BOG MI JE SVJEDOK

Koračala si za
mojim stopama u
snijegu
tražeći smrznutim rukama
toplotu
u mojim prstima.
Vjetar je zameo
tragove
neistine i laži.
Bog mi je svjedok.

Sve je ovo, gospodo,
lažna priča,
rekla si
bez trunka griže
savjesti.
Bol odzvanja
očajem.
Bog mi je svjedok.

Sumoran trg.
Krupne pahuljice
u tvojim očima.
Poneki usnuli
prolaznik.
Stih umrlog
pjesnika
ispisan na spomeniku
poginulog komarca
dok eho moje
istine
razdire ponoć.
Bog mi je svjedok.

Grad bez sladoleda,
taksista bez
taksimetra,
vino bez mirisa
kupinovog vina.
Gdje si zalutala
ljubavi?
A ja,
ja sam ostao
tu negdje, isti.
Bog mi je svjedok.

Volio sam te u
ponoć
dok si spavala
snjeguljičinim snom,
gledao i milovao
do jutra.
Bog mi je svjedok.

Izmicali su pejzaži
djetinjstva,
prve mladosti
opaćene
zatrovanim meduzama.
I jednom,
i ponovo
oni su govori,
treća je sreća
povjerovao sam.
Bog mi je svjedok.

Htjela si da ti budem
ljubavnik,
prokleti nogoljubac
za trenutke
razonode.
Pristao sam i na to.
Bog mi je svjedok.

Gurnula si me
nogom,
kao pseto lutalicu
što gladno skapava
ispred tuđeg
praga.
Bog mi je svjedok.

A ja,
ja sam te
volio
djetinje, iskreno.
Voleo sam te
najsrećnije, nježno.
Danas,
danas te volim
najnesrećnije, tužno.
Bog mi je svjedok.

Romualdo Mirales

 

[picololeone]

Lepo...