Лилит
Zainteresovan član
- Poruka
- 230
bundeva:E,ljudi,a zamislite da smo ovo procitali u novinama-neki tamo Raskoljnikov ubio neku tamo babu.Bas cesto se setim 'Zlocina i kazne' kad u novinamaprocitam o nekom ubistvu.Mislim da bismo ga ovde svi osudili bez puno razmisljanja.E,al' kad to sve razradi cika Dostojevski,onda nam sve to izgleda tako opravdano i normalno..Prosto ti dodje da pobijes babe zelenasice,bogatasice,Andicevu 'simpaticnu' gospodjicu..Zezam se.
Da proba bundeva malo bez zezanja.Uh,tesko ce to ici..Pa,evo,Raskoljnikov je u sustini nezan,krhak,emotivan,sa nesumnjivim intelektualnim kvalitetima i vecitim moralnim dilemama.Nezavidna situacija u kojoj se nalazi,devojka koju voli,dovode do nejasne ideje o tome kako da prevazidje situaciju u kojoj se nalazi.Ideja postaje sve jasnija a njegov intelekt postupno nalazi valjano opravdanje za ono sto ce uslediti.I sta,zlocin se desi a Raskoljnikov prska po savovima.Niti je zlocin 'uradjen' kako treba,niti je njegovo ponasanje posle zlocina racionalno.Zasto?Pa zato sto Raskoljnikov u dusi nije zlocinac i zato sto intelektualno opravdanje gubi bitku sa njegovom prirodom i njegovim moralnim dilemama.
Razmisljao sam o tome,zlocinci stvarno imaju specificnu psihu.Treba se prosto roditi kao zlocinac da bi bez trunke dileme,potpuno hladnokrvno i racionalno nekog ubio.
Eto,setih se jedne predstave kojoj sam prisustvovao:radi se o masovnoj hipnozi.Na binu su izasli dobrovoljci.Predstava je zaista uspela,velika grupa ljudi je podlegla hipnozi,ali njih nekoliko ipak nije.Sta mislite ko?Pa najveci kriminalci u mom mestu.Zasto njih nije uspeo da hipnotise?E o tome valja razmisliti.
Могу ти рећи да сам од тебе и очекивала овако бриткоуман коментар. Додала бих опет да је битна карактеристика његовог психолошког профила, поред онога што је већ речено, и јасна тежња ка самоунижењу, самоуништењу, тј. кршењу закона самоодржања, уз неизоставну морбидну насладу коју при том осећа. Он се све време понаша као лептир ког мами светлост свеће (то примећује и он сам, а и иследник): ношен, као и лептир, готово механичким поривом - он незадрживо најпре срља у злочин, а затим око иследника кружи, непрестано смањујући свој круг, све док коначно не призна преступ. Негде на почетку романа и каже се да се понаша као да га је захватио точак неке машине. Такво понашање је, наравно, само израз његове психичке немоћи. Богатство, сложеност и префињеност духа, показује Достојевски, не иду под руку са психичком снагом и способношћу за преступ. Прави преступник је по њему духом сиромашно биће без имало рафинмана које себи не поставља питања. Зар би се један Наполеон имало узрујавао због убиства непотребног и штетног створења као што је стара зеленашица?
Поздрав,
Лилит