Značajni pisci koje je politika pokopala ili minorizirala

Harvat

Ističe se
Banovan
Poruka
2.814
Samo asocijativno, iz rukava. Ne ću spominjati ex-Yu pisce zbbog ograničenosti, a ni one koji su opali zbog promjene ukusa.

John Dos Passos- iako se često govori o promjeni ukusa, njegov pad je počeo s odmakom od ljevice i raskidom s Hemingwayem koji je ostao oportunist i nije jasno osudio staljinizam i komunizam

Leonid Leonov (ovo sa zadrškom jer sam pročitao samo jedan od njegova 3 velika romana)- slavljen u SSSRu, a po mom sudu doista značajan pisac,praktički nestao jer je bio staljinist

D.H. Lawrence- stanjio se u programime zbog kritike radikalnih feministica

Celine- praktički nestao zbog radikalnog antisemitizma, iako mnogi drže da je najvažniji francuski prozaist 20. st. uz Prousta (od kog se posve razlikuje)

Ezra Pound- veliki poeta, Mussolinijev fan i antisemit

Percy Wyndham Lewis- veliki univerzalist, nasilno zaboravljen zbog mješavine nihilizma i desničarenja
 
Samo asocijativno, iz rukava. Ne ću spominjati ex-Yu pisce zbbog ograničenosti, a ni one koji su opali zbog promjene ukusa.

John Dos Passos- iako se često govori o promjeni ukusa, njegov pad je počeo s odmakom od ljevice i raskidom s Hemingwayem koji je ostao oportunist i nije jasno osudio staljinizam i komunizam

Leonid Leonov (ovo sa zadrškom jer sam pročitao samo jedan od njegova 3 velika romana)- slavljen u SSSRu, a po mom sudu doista značajan pisac,praktički nestao jer je bio staljinist

D.H. Lawrence- stanjio se u programime zbog kritike radikalnih feministica

Celine- praktički nestao zbog radikalnog antisemitizma, iako mnogi drže da je najvažniji francuski prozaist 20. st. uz Prousta (od kog se posve razlikuje)

Ezra Pound- veliki poeta, Mussolinijev fan i antisemit

Percy Wyndham Lewis- veliki univerzalist, nasilno zaboravljen zbog mješavine nihilizma i desničarenja
Gledajući osamdesete i što je tad predstavljalo književni kanon dosta toga se promenilo. Najveće su promene u onom što je bilo popularno u dvadesetom stoleću, a jednim delom su tu i autori kraja devetnaestog i početka dvadesetog veka. Ima istine i da su u oblikovanju estetskih merila današnjeg vremena učestvovala i ideološka strujanja u akademskom svetu, više nego same političke odluke da se neki pisci izostave iz kurikuluma. Mislim da smo obojica dovoljno stari da se setimo nekih autora koji su bili popularni krajem osamdesetih a pomalo zaboravljeni početkom dvehiljaditih.

Sa druge strane, čitalački korpus je postao mnogo izlomljeniji, opus koji je potrebno znati da bi se bilo u toku sa savremenim vremenom postao je mnogo bogatiji ali sa dominacijom nekih dela koja su postala popularno opšte mesto za tumačenje savremenog društva kao što su Orvel ili Haksli. Mislim i da je takva književnost pokazatelj fragmentiranosti savremenog društva pre nego njegove totalitarnosti kad je književnost u pitanju
 
Daj naše, da se posahire ljudi-koliko je genijalnih stvaralaca gonila država tj. određen sistem, pa ih ne progoniše-ostaju tu sa nama. :macacvet:
Prvi Ivo Andrić. Trebalo je da ga čuvaju kao belog medveda, a oni...
Prvo- nije on genijalac,nego dobar. Vrlo dobar, ali pravi genijalac- nije.
Drugo- čuvalo ga se, i to itekako. Da nije, završio bi u kaljuži.
 
Gledajući osamdesete i što je tad predstavljalo književni kanon dosta toga se promenilo. Najveće su promene u onom što je bilo popularno u dvadesetom stoleću, a jednim delom su tu i autori kraja devetnaestog i početka dvadesetog veka. Ima istine i da su u oblikovanju estetskih merila današnjeg vremena učestvovala i ideološka strujanja u akademskom svetu, više nego same političke odluke da se neki pisci izostave iz kurikuluma. Mislim da smo obojica dovoljno stari da se setimo nekih autora koji su bili popularni krajem osamdesetih a pomalo zaboravljeni početkom dvehiljaditih.

Sa druge strane, čitalački korpus je postao mnogo izlomljeniji, opus koji je potrebno znati da bi se bilo u toku sa savremenim vremenom postao je mnogo bogatiji ali sa dominacijom nekih dela koja su postala popularno opšte mesto za tumačenje savremenog društva kao što su Orvel ili Haksli. Mislim i da je takva književnost pokazatelj fragmentiranosti savremenog društva pre nego njegove totalitarnosti kad je književnost u pitanju
To je posve druga tema. Ne govorim o popularnosti, napose kanonskih autora.
Nego onih koje su upravo politika,ili društveno- kulturne norme, gurnule na marginu i izbacii iz književnih kanona ili marginalizirali, uz stalna dodijavanja literarnih zdavomislećih.

Tako je Conradovo Srce tame postalo mjerilo rasizma zbog drigorazredne osude trećerazrednog Chinea Achebe, a Twainov Huck Finn slično.

Možda je znakovito da je to upravo u anglosferi,a ne znam za druge kulturne krugove.

Što se tiče uspona i pada reputacija u javnosti, on je u velikoj mjeri određen prevlašću AV kulture ("prava" književnost je manje važna), te spregom kritičara i izdavača koji mogu diktirati ukus i na razini višoj od komercijalne. Također, tu je i Nobel koji se posve samouništio s nekoliko posljednjih nagrada, te su i slabo zainteresirani počeli primjećivati da bar 90% najvećih pisaca 20. st. nije dobilo književnog Nobela i da bi ga u biti trebalo ukinuti.
 
Dva jezika- kaljuga i kaljuža
E, pa, onda Iva da ne dirate. Nema veći i bolji od naših.
Dobar je Meša, dobar je Kafka, ali Ivo je najbolji.
"Mi nismo atomi prašine koja se u oblacima bez cilja diže leti nad drumovima, nego sićušni delovi beskonačnog mozaika kome ja ne mogu sagledati ni početka, ni kraja."






 
Poslednja izmena:
E, pa, onda Iva da ne dirate. Nema veći i bolji od naših.
Dobar je Meša, dobar je Kafka, ali Ivo je najbolji.
"Mi nismo atomi prašine koja se u oblacima bez cilja diže leti nad drumovima, nego sićušni delovi beskonačnog mozaika kome ja ne mogu sagledati ni početka, ni kraja."
Ima i kod pravih Srbaljah, od njega je i bolji i veći Miloš Tsernjanski.
 

Back
Top