....zivi pesak...

Sve manje nas ima na mestima
koje smo voleli
Ni vuidži table više ne mogu
da nas prizovu
Plašiš se da prelaziš
preko mostova
A ja sam se usput
razbolela od agorafobije
Počela da jedem ptice
a ti se više ne sećaš
čemu služe Ljuljaške
Noću se
sve češće
motamo oko Groblja
Ponovo se plašimo mraka
Ne prepoznajemo se
U istom umiranju
Deca različitih nostalgija
Igramo igre na sreću
Pobednik dobija
još jedan Život
kao nagradu
 
prvo sam procitala recenicu
"znate doktore ja sam neodluchan a mozda i nisam"
i prepoznala se, samo tako

pa sam procitala i pesmu, pa se i tu nasla :)

u medjuvremenu sam odustala od odgovora na temu, pokvarila bih utisak...
but i'll be back :)
 
shto se vishe trudim-sve manje uspevam da ostavim ikakav trag iza sebe
i mlatim a tonem,pochinjem da bledim,postajem bleda fleka nekadashnjeg ja i providim se
toliko da me ljudi ne primetjuju,chini mi se proshli bi kroz mene na ulici...

moj savet ti je da pocnes sa uzimanjem nekih multivitaminskih preparata. onih koji sadrze i vitamine i minerale
 
da li ti je bitno da te Pera vidi?
da li zelis da te vidi?
da li je dovoljno vredan da bi te gledao?
mislim...
s'a te boli uvce sto te ne vide nebitni ljudi?
il' sam nesto pobrkala.. :P

ma kenjam i ja malo
u principu se trudim da me ljudi ne vide
i ne primetjuju a da sam stalno tu negde kao ghoust
a shto kaze novalsta kad mi se poljulja samopouzdanje kao i svima na trenutke
posle mi kriv qurac
 

Back
Top