Sjećam se,kaže nježna majka svom već prosjedom sinu
Sjećam se,kad si bio samo još divan sjaj u očima tvoga oca.
Od pojave ovog sjaja do časa preseljenja
čovjeku,sve je dato samo na trenutak.
Jer,neuhvatljiv je život i na tren samo otkriva svoje crte.
Na tren je lišće puno soka
i oblo voće sa daleka meni doneseno.
Na tren uhvatljiva krošnja drveta u toplim strujama.
Na tren je žena sa druge strane ulice
pjesma u džepu i bogato popodne.
Na tren samo..
I sama ljubav je dan,al' noć čeka na kraju.
Kad lete obalske ptice,
pola nad vodom,pola nad pijeskom,
do pola more vole,a pola trebaju zemlju..
I sa šarenim ljetom stigne i nešto magle,
to nekom zamagli,a nekom uljepša sliku.
A što li toliko smo udaljeni jedno od drugoga?
Koliko od danas do oca Adema?
Hoće li na bolje od onog da siđemo na zemlju
gdje će se rijetki trpjeti?
Toliko udaljeni..
Hoće li na bolje u ovoj mrtvoj prirodi ulice?
Vjernik ima plamičak nade za hlad kad ga nigdje ne bude.
I tek kad munja ocrta vatreno drvo
eto odnekud i nevjere..
I gle!..bljesne kap,pokrene se oblak
i negdje padne list..i truhne meso onoj mrtvoj kobili
U svemu imaš znak...znak..i znak!
Mustafa Širbić
Ps.Jos jedan "nepoznati" pesnik na ovim prostorima.
Mustafa Sirbic je,kao i Milutin Beric,banjalucki pesnik.
Pise sjajnim stilom..nadam se da ce vam se ova pesma dopasti.
Sjećam se,kad si bio samo još divan sjaj u očima tvoga oca.
Od pojave ovog sjaja do časa preseljenja
čovjeku,sve je dato samo na trenutak.
Jer,neuhvatljiv je život i na tren samo otkriva svoje crte.
Na tren je lišće puno soka
i oblo voće sa daleka meni doneseno.
Na tren uhvatljiva krošnja drveta u toplim strujama.
Na tren je žena sa druge strane ulice
pjesma u džepu i bogato popodne.
Na tren samo..
I sama ljubav je dan,al' noć čeka na kraju.
Kad lete obalske ptice,
pola nad vodom,pola nad pijeskom,
do pola more vole,a pola trebaju zemlju..
I sa šarenim ljetom stigne i nešto magle,
to nekom zamagli,a nekom uljepša sliku.
A što li toliko smo udaljeni jedno od drugoga?
Koliko od danas do oca Adema?
Hoće li na bolje od onog da siđemo na zemlju
gdje će se rijetki trpjeti?
Toliko udaljeni..
Hoće li na bolje u ovoj mrtvoj prirodi ulice?
Vjernik ima plamičak nade za hlad kad ga nigdje ne bude.
I tek kad munja ocrta vatreno drvo
eto odnekud i nevjere..
I gle!..bljesne kap,pokrene se oblak
i negdje padne list..i truhne meso onoj mrtvoj kobili
U svemu imaš znak...znak..i znak!
Mustafa Širbić
Ps.Jos jedan "nepoznati" pesnik na ovim prostorima.
Mustafa Sirbic je,kao i Milutin Beric,banjalucki pesnik.
Pise sjajnim stilom..nadam se da ce vam se ova pesma dopasti.
