Bio je lep dan, kada sam dosla kod njih i pitala.Hocete li me i ove godine primiti u vasu kucu na neko vreme, pitala sam izvlacdeci iz gepeka dva kofera.
Jedan sa garderobom i potrepstinama a drugi sa svim oninm potrebnim da bih mogla da radim.Baka Kosana me je gledala brizno onako bledunjavu
i sa par kilograma manje,misleci da necu izdrzati ni tri dana a kamoli to moje neko vreme.
-Dodji,sedi prvo,kafu da popijemo,i slatko od sumskih jagoda da uzmes.Za kucicu cemo lako
Bili su dobri,vredni i posteni ljudi.Bavili su se pored svog posla i seoskim turizmom.Kola su ostala parkirana pod senikom kod njih.Pomogli su mi da unsem stvari i tako sam se smestila.Vidjala sam ih u pocetku povremenao ali kako je vreme odmicalo sve cesce.A ako ih i ne bi videla osim za rucak, nekog od njih, dok sam bila u setnji ili na ivici sume slikajuci,nalazila sam na stolu u kuhinji pokriveno cistom kuhinjskom krpom uzinu.Nekada sir, kajmak i pogacu.Nekada gibanicu,.nekada lubenicu, kuvane kukuruze,vrucu proju pravu bez icega,.koju sam najvise volela.