LJEPOTA NIJE KRAJ

Strah može biti velika smetnja pri posmatranju. On poprima najrazličitije oblike, iako ne mora biti isključivo vizuelan; može biti i taktilan, auditivan, iracionalan, konkretan ili apstraktan, ali strah je strah, bez obzira na nivo i način ispoljavanja.

Pri običnom posmatranju, nas uopšte ne zanima kvalitet i estetska vrijednost posmatranog. Međutim, ako istinski posmatramo ne ostaje nam vremena da vrednujemo, analiziramo i kategorizujemo, jer kroz sve ove procese počinje poistovećivanje, a prestaje posmatranje… Ukoliko je to moguće, poželjno je posmatrati i strah, posmatrati analitične misli, emocionalne reakcije, sve. To je meditacija: registrujem sve, ne reagujem ni na šta.

Ako ipak reaguješ onda si slobodan da registruješ reakciju, tj. da prekineš beskonačan niz besmislenih psiholoških reakcija na sve i svašta. Kad ti se pri posmatranju vlastitih reakcija pojavi silno nezadovoljstvo i nesigurnost, onda se nezadovoljstvo i nesigurnost silno posmatraju. Ljepota življenja prirodna je posljedica življenja koje je svjesno, bujno i cjelovito.

Unutrašnji sukobi, kao odraz spoljašnjih, predstavljaju prekid u posmatranju. Kada se sukob voljno ili spontano prekine, ljepota je opet vidljiva onom ko može da je posmatra. Ljepota je u posmatraču, ne u posmatranom. Život je u posmatraču, ne u onom što se životom smatra.

Ljepota nije kraj. Nastavi s posmatranjem.

/preuzeto sa interneta/
 

Back
Top