Život u jednoj rečenici

Jedan moj bivši kolega s kim se mnogo dugo nisam ni videla ni čula, pre neki dan zove zbog nečega. Pita me kako sam, šta radim, šta ima novo…
Ja mu ukratko ispričam. I kažem nešto: “Život, nikad ne znaš, ne planiraš, ne zavisi od nas…” , prekine me mudro i kao i uvek postavi na svoje mesto rečima: “Život? Šta komplikuješ ******? Treba to preživeti, tako jeste i šta sada?”
I odosmo na drugu temu.
Inače moj saborac iz bivše firme i mudar čovek.

Možda nekome zatreba, ako ne, ništa :lol:
Ja ispisah.
 
Želim da mi ljetni praznici traju kao kad sam se nakon prvog osnovne otišao odmoriti od šoka da nešto moram raditi, tj. ići u školu.
Ta tri mjeseca trajali su vječno.
Sve što želim je zamrznuti se u vremenu kada sam imao nekih osam do devet godina, ne samo tijelom, već i umom.
Tebi se sve zelje tako lako ispunjavaju, posebno ove u zadnjoj recenici!
 

Back
Top