Злочини четника у Другом светском рату

Zbog pokolja u Vraniću - nema vraćanja imovine


 Memorijal u Vraniću
Memorijal u Vraniću



ZAHTEV za restituciju imovine Spasoja Drenjanina Zeke, komandanta Prvog bataljona Posavske brigade Avalskog korpusa JVuO, koji je, u decembru 1943, počinio zloglasni pokolj u selu Vranić kod Beograda - biće odbijen. Ovo je, za "Novosti", potvrdio direktor Agencije Strahinja Sekulić.

Odbijajuće rešenje priprema se, iako je Viši sud u Beogradu pre dve godine Drenjanina rehabilitovao.

Imovina ne može biti vraćena ratnim zločincima i pripadnicima kvislinških formacija koji su efektivno učestvovali u okupaciji sopstvene zemlje. Pripadnici okupacionih snaga, ne samo strani, već i domaći, nemaju po zakonu pravo na povraćaj imovine, pa makar pre toga bili rehabilitovani - kaže Sekulić.

On dodaje da sudovi u postupcima rehabilitacije često ne poštuju zakon i ne utvrđuju da li je osoba zaista lišena prava ili života iz ideoloških, verskih i nacionalnih razloga.

Ne traže od predlagača rehabilitacije da to i dokažu, već samo konstatuju rehabilitaciju iz procesnih razloga.

Dešava se i da u sudskim rešenjima budu navedena imena žrtava i detaljan opis kako ih je rehabilitovani ubio!

Među spornima, po Sekulićevim rečima, svakako je rehabilitacija nemačkog potpredsednika opštine Kragujevac Rudolfa Švebela, u vreme streljanja kragujevačkih đaka:

- Posle rata je Ozni rekao da se ne seća da je odgovoran za bilo koji zločin, a na pitanje o streljanju đaka odgovorio je da ništa nije mogao da uradi da ga spreči.

Sekulić podseća da ova institucija ima bazu podataka sa više desetina hiljada imena pripadnika okupacionih trupa i njihovih najbližih saradnika kojima imovina neće biti vraćena, pa makar im sud pre toga vratio čast i ugled.

UBIJEN I JAVNO IZLOŽEN

U OBRAZLOŽENjU odluke o rehabilitaciji Drenjanina, sud je konstatovao da je lišen života i imovine 1945. iz političkih i ideoloških razloga, kao pripadnik četničkog pokreta. Ubijen je u Bariču, a telo mu je javno izloženo tri dana. Sva nepokretna imovina mu je konfiskovana.


Kako kaže, tu nije u pitanju rehabilitacija nevinih žrtava:

- Buka se pravi oko rehabilitacije jedne politike, što je opasno po Srbiju i škodi njenom ugledu. Posle 70 godina stavljamo se na stranu onih koji su izgubili rat. Takve sudske odluke slabe poziciju naših pregovarača kada komuniciraju sa svetom, a ljudi koji rehabilituju zločince moraju da budu svesni svoje odgovornosti.

Naslednici Spasoja Drenjanina Zeke traže, inače, povraćaj nekretnina u okolini Beograda. Zeka je predvodio tzv. Leteći odred četnika. Kako je, 1944. godine, svedočio Branislav Ivković, predratni funkcioner DS, pre rata je bio kafedžija, i u kafani držao kockarnicu i javnu kuću. U toku rata bio je zadužen za likvidacije, pa je tako i predvodio onu u Vraniću.

Tom prilikom ubijeno je 67 meštana, iz 14 kuća, mahom simpatizera partizana, plus Boško Joksić, mobilisani četnik, koji nije hteo da učestvuje u pokolju. Među ubijenima je bilo 15 dece mlađe od 17 godina, 35 žena i sedmoro staraca. Među ubijenima bila je tromesečna beba, likvidirana u kolevci, dvogodišnje dete i četvorogodišnjak, kom je odsečena glava. Samo u kući Stevana Pantića, nosioca albanske spomenice, masakrirano je 10 ukućana, među kojima jednogodišnji Ljubomir i šesnaestogodišnja Vida.

04-vranic3.jpg










U Vraniću ubijena i beba u kolevci, četvorogodišnjaku odsečena glava


http://www.novosti.rs/vesti/naslovn...bog-pokolja-u-Vranicu---nema-vracanja-imovine

e to je i poenta svih mojih priča ovde

sve rehabilitacije su donete samo zbog zanatskih propusta postupajućeg suda a da se o optužnici nije ni raspravljalo

nije se raspravljalo ko su bila lica za koje se traži rehabilitacija

kao što se i za milana nedića ratnog zločinca i narodnog izdajnika, po uredbi kraljevske vlade i preude republike srbije, nikad nije tražilo da se nediću vrati čast i čin nego samo imovina, nekretnine

tako se i ovom četničkom zlolincu traži samo da se vrate kockarnica i javna kuća .............
 
Наравно да злочинце и квислинге не треба рехабилитовати, али проблем је у томе што су комунисти у ту категорију трпали све који су им били противници у револуцији, коју су изводили паралелно с борбом против окупатора.
 
