Bila sam u jednom društvu davno, kada sam još bila na doktoratu, u duštvu mladih ljudi iz raznih delova Evrope. I počela sam malko da se žalim što nemam roditelje, jer sam se ovde u Srbiji uvek osećala uskraćeno i nije bilo uobičajeno. Međutim, oni su me gledali kao "pa?" Nimalo nekog sažaljenja. To mi je baš ostalo u sećanju, jer me prenulo. Ispostavilo se da svi žive sami, jedan Englez čak iako studwnt ima i ženu i dvoje dece, a i ona je studentkinja, pa rade noću, vikendima da još zarade za studije, niko im ništa ne daje. I plus deca plaču hoće hranu, on se bavi naukom.. haos. Kod nas su ljudi izgleda razmaženiji i više kukaju.