Sve je koncentrisano na malom trgu u centru odakle idu ulice pravo do polja.Tu je kafanica sa sarenim stolnjacima i sa nekim smesnim casopisima koji pisu o neverovatnim,zaboravljenim dogadjajima koji svetu nista ne znace.Procitacete da se i tu ljudi bese zbog nesrecne ljubavi i ubijaju decu koja su se slicajno rodila,odmah pored programa bioskopa koji pusta stare filmove.Oko kafane su male radnje-salame,dopisnice,cipele i kanapi,sir ementaler i ljute bombone-sve mozes tamo odjednom da nadjes.Prolaze ljudi koje si negde vec video,na slikama, u snu,u bajci,prolaze praznicni,mudri ,dostojanstveni,smesni,uzimaju zivot za ozbiljno.A predvece u sumrak,jos u srebrnosivom svetlu visi veliki,glupi,avgustovski mesec,tacno iznad sredine krova preko puta,isti mesec koji upravo u tom trenutku visi iznad Monte Karla,iznad Pariza,iznad Misisipija i iznad stana nekoga na koga cesto mislite,kilometrima daleko,..... zamislite.Stanica je malena, blizu polja,dve breze i jedan covek sa crvenom kapicom,a vozovi tuda prolaze kao slucajno.U jednom od njih otputujes,gradic se izgubi i vec ne mozes da verujes da je ikada postojao...