Наравно да злочинце и квислинге не треба рехабилитовати, али проблем је у томе што су комунисти у ту категорију трпали све који су им били противници у револуцији, коју су изводили паралелно с борбом против окупатора.
.
tačno bratac, ali to je problem svih rehabilitacija, jer se tada sudilo u skladu sa tadašnjom sudskom praksom a sudjenja se poništavaju zbog nepoštovanja današnje sudske prakse ???

po toj logici sva sudjenja kako u jugoslaviji tako i u evropi bi se mogla poništiti

to će uskoro biti ukinuto i sve rehabilitacije bez ispitivanja istonitosti optužnica biće poništene

napominjem da su optužnice i dalje na snazi ali zbog smrti optuženih nije moguće ponoviti sudjenje, kako bi se u suprotnom moralo
 
"Наравно да злочинце и квислинге не треба рехабилитовати, али проблем је у томе што су комунисти у ту категорију трпали све који су им били противници у револуцији, коју су изводили паралелно с борбом против окупатора."

Da ne idemo dalje,
npr. Dedinje.
Tamo su naslednici onih kojiu su ga "oslobodili" '45
Iako naslednici pravih vlasnika imaju sve tapije na to.
Mislim na straro Dedinje, predratno.
Posle rata je, npr, moj ujak kupio poljoprivredno zemljišre
koje je sada širi centar Dedinja.

Ali, realno, to bi bilo otvaranje Pandorine kutije.
Npr. imovina JNA.
Letovališta, zimovališta, plaže, maslinjaci.
A, i ta imovina je konfiskovana "kulacima" '45.
 
"Наравно да злочинце и квислинге не треба рехабилитовати, али проблем је у томе што су комунисти у ту категорију трпали све који су им били противници у револуцији, коју су изводили паралелно с борбом против окупатора."

Da ne idemo dalje,
npr. Dedinje.
Tamo su naslednici onih kojiu su ga "oslobodili" '45
Iako naslednici pravih vlasnika imaju sve tapije na to.
Mislim na straro Dedinje, predratno.
Posle rata je, npr, moj ujak kupio poljoprivredno zemljišre
koje je sada širi centar Dedinja.

Ali, realno, to bi bilo otvaranje Pandorine kutije.
Npr. imovina JNA.
Letovališta, zimovališta, plaže, maslinjaci.
A, i ta imovina je konfiskovana "kulacima" '45.
Izvini, kakve veze imaju Dedinje i ostalo sa koljačkim zločinima četnika u 2. svetskom ratu?
 
...
Među spornima, po Sekulićevim rečima, svakako je rehabilitacija nemačkog potpredsednika opštine Kragujevac Rudolfa Švebela, u vreme streljanja kragujevačkih đaka:

- Posle rata je Ozni rekao da se ne seća da je odgovoran za bilo koji zločin, a na pitanje o streljanju đaka odgovorio je da ništa nije mogao da uradi da ga spreči.

.....
Pokusao je zvajuci direktno Rajh,
Da nije greska neka...?
Ne, bila je to odmazda za strijeljanje njemackih kadeta u vozu koji je kretao se iz Sofije ka Splitu,
A Vrhovni stab je izdao naredjenje da se strijeljaju...!!!?

P.S.
...da se odabere isti broj i uzrast ...ni manje ni vise,
P.S.
...zasto preko Srbije i zasto djeca...?
 
Izvini, kakve veze imaju Dedinje i ostalo sa koljačkim zločinima četnika u 2. svetskom ratu?

Nema veze sa zločinima, bilo čijim.
Činjenica je da pobednik uzme sve.
Pa posle napiše i istoriju, ako treba.
Ti si stariji, sećaš se.
Npr, istorija u gimnaziji.
1 razred od praistorije do 1945
2-4 razred 1941-1945.

Dedinje sam pomenuo jer naslednici imaju tapije
na imovinu koja je konfiskovana.
Najčešće bez objašnjenja,
a svakako bez pravnog osnova.
Čak i da je neko bio saradnik okupatora
valjda je to trebalo i dokazati na sudu.
 
Poslednja izmena:
Наравно да злочинце и квислинге не треба рехабилитовати, али проблем је у томе што су комунисти у ту категорију трпали све који су им били противници у револуцији, коју су изводили паралелно с борбом против окупатора.
А што ти одмах трпаш комунисте у ратне злочинце? Четници-равногорци, шарпланинци,........ и осталих фела, јесу ратни злочинци и то оцењује Суд. Јел' то даанас ти и теби слични суде партизанима (комунистима)?
Суд ни једанпут није помињао партизане (,,комунисте'') већ само четнике. И ту је крај твојој причи!
 
А што ти одмах трпаш комунисте у ратне злочинце? Четници-равногорци, шарпланинци,........ и осталих фела, јесу ратни злочинци и то оцењује Суд. Јел' то даанас ти и теби слични суде партизанима (комунистима)?
Суд ни једанпут није помињао партизане (,,комунисте'') већ само четнике. И ту је крај твојој причи!
Не трпам их у злочинце, навео сам их у својству власти, на крају су они о томе одлучивали.
 
to je bila njihova pesma a sad da cujemo jos neku...

