Zivot posle zivota?

Brzi Bravari Srbije

Veoma poznat
Poruka
12.987
Razgovor dviju nerodjenih beba u maminom stomaku


U stomaku jedne trudnice razgovaraju dvije bebe. Jedna od njih je vjernik, a druga nevjernik.

Pita nevjernicka beba: "Vjerujes li u zivot poslije rodjenja?"

Vjernicka beba odgovori: "Naravno! Svakom je jasno, da postoji zivot poslije rodjenja. Ovdje smo samo da bismo ojacali i bili spremni za ono sto nas ocekuje."

Beba nevjernik ce na to: "To je glupost. Ne postoji zivot poslije rodjenja. Kako bi izgledao zivot poslije rodjenja?"

Beba vjernik objasnjava: "Ne znam sve detalje, ali znam da tamo ima mnogo vise svjetla nego ovdje i moguce je da mozemo sami da jedemo i hodamo".

Beba nevjernik reaguje malo ljuto: "Kakva je to glupost. To je sasvim nemoguce. Da sami hodamo i jedemo? Kako to da funkcionise? To je smijesno."

Beba vjernik odgovara: "Ja vjerujem da je to moguce. Bice samo malo drugacije nego sad. To se moze zamisliti."

Beba nevjernik odgovara nesigurno: "Ali od tamo se jos niko nije vratio! Zivot prestaje sa rodjenjem i poslije toga nema vise nista!"

Beba vjernik ga prekide: "Ne, ne! Ne znam tacno kako ce izgledati nas zivot poslije rodjenja, ali je sigurno da cemo sresti nasu majku i da ce se ona brinuti o nama."

Beba nevjernik protestuje: "Glupost! Dosad nisam vidio nikakvu majku i zato ona i ne postoji!"

Beba vjernik odgovara: "Ne mogu da se slozim sa tim sto ti kazes. Ponekad, kad je sve mirno, mozes cuti kako majka pjeva i mozes osjetiti kako miluje nas svijet. Ja cvrsto vjerujem u to, da nas pravi zivot pocinje nakon rodjenja!"
 
Razgovor dviju nerodjenih beba u maminom stomaku


U stomaku jedne trudnice razgovaraju dvije bebe. Jedna od njih je vjernik, a druga nevjernik.

Pita nevjernicka beba: "Vjerujes li u zivot poslije rodjenja?"

Vjernicka beba odgovori: "Naravno! Svakom je jasno, da postoji zivot poslije rodjenja. Ovdje smo samo da bismo ojacali i bili spremni za ono sto nas ocekuje."

Beba nevjernik ce na to: "To je glupost. Ne postoji zivot poslije rodjenja. Kako bi izgledao zivot poslije rodjenja?"

Beba vjernik objasnjava: "Ne znam sve detalje, ali znam da tamo ima mnogo vise svjetla nego ovdje i moguce je da mozemo sami da jedemo i hodamo".

Beba nevjernik reaguje malo ljuto: "Kakva je to glupost. To je sasvim nemoguce. Da sami hodamo i jedemo? Kako to da funkcionise? To je smijesno."

Beba vjernik odgovara: "Ja vjerujem da je to moguce. Bice samo malo drugacije nego sad. To se moze zamisliti."

Beba nevjernik odgovara nesigurno: "Ali od tamo se jos niko nije vratio! Zivot prestaje sa rodjenjem i poslije toga nema vise nista!"

Beba vjernik ga prekide: "Ne, ne! Ne znam tacno kako ce izgledati nas zivot poslije rodjenja, ali je sigurno da cemo sresti nasu majku i da ce se ona brinuti o nama."

Beba nevjernik protestuje: "Glupost! Dosad nisam vidio nikakvu majku i zato ona i ne postoji!"

Beba vjernik odgovara: "Ne mogu da se slozim sa tim sto ti kazes. Ponekad, kad je sve mirno, mozes cuti kako majka pjeva i mozes osjetiti kako miluje nas svijet. Ja cvrsto vjerujem u to, da nas pravi zivot pocinje nakon rodjenja!"

Zanimljiva metafora...;)
Mada ne shvatam svrhu teme, jel propagira veru u boga, ili sta...?:lol:
 
Razgovor dviju nerodjenih beba u maminom stomaku


U stomaku jedne trudnice razgovaraju dvije bebe. Jedna od njih je vjernik, a druga nevjernik.

Pita nevjernicka beba: "Vjerujes li u zivot poslije rodjenja?"

Vjernicka beba odgovori: "Naravno! Svakom je jasno, da postoji zivot poslije rodjenja. Ovdje smo samo da bismo ojacali i bili spremni za ono sto nas ocekuje."

(...)

:worth:Ponekad, kad je sve mirno, mozes cuti kako majka pjeva i mozes osjetiti kako miluje nas svijet. Ja cvrsto vjerujem u to, da nas pravi zivot pocinje nakon rodjenja!"
Kreacionisticka tvorevina!? Metafora ili ne, zvuci izuzetno uvrnuto.

P.S. Ova "anegdota" se koristi gotovo na svim podforumima "Religija".:pop::amen:
 
Jedna potpuno bezazlena metafora...
Samo to...
Mozda sam trebao da "moderiem " teks ali mi se ucinio simpatican, takav kakav jeste...
Sa stanovista jedne bebe u stomaku (coveka u rl) , kako mozemo osetiti ili spoznati sta nas ceka na kraju ovog zivota?
Mrak, besvest i nistavilo...ili "nesto" o cemu se i da pricati ?

Ne zanima me da li ima necega ili nema na kraju, nego sam smisao rapsrave na temu...
Koliko ima smisla razgovarati o necemu sto izmice ljudskim culima?
Da li filozofija moze da dokuci temu?
Ima li logika svoj doprinos ili kraj trebamo cekati kao zavrsetak toka?

Mogu pitati i :" da li ce hadronski sudarac resiti pitanje "zivota , vaeljene i svega ostalog"?"
Ili: postoji li teorija svega?

Nije bitan cilj, kao sto nije bitan ni zivot posle zivota, bitno je kako dolazimo do odgovora...
kako zivimo taj zivot.

Tema ocigledno nije obradjena dovoljno da nikada ne bude otvorena ponovo.....
 
Kreacionisticka tvorevina!? Metafora ili ne, zvuci izuzetno uvrnuto.

P.S. Ova "anegdota" se koristi gotovo na svim podforumima "Religija".:pop::amen:

A metafora je besmislena do...bola. Fetusi u maminom stomaku nisu svesni ni sami sebe, ni toga gde se nalaze i zašto se nalaze. Nemaju svest o tome da će se roditi, nemaju pojma šta je rodjenje i zašto će biti rodjeni i tome slično. I oni kao metaforički razgovaraju. Najgluplja metafora od svih na koje sam nailazio.:think:
 
Nije losa uopste (ista je kao Platonov mit o pecini), samo vec vidjena dosta puta.

Mislim da se ta metafora znatno razlikuje od one Platonove alegorije o pećini. Kada u onoj Platonovoj pećini čovek biva okrenut ledjima svetlu i kada vidi samo senke smatrajući da je to
stvarnost to je neka druga metaforična priča i kao takva prihvatljiva.

Naravno u onoj Platonovoj pećini čovek je...filozof koji traži odgovore za istinu, za realnost za virtualnost i tome slično. A opet pak Platonovo pečinski filozof nekako asocira na onog lika Nea iz ''Matriksa'' No da prekratim da se ne bih zaneo i raspisao...nepotrebno.:bye:
 

Back
Top