Zlopamtilo

Da li ste osoba koja dugo pamti zlo, uvrede, neprijatnosti, nepravde - ne praštate, nosite bes usled toga i/ili ste možda i osvetoljubivi?
Kakvo je vaše mišljenje o ovakvim ljudima?
Da li se rađamo ili postajemo zlopamtila?
Da, pamtim uvrede, zlo, izdaju.
Ne svetim se nikada, zašto bih sebe trovala psihološkim igricama, ali se maksimalno distanciram i dobro sputam svoje emocije prema takvoj osobi.
 
Da li ste osoba koja dugo pamti zlo, uvrede, neprijatnosti, nepravde - ne praštate, nosite bes usled toga i/ili ste možda i osvetoljubivi?
Kakvo je vaše mišljenje o ovakvim ljudima?
Da li se rađamo ili postajemo zlopamtila?
Da. Nikako ili jako sporo praštam!
Ne vidim tu ništa loše, jer ljudima dajem šansu. Svima. A sada ko zloupotrijebi tu šansu i namagarči me, znači da nije ni vrijedan praštanja. I treba da se okreće unazad, jer ti su udarci najopasniji. S leđa. Ne zgražavajte se! Lekcije je potrebno dijeliti, da bi se naučili biti ljudi.
 
Trošiš i rasipaš sopstvenu energiju na osobe koje ako su spremne da te povređuju i takve su, nisu spremne da se promene zato što im eto baš ti vraćaš u istoj, ili goroj meri.
Za mene je to van svake pameti, i opet kažem - sve se vraća, sve se kroz život plaća, ne mora biti od nas a i ne treba da bude.
Mirna savest = miran život.
 
Što se tiče zla koja ste pretrpeli šta npr niste u stanju da oprostite, a šta ste zlopamtili, ali neko oprostili - a i pod kojim okolnostima?

Ne praštam dvoličnost, licimerje...ali puštam svesno (kada vidim da toga ima) dokle je taj neko spreman da ide.
Zanimljivo je šta se sve tu pokaže kada neko umisli da si glup a dobar, zapravo tu najbolje vidiš prava lica tih nekih osoba.
Onda se samo okreneš i odeš, bez ikakvih objašnjenja jer po mom mišljenju ne zaslužuju više ni jednu jedinu reč, nijedan jedini trenutak tvog vremena.
 
Da li ste osoba koja dugo pamti zlo, uvrede, neprijatnosti, nepravde - ne praštate, nosite bes usled toga i/ili ste možda i osvetoljubivi?
Kakvo je vaše mišljenje o ovakvim ljudima?
Da li se rađamo ili postajemo zlopamtila?
Postoje ljudi koji nisu gori od svih kojima praštam svakodnevno, ali sam ih otpisala. To su mi doživotni prijatelji, ali su se u nekom momentu poneli prema meni kao neprijatelji. Nisam to mogla da svarim nikako, i zato se danas pozdravljamo na ulici samo pogledima i klimanjem glavama. Boli i dalje kad mi se uključi režim za to, ali je retko. Nemam vremena!
Hteli su oni da se ponašamo kao da ništa nije bilo, ali za mene je to bilo nemoguće.
Svakom drugom bih oprostila mirne duše, ali znaš toliko o meni, i opet nagaziš na mene kao da sam bubašvaba. E pa... hvala, ali ne hvala! Bar mogu da izaberem cipelu koja je ionako napravljena upravo samo da gazi!
Pritom, želim biti bolji neprijatelj svima nego što su meni pojedini prijatelji.
 
Da li ste osoba koja dugo pamti zlo, uvrede, neprijatnosti, nepravde - ne praštate, nosite bes usled toga i/ili ste možda i osvetoljubivi?
Kakvo je vaše mišljenje o ovakvim ljudima?
Da li se rađamo ili postajemo zlopamtila?
Nisam zlopamtilo i sam sam pravio greske pa tsko i druge gledam tj svak moze pogrijesiti,moja mama je zlopamtilo i to dolazi jer je veoma nesigurna osoba
 
Naravno da ima granica ali nisam ni ja savrsen pa tako gledam i druge.
Slično je i kod mene, gledam da ne sudim ekstremno na prvu loptu jer ni ja nisam cvećka.
No imam neke svoje granice preko čega eventualno mogu da pređem, a preko čega definitivno ne.
Nekada i dam drugu šansu kao repair momenat ali ako neko i nju zezne, e onda je to definitivno kraj našeg puta ...
 

Back
Top