Dok je trajao komunistički režim to je bila jedina istina o tom nezapamćenom zločinu. Potom su se posle pada “gvozdene zavese” stekli uslovi da se čuje i optužena strana. Ona se može naći u knjizi Milisava Markovića Sa Dražom u pobedu ili smrt (u to vreme bio komandir 1. čete 1. bataljona Posavske brigade Avalskog korpusa JVUO).
On je pisao o zločinu u Vraniću kao o samovoljnoj odluci komandanta bataljona Spasoja Zeke Živanovića da postrelja 12 odraslih lica iz kuća u kojima je prethodne noći na konačenje razmestio svoje ranjene borce, a koje su potom preko noći nepoznata lica preklali. Kada je o tom slučaju nadležnim putem izveštena Vrhovna komanda, ona je brzo reagovala: komandant bataljona Zeka je ražalovan, i učinjen običnim redovom, i nagovešteno mu suđenje za zločin posle rata ukoliko ostane živ. Te činjenice se seća dr Ognjen Adum, počasni predsednik Udruženja pripadnika JVUO 1941-45, jer je u to vreme obavljao šifrantske poslove u odeljenju veze u štabu VK JV. Tako se na osnovu tih izvora mogla analizirati funkcija komandovanja – odnos VK prema jednoj samovolji i teškom zločinu potčinjenog komandujućeg oficira. Vreme izvršenja tog zločina nije precizirano, autor Marković napisao “kasno u jesen 1943.”

Detaljnija analiza činjenica koje je, međutim, Pantić obelodanio u svojoj knjizi pokazuje da on gotovo nije uzeo u obzir one iz dokumenta Nedićeve policije “Okružno načelstvo okruga beogradskog (k. br. 315/1943, 31.12.1943), koji kaže: “Noću između 20. i 21. o. m. u selu Vraniću zaklano je, ili pobijeno, 67 lica od nepoznatih učinioca. Sumnja se na četnike Draže Mihailovića jer su žrtve bile simpatizeri, ili pomagači komunista…” Kao da autora nije zanimala policijska ocena “nepoznati učinioci” i “sumnja se na četnike” kada se uopšte nije pozabavio i njima budući da je u vreme zločina bio odsutan iz sela. Osim toga formulaciju u izveštaju “sumnja se na četnike” mogli su iznuditi komunisti po direktivi infiltrirani radi zloupotrebe Gestapoa! Međutim, upoređujući i druge činjenice iz knjige, i iz dokumenta nepoznatog autora nastalog godinu dana kasnije, a koje govore da je “Zeka” bio vođa desetine, a ne i glavnokomandujući, kako navodi Pantić, sve je to ukazivalo da će “Vranić” biti i dalje nerešen slučaj premda se iz navedenih dokumenata jasno naslućivalo da se sve to uklapalo u partizansku strategiju, tim više Politbiroa KPJ: primarni cilj – osvajanje vlasti uz pomoć saveznika!

Očevidno da je jugoslovenski komunistički režim dobro pročistio arhivu Štaba VK Jugoslovenske Kraljevske vojske jer nisam uspeo da pronađem još neku činjenicu (taktičkog karaktera) o toj tragediji, zločinu u Vraniću decembra 1943. godine, za koji je da bi se zamaskirao iskorišćen propust komandanta potporučnika ‘Zeke’ Živanovića, koji nije postupio po “Uredbi o prekim vojnim sudovima u pripravnom, mobilnom i ratnom stanju”, u koju su unete “izmene Nj. V., br. 322 od 5. marta 1943. godine” (2/1-1, k-3) i “Naredbe načelnika Štaba VK i ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije” (Uredba o formiranju i postupku narodnih sudova, 33/2, k-2) i “Naredbe načelnika Štaba VK od 27. septembra 1943. godine” u kojoj se, sem ostalog, kaže: “da se ni jedno ubistvo u cilju čišćenja, ili ma kom drugom cilju, više ne vrši (što znači da ih je bilo!) bez presude nadležnog i propisno obrazovanog prekog vojnog suda po odnosnom slučaju… O svakom izvršenju presude ima se ovome štabu dostaviti overen prepis presude za knjigu evidencije streljanih lica…”

Međutim, u razrešenje tog pitanja nedavno se uključio i Perko Bojičić, koji je još od dečačkih dana pamtio po neku reč koja se u potaji mogla čuti i potom decenijama družeći se s izvršiocima zločina, koji su se sami legitimisali kao takvi, odlučio da kazuje svoja saznanja, koja je vremenom proveravao i koja, sem ostalog, glase: “Broz traži od srpskih komunista (Blagoja Neškovića i Sretena Žujovića) da preduzmu sve mere kako bi u Srbiji dobili što veće simpatije, a narod okrenuli k sebi. B. Nešković, u dogovoru sa svojim saradnicima, donosi odluku da svog protivnika Dražu Mihailovića, što više kompromituje pred narodom, sa surovim zločinima koje će oni sami počiniti, presvučeni u uniforme Dražinih jugoslovenskih oficira, i četničkih formacija. U tom svom razmišljanju su došli do sledećeg rešenja: da se napravi pokolj komunističkih, svojih, porodica, i to pored prestonice Srbije, nadomak Beograda. Selo Vranić, pogodno mesto i blizu grada, što će se preko ilegalne štampe i propagande proširiti u narodu širom Srbije, a i dalje, van njene teritorije…

