - triba osetit da te život šiba. Moraš sagradit dom dok je vrime. Osnovat porodicu, napravit dicu, zasadit koje drvo (za svako dite po jedno), to voli Gospod.
A, ako da Bog posjetit ću ja tebe nenadano jednoga ljetnjega dana. A ti ćeš me prepoznat i iznijet mirisnu koricu tek ispečenog hljeba i bocu tvojega vina. Ja ću donijet da kušaš moju dudovaču. Sjedičemo u hladu mladog granatog drvjeta i šuteći prekrstit se, i probat to što je Gospod milostivi dao. Želim ti laku ruku oko trsi i živ da si mi Grmuša.

 

[gost 222551]

Jedna drvena, fina kućica. Simpatično, ugodno dvorište. Kameni sto, i klupa. Posadiću neko drvo. I da, o da, načiniću vinograd.

Zvuči kao raj na Zemlji.....pa jos Trebinje...wow....

 

[lejla.al.dbuni]

ŽELJA

Kad bih imao jednu malu,malenu kuću.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.

Sto,mastilo,polica
I na prozorima moje zavese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.

Kad bih imao jednu malu,malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para volela…
I kad bi ta žena bila moja.

Ma gdje i u ma kom mestu bilo,
Kad bih malu,malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan,pa čak i suvišan.

Ma gde,u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta,čak i suviše.


Dževdet Kuderk Solak


Ps.Jel` odgovara tvoj "Put ka sreći" ovim stihovima,Dess?

 

[dess]

Grmuša, znaš dosad si mi bio tuđ. Nekako stran - gradski. Niš u tebi nijesam naša meni slična. Vidim da ti je došlo iz dupeta u glavu. Vrijeme je trgnut se Milko i krenut putem Čovjekovim. A sriću triba sa malo pogurat u usmijeriti u pravac kojim želiš ić. Za života triba dobit koju duboku boru od vitra... i žuljevite ruke - triba osetit da te život šiba. Moraš sagradit dom dok je vrime. Osnovat porodicu, napravit dicu, zasadit koje drvo (za svako dite po jedno), to voli Gospod.
A, ako da Bog posjetit ću ja tebe nenadano jednoga ljetnjega dana. A ti ćeš me prepoznat i iznijet mirisnu koricu tek ispečenog hljeba i bocu tvojega vina. Ja ću donijet da kušaš moju dudovaču. Sjedičemo u hladu mladog granatog drvjeta i šuteći prekrstit se, i probat to što je Gospod milostivi dao. Želim ti laku ruku oko trsi i živ da si mi Grmuša.

Uhh, kakav komentar Hvala ti prijatelju na toplim riječima. Malo sam ja lud, još ludje pišem, ali sve što napišem nije uvijek i sve što stvarno mislim. Volim ja te misaone egzibicije..

Kakogod, ovaj tekst jeste iz srca. Sljedeći je opet lud

Vidimo se, uživaću u čašici razgovora

 

[dess]

Zvuči kao raj na Zemlji.....pa jos Trebinje...wow....

Pa jeste, sigurno da je raj

 

[dess]

ŽELJA

Kad bih imao jednu malu,malenu kuću.
Kad bih u njoj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.

Sto,mastilo,polica
I na prozorima moje zavese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.

Kad bih imao jednu malu,malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para volela…
I kad bi ta žena bila moja.

Ma gdje i u ma kom mestu bilo,
Kad bih malu,malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan,pa čak i suvišan.

Ma gde,u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta,čak i suviše.


Dževdet Kuderk Solak


Ps.Jel` odgovara tvoj "Put ka sreći" ovim stihovima,Dess?

Da, da..itekako