Srbija je od 1990. pod šapom Putinove KGB struje. Predodređena za guranje prsta u oko Zapadu i ni za šta drugo, bez obzira na žrtve koje će zbog toga morati da podnosi. Beda, siromaštvo, očaj, nesreća, agresija, nekultura, primitivizam i kriminal su ovde duboko ukoreneni jer to se dobije kad se neki narod opredeli/bude predodređen za stradanje. A baš takvi uslovi života su potrebni da bi se formirala ličnost sposobna da guta priče po kojima Srbi imaju veliki istorijski, moralni i svaki drugi dug prema Rusiji i kako je naša jedina sudbina da patimo i ginemo za Rusiju, ako treba, jer je Rusija zaštitnik slobode, pravoslavlja i jer je i sam Bog na strani Rusije. Srbin ne može biti patriota ako ne voli Rusiju i ako nije spreman da pogine za nju, a svako ko misli da je za Srbiju dobro da bude u društvu ostalih evropskih zemalja proglašava se automatski za izdajnika.
Sad će Fobos, Barašnjikov ili neko od te ekipe da vikne kako smo mi već 22 godine pod šapom Zapada. Ali to jednostavno nije tačno. 5.10.2000. ostvaren diskontinuitet sa Slobinom vladavinom već kohabitacija, jer je Đinđić napravio dogovor sa Službom i u njegovu Vladu su ušli i Službini ljudi. Sa raspuštanjem Živkovićeve Vlade ruska struja ponovo preuzima primat a sa formiranjem Dačićeve Vlade 2012. se vraća na presto.