“Evo dogovora: 1/ Poklati porodice i mnoge noževe ostaviti u grudima dece, i mladih, da bi sutradan narod to video; 2/ Uz ubijanje uzvikivati parole: ‘Živeo Draža!’ ‘Živela Ravna Gora’! ‘Živeo Kralj Petar Drugi’! i glasno psovati komuniste. 3/ Po obavljenom poslu, pošto se razdavaju na dve grupe, i odlaze na dve strane, ka Barajevu i Velikoj Moštanici, komunisti će zapevati jačim glasom da narod čuje četničke pesme: ‘Od Topole, pa do Ravne Gore, sve su straže generala Draže’; i ‘Zaklaćemo, ubićemo i Tita i Mošu’! ‘Ravna Gora pobediti mora’; 4/ Ne zaboraviti kraljevog oficira, poručnika Spasoja Drenjanina ‘Zeku’, komandanta bataljona Posavske-četničke brigade, i kao u oduševljenju, komandantovo ime uzvikivati da odleže obroncima sela Vranića, susednih sela: Meljaka, Velike Moštanice i Lipovačke šume. Napominjem da je ovaj poručnik, četnik, Zeka, sa svojim odredom, pre ovog komunističkog zločina boravio u Vraniću (pre 1-2 meseca 1943.) I znajući da ima mnogo komunističkih porodica jednog poznatog marksistu javno streljao. A pretio je i drugima pred odlazak za Obrenovac. On se nikada više nije vratio u ovo selo, posle ovog događaja”.

Iako je Bojičić ispričao više detalja (Rajko Dimitrijević, Brozov general: “Ovo je bilo bezumno! Da sam znao u šta će me uvaliti Komunistička partija nikada ne bih bio njen član! I sad mi ječe deca u snovima!…”; Dragiša Radović: “Nikada nisam mogao izbaciti jauke, kuknjavu i lelek nedužnih ljudi iz moje duše. Stalno me je progonio dečiji vrisak! Partija mi je donela nesreću!…”), očevidno mozaik se mogao sklopiti: u Vraniću su se u periodu novembar-decembar 1943. godine dogodila dva teška zločina ali i na koje je ukazao i sam Pantić u svojoj knjizi pišući: “Te stravične noći, zločinci su zaklali 72 rodoljuba… Međutim, ovo nije kraj četničkog divljanja. Oni su doveli još 11 građana, koji nisu bili iz Vranića i nad njima izvršili pokolj…” što znači da je M. Marković opisao taj drugi zločin koji mu je bio poznat kao komandiru jedinice, ali navodeći 12 Zekinih žrtava, koji se desio ranije i koji je sankcionisala Vrhovna komanda. No kako je Pantić mogao napraviti takvu grešku i sve zločine pripisati “četnicima Draže Mihailovića” pojasnio je Radoje Živanović, ispričavši Bojičiću sledeće: “Bio sam suviše mlad i naivan kada sam ušao u partiju… Ja dobro poznajem suseda Pantića, on nije bio u selu sa porodicom te kobne noći, kada smo izveli onaj masakr. Kada je stigao kući, i čuo od seljana da su videli četnike, i slušali njihove psovke i pesme, pesme o Draži i o Kralju, oni su za njega glavni svedoci događaja, očevici nesreće. I da mu ja pričam kao učesnik ne bi ni meni verovao. Niko se nije usudio da mu iznese istinu, a bilo je opasno po život odati partijsku tajnu…” Uz to navedimo i reči Zoraide Špadijer, svedoka na montiranom suđenju generalu Mihailoviću, koja se decenijama kasnije jadala: “Sve moje izjave su lažne i neistinite. Nikad nisam znala ništa o pokolju u Vraniću… Sve neistine za ličnost Mihailovića su izmišljotine i maslo mojih stričeva…”

Dakle, jugoslovenska komunistička tajna čuvana sedam decenija na kojoj je, sem ostalog, režim gradio svoj legitimitet, više nije tajna. Uostalom ona je prestala to da bude još od aprila 1948. godine kada je američki predsednik Truman doneo ukaz da generala Mihailovića posthumno odlikuje Ordenom “Legion of Merit”, jer su on “i njegove snage bili sudeonici u konačnom izvojevanju savezničke pobede”. Ali i potvrđeno posle pada “gvozdene zavese” kada je usledilo pokajničko upozorenje Brozovog pukovnika Mihajla Đorđevića, predsedavajućeg Vojnog veća Vrhovnog suda u montiranom sudskom procesu 1946. godine, kada je zavapio: “Pored ovakvih kao što sam ja, za naše uništenje nije potrebna strana sila i vojska… Opstajanje na vlasti samo odlaže plaćanje onoga što se jednom mora platiti.” (M. Todorović, Sudija smrti Beograd, 1999.)
 
Nema veze sa zločinima, bilo čijim.
Činjenica je da pobednik uzme sve.
Pa posle napiše i istoriju, ako treba.
Ti si stariji, sećaš se.
Npr, istorija u gimnaziji.
1 razred od praistorije do 1945
2-4 razred 1941-1945.


Dedinje sam pomenuo jer naslednici imaju tapije
na imovinu koja je konfiskovana.
Najčešće bez objašnjenja,
a svakako bez pravnog osnova.

