- Poruka
- 9.740
Razmišljam o nekim ljudima, manje više, koje poznajem, kako su uspjeli od svojih života da naprave ništa.
Brat dostavlja sendvič, radi na crno, ili slaže žvake na benzinskoj pumpi, ili na traci čekira neki predmet, i žali se npr. kako nema para, svi mu redom krivi, pa brate mili, ne znam na koji deo planete brat da ode, brat neće moći zaraditi pristojan dinar i da mu ostane preko, nema teorije, čak ni po teoriji relativiteta nema nikakvu šansu..
Razumijem ja da je situacija generalno teška, da su korupcija, javašluk i ostale društvene nepogode svuda oko nas, ali.. brate mili, da ne uradiš ama baš ništa od svog života i da ne radiš ništa na sebi, zatim da ti je neko drugi kriv i da za sve nalaziš izgovor, to mi nije jasno.. jasno mi je odavno da ovakvih ljudi ima na tone, šta je uzročnik, može bit svašta, neki veliki lanac uzročnik, na stranu to, svima im je zajedničko optilike jedno, to jest da nemaju nikakvu samodisciplinu!
Ima li išta gore nego biti ambiciozan, a lenj, imati neki imaginaran cilj i ne raditi ama baš ništa niti na sebi niti nešto u vezi s tim ciljem? Rezultat je zagarantovana mentalna patnja, vječno nezadovoljstvo, neuspjeh itd.
Disciplina prosto mora postojati, kako bi se odredjeni cilj ostvario, ili da se ostvari u odredjenom procentu.
Disciplinom se izgradjuju znanja i vrline.
Mislim da je najveći problem i opozit discipline nedovoljna emocionalna kontrola, što je npr. iz perspektive filozofije stoicizma crveni karton, zona komfora i hedonizam koji su postali navika i prioritet.
Da li je disciplina vrlina, kao racionalna volja uma praćena odredjenim aktom, koja dovodi do toga da razum prevlada nad emocijama u svrhu ostvarenja odredjenog cilja, većeg i dugoročnog dobra, eliminišući svjesno kratkotrajna dobra koja čine prepreku ka tom većem cilju?
Brat dostavlja sendvič, radi na crno, ili slaže žvake na benzinskoj pumpi, ili na traci čekira neki predmet, i žali se npr. kako nema para, svi mu redom krivi, pa brate mili, ne znam na koji deo planete brat da ode, brat neće moći zaraditi pristojan dinar i da mu ostane preko, nema teorije, čak ni po teoriji relativiteta nema nikakvu šansu..
Razumijem ja da je situacija generalno teška, da su korupcija, javašluk i ostale društvene nepogode svuda oko nas, ali.. brate mili, da ne uradiš ama baš ništa od svog života i da ne radiš ništa na sebi, zatim da ti je neko drugi kriv i da za sve nalaziš izgovor, to mi nije jasno.. jasno mi je odavno da ovakvih ljudi ima na tone, šta je uzročnik, može bit svašta, neki veliki lanac uzročnik, na stranu to, svima im je zajedničko optilike jedno, to jest da nemaju nikakvu samodisciplinu!
Ima li išta gore nego biti ambiciozan, a lenj, imati neki imaginaran cilj i ne raditi ama baš ništa niti na sebi niti nešto u vezi s tim ciljem? Rezultat je zagarantovana mentalna patnja, vječno nezadovoljstvo, neuspjeh itd.
Disciplina prosto mora postojati, kako bi se odredjeni cilj ostvario, ili da se ostvari u odredjenom procentu.
Disciplinom se izgradjuju znanja i vrline.
Mislim da je najveći problem i opozit discipline nedovoljna emocionalna kontrola, što je npr. iz perspektive filozofije stoicizma crveni karton, zona komfora i hedonizam koji su postali navika i prioritet.
Da li je disciplina vrlina, kao racionalna volja uma praćena odredjenim aktom, koja dovodi do toga da razum prevlada nad emocijama u svrhu ostvarenja odredjenog cilja, većeg i dugoročnog dobra, eliminišući svjesno kratkotrajna dobra koja čine prepreku ka tom većem cilju?
Poslednja izmena:
...