- Poruka
- 8.889
Medjutim rado se setimo davnih vremena, davno proslih noci, davno proslih prijateljstava. Neki imaju tu srecu da su nastavili druzenje, neki imaju tu nesrecu da su se kretali poput aveti medju ljudima. Svako je imao svoj put. Medjutim svako od nas ima neke uspomene na dane davno prosle, nesto sto je zivelo u nama onomad. TAko da se ja cesto prisetim svojih mastanja jos od detinjstva. Secam se svoje price u to vreme, a i dan danas ta prica se nastavlja u mojoj glavi. MEdjutim vise nije kao nekada, ali senke proslosti bole. Urezane su u nama i bolno nas pogadjaju, uspomene sa kojima zivimo. Zivot u stvari i nije neki kontinuitet, recimo ja ne mogu da se setim sta sam radio pre 30 dana, kakav mi je dan bio, ali se secam ponekih delova iz svog zivota, nekih dogadjaja koje pamtim i posle 10 godina. Nekih vaznih dogadjaja se uopste ni ne mogu setiti ali ih samo osecam u sebi da su se desili, kroz neke moje akcije. Mozda se i nisu. Pitanje je uopste da li su sve moje uspomene zaista moje, ili je to samo lose konstruisano sve. No bilo kako bilo zivot ide dalje, ka novim izazovima i novim dostignucima. Medjutim neumitno pracen senkama prolosti.
I ova tema bi bila o nekom opstem shvatanju proslosti uspomena xD
I ova tema bi bila o nekom opstem shvatanju proslosti uspomena xD