Čak i da je neko bio saradnik okupatora
valjda je to trebalo i dokazati na sudu.
Најпре да расчистиш са претходним махинацијама мегаломана Александра Карађорђевића па онда да причаш о конфискацијама и наследницима!

BELI DVOR:

Jedna od mera ličnog bogaćenja Aleksandrovog bila je kupovina placeva na Dedinju za podizanje sopstvenog dvora. I ta je kupovina provedena putem mahinacija koje su imale da mu obezbede jeftiniju kupovnu cenu.
U tri maha opština beogradska menjala je svoj građevinski rejon.

Stvar je bila u tome da je Aleksandar kupovao imanja dok je zemljište namenjeno dvoru bilo van građevinskog rejona. Kad je završio sa kupovinom smatrao je da je vreme da se ovaj rejon uključi u građevinsku zonu. To je poskupilo vrednost okolnih imanja. Međutim, ostalo je još imanja za kupovinu. Arhitekti su mu savetovali da proširi svoj prvobitni plac. Sada je opština celu tu zonu ponovo izbacila iz građevinskog rejona i objavila da se tu neće moći zidati. Cene imanja padaju i ona se više ne opterećuju izuzetnim prenosnim taksama.
U ovoj konjunkturi Aleksandar dokupljuje imanja, pa se po završenim operacijama donosi nova odluka opštinskog odbora da se naknadno kupljena imanja uključuju u građevinski rejon. Prodavci su smatrali da su neposredno i na skandalozan način prevareni.
Ali, stvar je bila već svršena.
http://www.novimagazin.rs/vesti/kako-su-se-karadjorevici-obogatili-na-stetu-naroda
******************************
 
Најпре да расчистиш са претходним махинацијама мегаломана Александра Карађорђевића па онда да причаш о конфискацијама и наследницима!
i to je uradila sesta licka kad se naselila na dedinje, senjak i topcider,
to je valjda taj opste prihvatljiv metod kako se u pravnom drustvu "rascicava sa mahinacijama" :udriglavu: :dash:
 
Ma bili su genijalci! :zcepanje: Sada vidim, za par meseci nakon WW2 su smislili čak 41 raznih povoda za PLJAČKU građana:

1) Odluka o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine, o državnoj upravi nad imovinom neprisutnih lica i o sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otuđile ("Službeni list DFJ", broj 2/45);
2) Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji ("Službeni list DFJ", broj 64/45 i "Službeni list FNRJ", br. 16/46, 24/46, 99/46, 101/47, 105/48, 19/51, 42-43/51, 21/56, 52/57, 55/57 i 10/65);
3) Zakon o agrarnoj reformi i unutrašnjoj kolonizaciji ("Službeni glasnik NRS", br. 39/45 i 4/46);
4) Zakon o agrarnoj reformi i unutrašnjoj kolonizaciji ("Službeni glasnik NRS", br. 5/48, 11/49 i 34/56);
5) Odluka o ustanovi suda za suđenje zločina i prestupa protiv srpske nacionalne časti ("Službeni glasnik NRS", broj 1/45);
6) Odluka o sudu za suđenje zločina i prestupa protiv srpske nacionalne časti ("Službeni glasnik NRS", broj 3/45);
7) Zakon o suzbijanju nedopuštene špekulacije i privredne sabotaže ("Službeni list DFJ", broj 26/45);
8) Zakon o zabrani izazivanja nacionalne, rasne i verske mržnje i razdora ("Službeni list DFJ", broj 36/45 i "Službeni list FNRJ", broj 56/46);
9) Zakon o zaštiti narodnih dobara i njihovom upravljanju ("Službeni list DFJ", broj 36/45);
10) Zakon o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije ("Službeni list DFJ", broj 40/45);
11) Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije ("Službeni list FNRJ", br. 61/46 i 74/46);
12) Zakon o oduzimanju ratne dobiti stečene za vreme neprijateljske okupacije ("Službeni list DFJ", broj 36/45);
13) Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama Zakona o oduzimanju ratne dobiti stečene za vreme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj 52/46);
14) Zakon o državljanstvu Demokratske Federativne Jugoslavije ("Službeni list DFJ", broj 64/45);
15) Zakon o državljanstvu Federativne Narodne Republike Jugoslavije ("Službeni list FNRJ", br. 54/46 i 105/48);
16) Zakon o oduzimanju državljanstva oficirima i podoficirima bivše jugoslovenske vojske, koji neće da se vrate u otadžbinu i pripadnicima vojnih formacija koji su služili okupatoru i odbegli u inostranstvo ("Službeni list DFJ", broj 64/45 i "Službeni list FNRJ", broj 86/46);
17) Zakon o krivičnim delima protiv naroda i države ("Službeni list DFJ", broj 66/45 i "Službeni list FNRJ", br. 59/46, 106/47 i 110/47);
18) Zakon o suzbijanju nedopuštene trgovine, nedopuštene špekulacije i privredne sabotaže ("Službeni list FNRJ", br. 56/46 i 74/46);
19) Zakon o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine i o sekvestraciji nad imovinom odsutnih lica ("Službeni list FNRJ", br. 63/46 i 74/46);
20) Zakon o postupanju sa imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača ("Službeni list DFJ", broj 36/45);
21) Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama Zakona o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača ("Službeni list FNRJ", broj 64/46);
22) Zakon o zaštiti opštenarodne imovine i imovine pod upravom države ("Službeni list FNRJ", broj 86/46);
23) Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeća ("Službeni list FNRJ", br. 98/46 i 35/48);
24) Uredba o arondaciji državnih poljoprivrednih dobara opštedržavnog značaja ("Službeni list FNRJ", broj 99/46);
25) Odluka Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije o privremenoj zabrani vraćanja kolonista u njihova ranija mesta življenja ("Službeni list DFJ", broj 13/45);
26) Zakon o postupanju sa napuštenom zemljom kolonista u Autonomnoj Kosovsko-Metohijskoj oblasti ("Službeni list NRS", broj 9/47);
27) Zakon o reviziji dodeljivanja zemlje kolonistima i agrarnim interesentima u Autonomnoj Kosovsko-Metohijskoj oblasti ("Službeni list FNRJ", broj 89/46);
28) Zakon o likvidaciji agrarne reforme vršene do 6. aprila 1941. godine na velikim posedima u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini ("Službeni list FNRJ", broj 9/47);
29) Osnovni zakon o eksproprijaciji ("Službeni list FNRJ", br. 28/47, 12/57 i 53/62 i "Službeni list SFRJ", br. 13/65, 5/68, 7/68 i 11/68);
30) Osnovni zakon o postupanju sa eksproprisanim i konfiskovanim šumskim posedima ("Službeni list FNRJ", broj 61/46);
31) Krivični zakonik ("Službeni list FNRJ", broj 13/51);
32) Zakon o izvršenju kazni, mera bezbednosti i vaspitno-popravnih mera ("Službeni list FNRJ", broj 47/51);
33) Uredba o imovinskim odnosima i reorganizaciji seljačkih radnih zadruga ("Službeni list FNRJ", broj 14/53);
34) Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj 52/58);
35) Zakon o iskorišćavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list FNRJ", br. 43/59 i 53/62 i "Službeni list SFRJ", br. 10/65, 25/65 - prečišćen tekst, 12/67 i 14/70) - ako korisnici prava nisu dobili odgovarajuće drugo zemljište;
36) Zakon o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera ("Službeni list SFRJ", br. 5/68 i 20/69);
37) Zakon o otkupu privatnih apoteka ("Službeni list FNRJ", broj 50/49);
38) Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama Zakona o uređenju i delovanju kreditnog sistema ("Službeni list FNRJ", broj 68/46);
39) Uredba o reviziji dozvola za rad i likvidaciji privatnih kreditnih preduzeća ("Službeni list FNRJ", broj 51/46);
40) Pravilnik o postupku likvidacije privatnih kreditnih preduzeća ("Službeni list FNRJ", broj 57/46);
41) Ukaz Predsedništva Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije U. br. 392 od 8. marta 1947. godine ("Službeni list FNRJ", broj 64/47)
 
