Život pisan srcem

Jednog dana, jedan dobrostojeci otac odveo je svog sina da provede jedan dan i noc s veoma siromasnom porodicom.

Drugog dana na povratku kuci, otac priupita sina o tome kako je on doziveo taj susret sa siromastvom i šta misli o svemu tome.
Decak odgovori:
Tata, ovo je jedno veliko iskustvo za mene!
Video sam da mi imamo jednog psa a oni imaju cetiri...mi imamo lep bazen pred nasom kucom, a oni imaju reku i ravnicu kojom ona tece...mi imamo stakleni krov a oni imaju nebo i mesec i zvezde...mi imamo krasan trem s velikim vrtom a oni iza kuce imaju citavu sumu.

I dok je sve to sin govorio, otac je od zaprepascenja ostao bez reci.

Na kraju jos sin doda: Hvala ti tata, sto si mi pokazao koliko smo siromasni!
 
Možda. Imamo svoju reč.
Najmudriji odgovor na konačna pitanja.

Reč koja ukazuje na otvorena vrata i široke horizonte. Ne verujem u to da je značenje života zagonetka koju treba razrešiti.
Život jeste. Ja jesam. Svašta može da se desi.
A ja verujem da svome životu mogu dati novo značenje.
Neizvesnost je sreća u formi nesreće.
Da sam apsolutno siguran u sve, proveo bih život u patnji, bojeći se smrti. Ali, pošto je uvek sve moguće, čuda su uvek negde u blizini i nikada neće prestati da se događaju.
Verujem da čovekova sloboda može da se definiše jednom jedinom rečju koja, poput sićušnog podupirača omogućava vratima postojanja da ostanu otvorena.
Ta reč je: Možda.
 
Možda. Imamo svoju reč.
Najmudriji odgovor na konačna pitanja.

Reč koja ukazuje na otvorena vrata i široke horizonte. Ne verujem u to da je značenje života zagonetka koju treba razrešiti.
Život jeste. Ja jesam. Svašta može da se desi.
A ja verujem da svome životu mogu dati novo značenje.
Neizvesnost je sreća u formi nesreće.
Da sam apsolutno siguran u sve, proveo bih život u patnji, bojeći se smrti. Ali, pošto je uvek sve moguće, čuda su uvek negde u blizini i nikada neće prestati da se događaju.
Verujem da čovekova sloboda može da se definiše jednom jedinom rečju koja, poput sićušnog podupirača omogućava vratima postojanja da ostanu otvorena.
Ta reč je: Možda.
da, ovo je mnogo bolje...:D
;)
 
A mozda traze hrabrost..mozda je rec sa hljiadu mogucnosti i tumacenja ..jedno je sigurno da nije negacija..meni ta rec uvek daje ..nadu i verovanje

734663932e49fc202b0wd1.jpg

 
Hm, ovaj tekst, koga mi je neko dao me je potpuno odusevio...Razmisljala sam gde da ga postavim, i evo ga na ovoj temi.
Malo je duzi, pa ako imate vremena bacite okce

"Sanjao sam te.

U snu si bila tako nestvarno stvarna. Istetovirana u mom umu.

Ljubio sam te. Davno.

Na dubrovackim ulicama, na Konavlima, na Kalemegdanu-kod Rimskog bunara. Grlio sam te ispod mostarskog Starog mosta..u blatu rovova bosanskih gudura pomislio sam da si me zauvek ostavila, da si me izdala.

Ali, ne bese tako, jer

sretoh te. Opet. Vodili smo ljubav ti i ja, jednog majskog dana na Palicu…secas li se naseg istovremenog orgazma? Onog dana kad se ceo kosmos urusio u sebe (ili u nas?!), one noci ispod zidina prastarog Efesa, tamo gde se kulture preplicu, gde se civilizacije suprostavljaju…pamtis li to? Tad , tad sam mislio da te nikad vise necu izgubiti.

