Таko mi nedostaješ

vBT8V.jpg




Ima li nešto da nije napisano o ljubavi? Ne verujem. Uvek će neko voleti,
nekom ljubav neće biti uzvraćena, neko će se radovati jer je pronašao iskrenu ljubav...
Stihovi će i dalje teći bujicom najlepših reči i ulivati se u okean ljubavi....

Kada poželim
Da ti nedostajem
Odsanjam pesmu
Zatvorim oči
I na kaldrmi zamislim
Cvet beli.

Kada te nema
Jer tako hoću
Zaledim osmeh
U sebi kažem ime
Udahnem duboko
I pomislim

Tako mi nedostaješ...
MikaA​
 
Volim Mikine stihove kao i ti....Svako od nas ima nekog ko mu nedostaje.A mozda i mi nekome nedostajemo...Zato na danasnji dan zaboravimo na ljutnju,stare razmirice,ponos,oprostimo,zivot je tako kratak....Javimo se,ulepsajmo nekome dan...


Mene ova pesma podseca na neke osobe koje mi nedostaju....I ja sam im se javila....
 
Kada poželim
Da ti nedostajem
Odsanjam pesmu
Zatvorim oči
I na kaldrmi zamislim
Cvet beli.

Kada te nema
Jer tako hoću
Zaledim osmeh
U sebi kažem ime
Udahnem duboko
I pomislim

Tako mi nedostaješ...
MikaA

Šta bi jedan običan smrtnik mogao da kaže o delu Mike Antića osim sa ushićenjem da uzdahne i duboko se pokloni...
 
-Lara-kiss-adult-amor-hot-Pashion-love-pics-Love-gostaffo-DAngel-leave-romantic-Couple-my-album-LovePassion-Niki-ISABEL-B-romantic



Romansa

- Jesi l moje
Najmoje?

- Jesam tvoje
Najtvoje.
- Da ti sviram u ušima?
- Da mi kupiš dve firange
od cica.
Al' da budu na cvetiće.

- Da zakačim viljuškama
na ragastov od pendzera.

- Da me mrze sve komšije.

- Da ja imam samo tebe.
- Da ti imaš samo mene.

- Da ne udje ni Mesec ni Sunce.
Da u sobi bude jedna crkva.
Da gledamo kroz taj pendzer,
kroz taj pendjer pun cvetica,
da je život nešto naše,
najnaše.

- Da je život nešto tako lepo
kao u samoposluzi "Zvezda".

- Jesi l moje?
Najmoje

Jesam tvoje
Najtvoje
 
Možda niko nije umeo da te želi ovako
kao ja noćas.

Tvoje ruke bele kao samoća.
Tvoja bedra sa ukusom platna i voća.
Tvoj malo šuštavi glas.

Sa nosom dečačkim prilepljenim
uz okno vagona,

nejasan samom sebi
kao oproštajno pismo padavičara,

i cudno uznemiren toplinom
kao razmažen pas,

putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu još neslućene predele,
da drveću poželim najlepšu laku noć
na svetu,

da se vrtim kao lišće,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,
liftove
i okean.

Da zaboravim ruku na tvom struku.
I lice uz tvoje lice.


Alberto-Pancorbo_003-Pasion-II.jpg
 

Back
Top