Ziveti u trenutku ili Misliti na buducnost

zivim u trenutku
..i cinim i trudim se da mi buducnost bude onakva kakvom je zamisljam


naravno da ima vremena i za izlaske i ucenje
dzaba ti visis po ceo dan i 'uzivas' a sutra ces jedva imati sta da jedes, ja recimo stignem i da se provedem i da (skoro) sve naucim
jeste da je recimo ucenje boring, ali trebace mi

ja svoje slobodno vreme trosim na tenis, tada je uzivam i to je nesto sto najvise volim da radim na svetu, naravno mnoogo bi mi koristilo u buducnosti ali ja sam zakasnila
to nije moja krivica, u mom gradu tada nje bilo trenera koji bi organizovalli skole
to nikada necu prezaliti

ali bez obzira ja zivim u trenutku ali i mislim na buducnost
 
Poslednja izmena:
Хммм. И једно и друго.
Треба знати ценити тренутак, истински уживати у њему и бити срећан што то можеш...
С друге стране, треба и помислити на будућност, односно на тренутке које тек треба да проживимо.

Не ваља отићи у крајност. Јер, ако неко живи у будућности, тај пролази поред живота, мислећи да га живи. Узалудно је стално се питати ,,каква ће ми будућност бити'' кад се то ни на који начин не може сазнати...
А исто тако не треба превише живети у тренутку, јер онда кад те снађе будућност...Не знаш шта ћеш....
По некој мојој логици, тинejџери би требало у одређеном тренутку да постану свесни да неће цео живот остати тинејџери, време пролази и оно је неухватљиво, тако да треба да размисле о томе шта ће даље са собом, и да ће сваки њихов поступак на неки начин утицати на будућност, односно, треба да раде на својој будућности...
А ако неко мисли да је ,,живљење у тренутку'' разбијање од алкохола и провод с друштвом, а да је неиживљена младост она која је ,,спискана'' на учење и ринтање, е онда стварно....Мало је поремећен систем вредности...
По мени, пре свега би требало да постоји неки ред...Нпр: прво радиш и учиш да би з а с л у ж и о да будеш лењ и да се проводиш. Или, нека буде обрнуто, нека се неко зеза не знам колико дуго, доћи ће време кад ће морати да ради и да ,,ринта'' да би оправдао своје ленчарење.
Не може нико у животу остати поштеђен тога. И потпуно се слажем са Електром у свему, мислим, дочекати да те мама опомиње да учиш....Па која је још обавеза тинејџера сем да уче и да мало проринтају? Наравно, увек постоје изузеци,али не могу их у свакој причи спомињати....Толико....
 
Eh, baš sam htela da otvorim temu na ovaj kalup, al preduhitriste me! =)

Ja ne umem da uživam u trenutku, već sam pisala na jednoj temi...
Ne mogu da cenim jedan trenutak kada će doći drugi i uništiti ga. Ne mogu da uživam u jednom trenutku, kada će u drugom svet da se izokrene.

Tako da sam ja od onih koji misle na budućnost.
Ali, nije da se nikada ne opuštam. Naravno da se opuštam, ali kada mi je sve organizovano tako da mogu da se opustim. :mrgreen: Šta ću, takva sam.


Što se tiče roditelja, meni moji nikada se nisu petljali u školovanje, uvek kažu: 'Tvoja škola, tvoja stvar. Ti znaš da te mi nećemo zauvek uzdržavati.', tako da smo tu maximalno opušteni.
A nisam ni ja sad toliko neodgovorna da ne mislim na svoje buduće zanimanje, itd. Dovoljno sam zrela da procenim kada je vreme za učenje, a kada za bančenje. :mrgreen:

A moji me nikada nisu maltretirali da pospremam po kući, štaviše, keva mi ne da da se približim kuhinji. "Kad se udaš, naučićeš sve."
Jedino o čemu treba da se staram jeste da mi stvari ne budu razbacane po stanu i da je soba koliko-toliko uredna.

Ja smatram da se treba opustiti, ali i treba misliti na sutra. Nikada ti ništa neće pasti sa neba.

Slazem se.
 
Loše je živeti u trenutku jer to je čist kič i šund...Ako bi svi živeli u trenutku,za trenutak i videli samo trenutak kako bi smo napredovali...Gde bi bilo planovi? Ja sam možda samo fizički u trenutku,ali sam okrenut budućnosti,sa vizijama dobrih stvari iz prošlosti...

evo,istorijski trenutak u kom se slažemo :D
živeti za trenutak je skoro i nemoguće
a kad nije nemoguće,glupo je
ono što nije glupo je osloboditi se prošlosti,i reagovati u skladu sa sadašnjom situacijom,bez predubeđenja...što je jako teško...ali korisna stvar.
 

Back
Top