Onda si otisla. Pobegla! Naglo, a gotovo neprimetno iskrala si se iz mog zivota. Telo bez glave-bas takav osecaj. Jurio sam za tobom kao za Svetim Gralom, jer ti to i jesi; trazio sam te po predgradjima Praga, zalazio u svaku kucu iz koje se sirio miris divljeg, zabranjenog voca. Znao sam da sam proklet kletvom da te trazim dok te ne nadjem. To me nije nimalo radovalo. Postala si cilj moga hodocasca… mlad naivan i glup trazio sam te medju berlinskim i amsterdamskim skvotovima, okruzen narkomanima i kurvama strepeci za tebe jednako kao i za sebe samog !!! Lutao sam po stanici Zoo, cetvrtog decembra nebitno koje godine. Svuda veseli ljudi, nasmejana lica…nisam te nasao tada! U svoj toj vestacki srecnoj atmosferi razdraganih potrosaca sa silikonskim osmehom na usnama – nisam ni ocekivao da te nadjem, jer ti si (korto)maltezijanac, bas kao i ja.

Nenadano, stigoh te u Barseloni. Nisi se opirala, prepustila si se meni, kao i ja tebi. Drzali smo se za ruke dok smo shetali kamenim ulicicama . Osmehivala si se svima. Bio sam ljubomoran na sve te zonglere, na sve spavache ispod mostova koji su te pohlepno gutali svojim pogledom. Duruti se pretvorio u duha i plesao je, tu bas pokraj nas. I dan danas mogu da se zakunem u to.

Bajka je trajala kratko.

Ostala si u Barseloni a ja sam se, ispunjen prazninom (kako Sidarta voli da kaze) vratio u "istocnu Barselonu", u grad paradoksa. Beograd me tog tmurnog jutra docekao kao jeretik pokajnika- pljunuo me i poljubio u isti mah…osudio ali ne i kaznio. Osetio sam to vec na prvom nesigurnom koraku mog novog pocetka. A dan nije bio stvoren za nove pocetke…ni za stare krajeve. Sasvim klasican beogradski dan, siv kao i obicno. Moja dusa-nesto sivlja nego obicno. Zapalih cigaru i uz chaj uzeh jutarnje novine da procitam. Toplo beogradsko jutro, hladnoca je samo u meni…

Jednog dana, u retkim trenucima logickog razmisljanja (i sama znas koliko mrzim logiku, ali eto, desilo se), u tishini koja je svirala kao najlepsa muzika, opijen trenutkom, dodjoh do pogresnog zakljucka da sam, trazeci tebe, usput izgubio sebe! Cvrsto sam odlucio da te vise ne trazim!!! Spustio sam se do Save, napisao tvoje ime na obali, u pesku; tvoje ime bolno kao i sama istina. Cekao sam da ga talasi halapljivo pojedu, uniste ili odnesu nekom drugom…sta god…

Ali, prokleti talasi su se kao po dogovoru- umirili. Nakon nekog vremena provedenog uzaludno cekajuci da se talasi smiluju mojim zeljama i da sazvacu te zvrljotine na pesku – poludeo sam! Poceo sam da skacem divljacki, da gazim po tim slovima tvog imena bosim nogama, pljuvao sam bezumno u pesak prema tacki na tvom "i" , kao u transu crtao krug oko tvog a"…a reka je i dalje ostala mirna kao neki stalozeni zen mudrac dok izgovara svoj koan; a vetar, taj prokleti uhoda koji mi nikad nije duvao u ledja, je nosio moj glas i skrivao ga svojom nevidljivoscu

Odjednom

sve je stalo, sve je prestalo da postoji, osim vremena, sedeo sam nepomicno na pesku isprljan sopstvenim grehovima, izgrizen savescu svog ega. U tom trenu unutra u meni, nesto je tad umrlo. Nedugo zatim , puche mi pred zatvorenim ocima!!! To, sto je umrlo u meni, to je bila gusenica. Osecao sam leptira u stomaku kako shiri krila i leti, leti prema tebi…

Ono sto meni nije uspevalo godinama, leptiru je uspelo samo u jednom drhtaju krila jos teskih od sluzi gusenicine chaure – leptir je nasao tvoje skroviste duboko zabaceno u jednom lagumu moje glave. Sedela si izazovno prekrstivsi noge i caskala si s Albertom…tu si bila sve vreme! Sakrivena vidljivoscu! Nikad nisi ni bezala ali ja sam bio zaslepljen gledajuci ocima umesto srcem, gledajuci vani umesto unutra, skapavajuci tolike godine od zedji, stojeci iznad sopstvenog bunara! Toliko zaslepljen da sam te dotad vidjao samo u momentima kad su mi oci bile zatvorene a duh otvoren. Nisi ti bezala od mene nego sam ja, jureci te i zeleci po svaku cenu da te imam-ustvari bezao od tebe! Tako jednostavno zar ne? Tako prosto…