Poslednja izmena od moderatora:
Zbog pokolja u Vraniću - nema vraćanja imovine


 Memorijal u Vraniću
Memorijal u Vraniću



ZAHTEV za restituciju imovine Spasoja Drenjanina Zeke, komandanta Prvog bataljona Posavske brigade Avalskog korpusa JVuO, koji je, u decembru 1943, počinio zloglasni pokolj u selu Vranić kod Beograda - biće odbijen. Ovo je, za "Novosti", potvrdio direktor Agencije Strahinja Sekulić.

Odbijajuće rešenje priprema se, iako je Viši sud u Beogradu pre dve godine Drenjanina rehabilitovao.

Imovina ne može biti vraćena ratnim zločincima i pripadnicima kvislinških formacija koji su efektivno učestvovali u okupaciji sopstvene zemlje. Pripadnici okupacionih snaga, ne samo strani, već i domaći, nemaju po zakonu pravo na povraćaj imovine, pa makar pre toga bili rehabilitovani - kaže Sekulić.

On dodaje da sudovi u postupcima rehabilitacije često ne poštuju zakon i ne utvrđuju da li je osoba zaista lišena prava ili života iz ideoloških, verskih i nacionalnih razloga.

Ne traže od predlagača rehabilitacije da to i dokažu, već samo konstatuju rehabilitaciju iz procesnih razloga.

Dešava se i da u sudskim rešenjima budu navedena imena žrtava i detaljan opis kako ih je rehabilitovani ubio!

Među spornima, po Sekulićevim rečima, svakako je rehabilitacija nemačkog potpredsednika opštine Kragujevac Rudolfa Švebela, u vreme streljanja kragujevačkih đaka:

- Posle rata je Ozni rekao da se ne seća da je odgovoran za bilo koji zločin, a na pitanje o streljanju đaka odgovorio je da ništa nije mogao da uradi da ga spreči.

Sekulić podseća da ova institucija ima bazu podataka sa više desetina hiljada imena pripadnika okupacionih trupa i njihovih najbližih saradnika kojima imovina neće biti vraćena, pa makar im sud pre toga vratio čast i ugled.

