Zloupotreba saosećanja

Jasna

Stara legenda
Banovan
Poruka
89.439
Jedna od zloupotreba ili pogrešnih upotreba saosećanja je pripisivanje
svojih osobina na nešto što ih nema. Kao na primer na psihopate ili na
predmete. Kada se radi o psihopatama, tu je uzrok zabune opravdan.
Vidiš čoveka i računaš da će se ponašati kao čovek. Oni imaju emocije
ali se ne ponašaju kao vi i nije ih briga za druge. Ali, predmeti samo
nemaju osećanja. Pa zašto onda?

Evo na primer. Kreneš na trčanje. Da li ti je žao patika? Ne, nije. Ali
ako bi napravili patike koje će sa svakim korakom da viču ''jaoj, ne,
upomoć ovo boli'' da li bi mogli da trčite u njima?

U kolikoj meri svoje osobine pripisujete drugim ljudima i predmetima?
 
Ja ne bih mogla da trčim u patikama koje jauču. :confused: Koliko god razumela
da one ne kukaju stvarno, ne bi mi bilo prijatno. I onda dolazimo do Al-a.
Zar ti nije žao da ga maltretiraš? Koga bre? :think:

Ovu našu osobinu je tako lako zloupotrebiti. Dovoljno je da naprave aplikaciju
koja će da ti kaže ''nedostajao si mi.. tako sam bila tužna i sama'' i eto ukrašće
ti maksimalno vremena. Ljudi su šokove doživljavali kada su im ''stradali''
veštački kućni ljubimci.
 
Svoje osobine ne prepisujem ništa i nikome, već očekujem da se shodno momentu ponašaju kao svi normalni ljudi..
Ali, šta je danas normalno?
Ako je vrijeme za veselje, igru, pjesmu, ili su momenti tugovanja, žali, plača i saosjećanja, shodno tome bi trebali da se i adekvatno ponašamo.
Nenormalno bi bilo da nekog ubijete, pa mu dodjete na sahranu, izjavljujete saučešće.. kao što je nedavno bio slučaj. to je već zloupotreba saosjećanja.

Ići na nečija osjećanja ili znati da su neke osobe vrlo osjetljive na sve i svašta pa to na grub način iskorištavati je primjer pokvarene i zle osobe.
Nekad čovjek nesvjesno pogriješi prema nekome i to će neki da namjerno da iskoriste kao adut samo da bi vas prikazali u negativnom kontekstu.
Ipak, biti previše osjetljiv, uvredljiv danas nije baš neka sreća.. hmm..nisam siguran da sam nešto bitno rekao u vezi same teme, al et. :mrgreen:
 
Svoje osobine ne prepisujem ništa i nikome, već očekujem da se shodno momentu ponašaju kao svi normalni ljudi..
Ali, šta je danas normalno?
Ako je vrijeme za veselje, igru, pjesmu, ili su momenti tugovanja, žali, plača i saosjećanja, shodno tome bi trebali da se i adekvatno ponašamo.
Nenormalno bi bilo da nekog ubijete, pa mu dodjete na sahranu, izjavljujete saučešće.. kao što je nedavno bio slučaj. to je već zloupotreba saosjećanja.

Ići na nečija osjećanja ili znati da su neke osobe vrlo osjetljive na sve i svašta pa to na grub način iskorištavati je primjer pokvarene i zle osobe.
Nekad čovjek nesvjesno pogriješi prema nekome i to će neki da namjerno da iskoriste kao adut samo da bi vas prikazali u negativnom kontekstu.
Ipak, biti previše osjetljiv, uvredljiv danas nije baš neka sreća.. hmm..nisam siguran da sam nešto bitno rekao u vezi same teme, al et. :mrgreen:
Ništa pogrešno nisi rekao. Samo, sa tim što očekuješ možeš da se slikaš.
Da li ćeš te ljude da zoveš pokvarenim, nenormalnim ili kako god, manje
je bitno. Važno je da nađeš način da se zaštitiš, jer njih će uvek biti u
manjoj ili većoj meri.

Sve kompatnije idu na naša osećanja. Pogledaj samo kako reklame izgledaju.
Da li su kreatori reklama zli? Pa baš i nisu, al i da jesu nije važno. Važno je
da mi kupujemo da bi bili srećni, prihvaćeni. To je zlopupotreba osećanja.
A onda se ide dalje do zloupotrebe saosećanja. Gde ćeš ti saosećati sa nekim
uređajem koji si kupio, samo zato što ti se on obraća ljudskim glasom.
Brinućeš se o njemu najmanje kao o kućnom ljubimcu.
 
Evo na primer. Kreneš na trčanje. Da li ti je žao patika? Ne, nije. Ali
ako bi napravili patike koje će sa svakim korakom da viču ''jaoj, ne,
upomoć ovo boli'' da li bi mogli da trčite u njima?
Samim tim što imam nekoliko pari sportske obuće i koristim ih ravnopravno, ne znači da mislim da ih moje hodanje boli... već održavam osećaj da su sve duže vreme "kao nove".
Predmete volim da održavam u upotrebnom stanju duže, ali mislim da je stvar u nekoj mojoj ekonomiji, a ne posebnim osećanjem za bilo koji od njih.
U kolikoj meri svoje osobine pripisujete drugim ljudima i predmetima?
Poznajem ljude koji PlayStation tretiraju kao pravog prijatelja. Moja "elektronika" mi je sredstvo, a ne cilj.
AI kao Gemini mi odgovaraju za brzo i lako učenje univerzalno prihvaćenih veština i informacija, a ne za oponašanje bliskosti... mada sam zatekla sebe kako "mu" se zahvaljujem na kraju kao da je stvarna osoba. :mrgreen:
Onako, tanka je linija... :eek:
 
The Tamagotchi effect is the development of emotional attachment with machines, robots or software agents. It has been noticed that humans tend to attach emotionally to inanimate objects devoid of emotions of their own.
The definition of The Tamagotchi Effect and the attachment to these devices makes it possible for companies to market and profit from this effect. New research has found that customers often develop strong emotional ties to products and services they use. This suggests that companies can attract lifelong customers. Companies can adjust their marketing strategies to focus on these types of individuals, who stay faithful to brands that earn their trust.

Vidiš, nisam znala da temu mogu da nazovem Tamagoči efekt.. :think:
 
https://nasamreza.rs/biznis-tema/st...magocija-na-nase-zblizavanje-sa-tehnologijom/
Alan Turing, jedan od očeva veštačke inteligencije, predložio je da procenimo inteligenciju
računara prema tome da li on može da prevari čoveka da pomisli da razgovara sa drugom
osobom.


Što znači, ako za svog personalizovanog AI prijatelja ne uplatite pretplatu
za narednu godinu ili naredni mesec, kako god se to bude plaćalo, on vam
tužnim glasom može reći ''Moramo da se rastanemo'' i vi ćete biti očajni.
 

Back
Top