Ti si moja esencija, to i jeste tvoje drugo ime, ti si moja kap vode na dlanu koja mi je uporno bezala, migoljila kroz prste svaki put kad cvrshce stegnem shaku u preteranoj zelji da te vezem za sebe, da te zarobim. A ti , ti si bila tu stalno, nevesto dushe, kraljice zivota

Bila si jednako u Pragu kao i na Kalemegdanu; u Berlinu i Amsterdamu isto kao i ispod Starog mosta ili na Palicu..skrivala si se vesto na stanici Zoo isto onako kao sto si bila razuzdana i vidljiva u Barseloni. Vodili smo ljubav i u Chiapasu, ja i ti, a ne samo u Efesu. Dodirivao sam te kroz tonove dubrovackih ulicnih sviracha, kroz ritmove batukada …bila si u vodi, u vetru, u vatri. Svuda oko mene. Bila si i ostala i u meni."
 
Ima odista najlepsih ociju koje ne umeju pogledati i najlepsih
usana koje se ne znaju osmehnuti. Obe ove velike i neopredeljive
lepote su nematerijalne, jer su iskljucivo dusevne. Lep pogled i
lep osmeh nemaju cak nista zajednickog sa bojom ociju ili formom
usta... Najlepse oci ima slovenska zena, jer uvek izgledaju zacudjene.

Ducic
 
PRIJATELJ

Bio je prijatelj moj
od svega najjači
u srcu najveći
zajedno, imali smo svet..

Povedi ga, anđele
u predele daleke
gde more cuti i kad šumi
gde plove srebrne reke nadanja
u prostore plave
bez patnje i stradanja..

Povedi ga, anđele
u široke osmehe
u nova maštanja
da njegovi snovi slobodno plove
vremenom bez trajanja..

I sada znam,
a bojim se priznati
on sanjao je nekim svojim snom
život njegov tek suton je bio
obasjan heroinom..



sorrowlh1.jpg
 
Kratke obrade knjizevnih dela danasnjih srednjeskolaca...:D

ROMEO I JULIJA
Romeo i Julija su žabari iz Verone i oni se smuvaju.
Medutim, matorci su im veoma zajebani i uopšte se ne gotive jer rade
isti biznis ali su u razlicitim ekipama (kao Verona i Kjevo).
Zent im je da ih ne provale i da im ne ukinu kintu, pa se vidaju tajno.
I tako na 50 strana oni kao nešto kriju i *****ju jedno drugom kako se vole,
a ne karaju se. Na kraju, jednom prilikom upadnu u loš trip i roknu se.
izvor:net

 
jos jedna analiza knjizevnog dela..:D verujem pisan srcem..:lol:

ZLOCIN I KAZNA
Neki student je stalno bez filera jer mora da placa stan,
pošto je ispušio za mesto u studenjaku.
Jednom prilikom je bio u bedaku, pa je uleteo kod neke babe,
pune k'o brod na gajbu i overio je. Posle je uleteo u frku sa samim sobom,
jer se plašio da ce murija da ga provali. U stvari on i nije bio neki krimos
vec picketina, pa se na kraju sam prijavio muriji.
 
Pocetak i kraj
ponovo se preplicu
i probadaju vec
krvav svod srca.
Tvoje misli se
zarivaju i stvaraju
neisceljivu ranu.
Boli..osecam,
ziva sam.
sa tobom u mislima
premestam
emocije i dodire
i cuvam ih u vecnosti.
Tvoje reci su vecno
u mom srcu..
a gde si ti ?
koji put te je zapleo..
Put do mene
nije za tebe tajna
put do mog srca
je tvoja misao..
Pusti je.
ona ce ti pokazati
moj put vecnosti
na kome nemoguce
pretvaram u moguce
isceljujem neisceljeno
i volim,za uvek
misticno plavo
weddingcakes20uj2.jpg

 
QUOTE=kuca;7999239]jos jedna analiza knjizevnog dela..:D verujem pisan srcem..:lol:

ZLOCIN I KAZNA
Neki student je stalno bez filera jer mora da placa stan,
pošto je ispušio za mesto u studenjaku.
Jednom prilikom je bio u bedaku, pa je uleteo kod neke babe,
pune k'o brod na gajbu i overio je. Posle je uleteo u frku sa samim sobom,
jer se plašio da ce murija da ga provali. U stvari on i nije bio neki krimos
vec picketina, pa se na kraju sam prijavio muriji.[/QUOTE]