UBIJEN I JAVNO IZLOŽEN

U OBRAZLOŽENjU odluke o rehabilitaciji Drenjanina, sud je konstatovao da je lišen života i imovine 1945. iz političkih i ideoloških razloga, kao pripadnik četničkog pokreta. Ubijen je u Bariču, a telo mu je javno izloženo tri dana. Sva nepokretna imovina mu je konfiskovana.


Kako kaže, tu nije u pitanju rehabilitacija nevinih žrtava:

- Buka se pravi oko rehabilitacije jedne politike, što je opasno po Srbiju i škodi njenom ugledu. Posle 70 godina stavljamo se na stranu onih koji su izgubili rat. Takve sudske odluke slabe poziciju naših pregovarača kada komuniciraju sa svetom, a ljudi koji rehabilituju zločince moraju da budu svesni svoje odgovornosti.

Naslednici Spasoja Drenjanina Zeke traže, inače, povraćaj nekretnina u okolini Beograda. Zeka je predvodio tzv. Leteći odred četnika. Kako je, 1944. godine, svedočio Branislav Ivković, predratni funkcioner DS, pre rata je bio kafedžija, i u kafani držao kockarnicu i javnu kuću. U toku rata bio je zadužen za likvidacije, pa je tako i predvodio onu u Vraniću.

Tom prilikom ubijeno je 67 meštana, iz 14 kuća, mahom simpatizera partizana, plus Boško Joksić, mobilisani četnik, koji nije hteo da učestvuje u pokolju. Među ubijenima je bilo 15 dece mlađe od 17 godina, 35 žena i sedmoro staraca. Među ubijenima bila je tromesečna beba, likvidirana u kolevci, dvogodišnje dete i četvorogodišnjak, kom je odsečena glava. Samo u kući Stevana Pantića, nosioca albanske spomenice, masakrirano je 10 ukućana, među kojima jednogodišnji Ljubomir i šesnaestogodišnja Vida.

04-vranic3.jpg










U Vraniću ubijena i beba u kolevci, četvorogodišnjaku odsečena glava


http://www.novosti.rs/vesti/naslovn...bog-pokolja-u-Vranicu---nema-vracanja-imovine

e to je i poenta svih mojih priča ovde

sve rehabilitacije su donete samo zbog zanatskih propusta postupajućeg suda a da se o optužnici nije ni raspravljalo

nije se raspravljalo ko su bila lica za koje se traži rehabilitacija

kao što se i za milana nedića ratnog zločinca i narodnog izdajnika, po uredbi kraljevske vlade i preude republike srbije, nikad nije tražilo da se nediću vrati čast i čin nego samo imovina, nekretnine

tako se i ovom četničkom zlolincu traži samo da se vrate kockarnica i javna kuća .............
Hmm... Čini mi se da taj Sekulić NE poznaje zakon!? :zcepanje::zcepanje:
 
pa to ti je najverovatnije jedan od onih subnorovaca veterana :hahaha: , mora da cuva peMziju pa usput ignorise i zakon i prica budalastine,
a sutra ce da peva drugu pesmu kad ga neko pozove na odgovornost zbog tih budalastina koje javno iznosi .
Češe se tamo gde ih najviše svrbi! Uopšte im nije bilo važno ko je šta bio, samo je bilo bitno dokopati se mnoge imovine! :super:

Osim toga, po Zakonu o vraćanju imovine, mnogi imaju pravo na to BEZ OBZIRA na odluke nekog suda o nekakvoj rehabilitaciji, ako je dotičnom oduzeta po Zakonu o krivičnim delima protiv naroda i države jer u tom zakonu o vraćanju piše ovo:
" Nadležni organ
Član 40
Po zahtevu za vraćanje imovine postupak vodi Agencija, kao javna agencija, preko područnih jedinica, a u skladu sa ovim zakonom i zakonom kojim se uređuje opšti upravni postupak.
Agencija će objaviti javni poziv za podnošenje zahteva za vraćanje imovine u najmanje dva dnevna lista koji se distribuiraju na celoj teritoriji Republike Srbije, kao i na zvaničnom veb sajtu ministarstva nadležnog za poslove finansija i Agencije, u roku od 120 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona...."

https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_vracanju_oduzete_imovine_i_obestecenju.html
 
Češe se tamo gde ih najviše svrbi! Uopšte im nije bilo važno ko je šta bio, samo je bilo bitno dokopati se mnoge imovine! :super:

https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_vracanju_oduzete_imovine_i_obestecenju.html
osnovna budalastina je ono sto je napisano vec u prvoj recenici
"Imovina ne može biti vraćena ratnim zločincima i pripadnicima kvislinških formacija koji su efektivno učestvovali u okupaciji sopstvene zemlje. Pripadnici okupacionih snaga, ne samo strani, već i domaći, nemaju po zakonu pravo na povraćaj imovine, pa makar pre toga bili rehabilitovani "
a u zakonu od 2004 jasno je napisano da cetnici nisu bili kvislinzi i da nisu ucestvovli u okupaciji nego u odbrani zemlje.
 
bitno je da se promene uslovi rehabilitacije a dosadašnje rehabilitacije da se prispitaju u skladu sa još uvek postojećim optužnicama

prvo da utvrdimo da li je dotični bio ratni zločinac pa ako nije da ga rehabilitujemo

a ne ovako, da se krvnik iz vranića rehabilituje zbog sudkse prakse a ne što nije bio ratni zločinac ???
ti jos nisi naucio sta je institucija rehabilitacije i cime se ona bavi ?
 
ne mozemo sve greske nikada ispraviti

ali hajde da prestanemo da ih cinimo

koji to sud rehabilituje zlocinca, neverovatno

nek sudovi pocnu vec jednom da utvrdjuju istinu a ne advokatske manipulacije.
pa cekaj ti prvo napises da treba prestati ciniti greske a onda kad se krene u ispravku tih gresaka ti bi da menjas pravila .
eee pa vidis , upravo zbog toga sto su agresivni nasilnici sprovodili silu a ne pravdu i sto su menjali zakon kako im je bila volja mi smo tu gde smo.
da su se postovale sve procedure, da su sudili sudije a ne fikusi iz partije NISTA OD OVOGA NE BI BILO !!!!!
nego bi pravi zlocinci visili a nevini bi otisli kuci i ziveli normalno,
umesto toga...svi znaju sta se desilo .
i tako danas 5-6-7 decenija kasnije kad je neko uzeo da preispita procese i procedure desava se to sto se desava a najbolji dokaz da se gresilo su hiljade rehabilitacija i hiljade restitucija koje su pozitivno resene u korist ostecenih .
 
tačno bratac, ali to je problem svih rehabilitacija, jer se tada sudilo u skladu sa tadašnjom sudskom praksom a sudjenja se poništavaju zbog nepoštovanja današnje sudske prakse ???
lepo si rekao, "sudilo se u skladu sa tadasnjom praksom" ali to nema veze sa sudskom praksom i sudskim procesima,
zamisli ti dodjes kod lekara i on kaze danas je sreda , kod nas je praksa da sredom operisemo mozak bez anestezije , skinite se do pola u lezite u krevet !!!
jel to normalno , pa nije ,
e pa tako nije normalno ni da se sudi nekome pogotovo ako je osumnjicen za najteza krivicna dela mimo standardne sudske procedurem sta god ti da mislis da je ispravno i koliko god da si ubedjen da je onaj tamo kriv.
ako ne postujes proceduru tj zakon onda rizikujes da i sam cinis krivicno delo, sto je u velikom delu sudjenja i bilo.
po toj logici sva sudjenja kako u jugoslaviji tako i u evropi bi se mogla poništiti
:udriglavu: :dash: jesi li cuo da je neko iz nirnberga rehabilitovan ?
to će uskoro biti ukinuto i sve rehabilitacije bez ispitivanja istonitosti optužnica biće poništene

napominjem da su optužnice i dalje na snazi ali zbog smrti optuženih nije moguće ponoviti sudjenje, kako bi se u suprotnom moralo
nemoj majketi ti vise da se bavis zakonima jer definitivno ponavljas iste gluposti
koje rehabilitacije ce biti ukinute?
ajde napisi ko je i kad od pravosudnih organa nesto tako makar nagovestio da ne kazem potvrdio .
koje su optuznice jos na snazi ?
stvarno verujes da ces ponavljajuci budalastine proizvesti kod nekoga verovanje da je tako nesto moguce :cepanje:
 
U OBRAZLOŽENjU odluke o rehabilitaciji Drenjanina, sud je konstatovao da je lišen života i imovine 1945. iz političkih i ideoloških razloga, kao pripadnik četničkog pokreta. Ubijen je u Bariču, a telo mu je javno izloženo tri dana. Sva nepokretna imovina mu je konfiskovana.
ubijen u borbi, nije mu sudjeno , samo sto su to zaboravili da napisu !
e to je i poenta svih mojih priča ovde

sve rehabilitacije su donete samo zbog zanatskih propusta postupajućeg suda a da se o optužnici nije ni raspravljalo

nije se raspravljalo ko su bila lica za koje se traži rehabilitacija

tako se i ovom četničkom zlolincu traži samo da se vrate kockarnica i javna kuća .............
poenta tvoje price je da ti nemas pojma sta znaci proces rehabilitacije , cime se on bavi i po kom osnovu se trazi i ustanovljava .
kad jednog dana budes naucio sta taj termin podrazumeva a to mozes uciniti svakodnevno kad procitas definiciju rehabilitacije, najverovatnije vise neces pisati te gluposti , tj znam da i tada hoces jer ti to radis namerno a ne iz neznanja, valjda jos uvek verujes u neke gebelsove principe :cepanje:

kao što se i za milana nedića ratnog zločinca i narodnog izdajnika, po uredbi kraljevske vlade i preude republike srbije, nikad nije tražilo da se nediću vrati čast i čin nego samo imovina, nekretnine
opet falsifikujes,
nije uredba vlade nego resenje ministarstva i nije proglasen za zlocinca i izdajnika nego mu je samo cin ukinut s tim da mu se posle rata sudi i to sve potvrdi , sto naravno nije bilo kao sto nije bilo ni nekakve presude "republike srbije" .
nedic je formalno pravno neosudjivano lice .
sto se razloga podizanja procesa rehabilitacije tice , stvar je autora kako ce da sroce zahtev i sta ce u njega da stave vezano za dokaze i kontarargumente, a ti ocigledno je ne znas sta je od toga bilo u zahtevu nediceve porodice .
 

Back
Top