Da se nadovezem

Mladi ne žele da budu kriminalci.
Već njihove vođe!
Mi kriminalci toliko radimo da kada dođemo kući padnemo u krevet obučeni.
Ni čarape sa glava ne skinemo!
Pljačkaši su uspešno snimljeni u banci. Voli ih kamera!
Vlast je spriječila još jednu pljačku naroda.
Odustala je u poslednjem trenutku.
U politici amateri,
u lopovluku profesionalci.
Ja kad sednem na električnu stolicu,
nikako da ustanem.:P:lol:


 
Volim te od mene do tebe
odavde kroz celu vasionu
Volim te neograniceno ...
*

Treba sve reći u malo riječi
More je hladno bez ljubavi

To je eto početak svijeta
Vali će uljuljati nebo
Ti se uljuljkuješ u plahtama
I san vučeš prema sebi

Probudi se da ti slijedim trag
Imam tijelo da te čekam i pratim
Od vrata zore do vrata sjene
Tijelo da te ljubim dok živim
Imam srce da snim izvan tvoga sna


 
Jos jedna analiza knjizevnog dela..:D

ILIJADA

Ta Ilijada traje k'o gladna godina. Voda jedne ekipe mazne ribu od vode druge ekipe.

Onda ovaj prvi, da ne ispadne jajara, skupi ortake i opkoli ih k'o Babo Sarajevo.
Ali ovi prvi ga ispuše, onako žestoko, jer su ovi drugi bili do jaja spremni.
Onda jedan tip smisli kul foru da zajebu ove druge. Šatro, kao boli ih ***** za ribu,
važan im je biznis koji može da se sjebe zbog nastale frke.
Da pokažu da su iskulirali, oni odu i ostave šleper cigara drugoj ekipi u kome su sakrili deo ekipe.
Ovi prvi su mislili da su ih sjebali i poceli da slave. Kad su se ponapijali i udrogirali,
ovi drugi su izleteli iz šlepera i ****** im kevu k'o u Mortal Combatu.
 
Plavi cuperak

Cuperak kose
obicno nose
neko na oku,
neko do nosa,
al ima jedan cuperak plavi zamislite gde?
- U mojoj glavi.

Kako u glavi da bude kosa?

Lepo.
U glavi.
To nije moj cuperak plavi,
vec jedne ..... iz.....:heart:

Pa šta?

Videceš šta - kad jednog dana
cuperak necije kose tude
malo u tvoju glavu ude,

pa se umudriš,
udrveniš,
pa malo - malo. . . pa pocrveniš,
pa grickaš nokte
i kriješ lice
pa šaljes tajne ceduljice,
pa nešto kunjaš,
pa se muciš,
pa uciš - a sve koješta uciš.

Izmešaš rotkve i romboide.
Izmešaš nokte i piramide.
Izmešaš leptire i gradove.
I sportove i rucne radove.
I tropsko bilje.
I stare Grke.
I lepo ne znaš šta ceš od muke.

Sad vidiš šta je cuperak plavi
kad ti se danima mota po glavi,
pa od decaka- pravog junaka
napravi tunjavka i nespretnjaka.
 
Kad je hladno, bodljikavo prase traži drugu bodljikavu prasad da leže zajedno, da se zbiju, jer im je tako toplije.

Da nemaju bodlje, to bi bilo lako.

Ali, bodljikava prasad imaju duge i oštre bodlje. Kad se zbiju u gomilu, bodu jedno drugo.

To nije dobro.

A nije dobro ni kada im je hladno.

Zato se bodljikava prasad dugo muče dok ne nađu neko zgodno rastojanje da budu jedno uz drugo, a da se ne bodu.

To rastojanje zove se lepo ponašanje....
 
Jos jedna analiza knjizevnog dela..:lol::lol::lol:

RAT I MIR
Pre 200 godina Francuzi krenu na Ruje i dodu do Moskve (kao u Pancer Generalu).
Onda je došla zima i Francuzi se posmrzavaju k'o ***** i onda se napasu mooda
Rujama k'o zec kelerabe. Knjiga ima soma strana, tu ima i neke ribe, žurke,
žvacu nešto, njesra sve vreme.


ee necu vise majke mi..i od ovog se cerekam kada god citam..ustvari ne znam da li da placem ili da se smejem..:lol:
 

Back
Top