Ja se sećam tako tih nekih stvari..
Sećam se recimo kad me prva žena vodila da upoznam njene.Kad mi je pokojni tast laka mu zemlja bio je dobar čovek rekao:Nemoj ti nju toliko voleti.Ne valja ti to.
A ovo sa drugom je baš sveže.
Dovela me Sreda da upoznam njene.I njena majka mrtva hladna predamnom:Kako si živela tako ćeš se i udati.
Ali to sam samo ja.
Mene brine.Šta ću za decu? :/
Ti i supruga treba da imate usaglasena misljenja o deci, i bez svadjanja pred njima
Detinjstvo prestaje u odredjenim godinama.Tvoje je da im omogucis zivot sa sto manje stresa, oazu kucnog mira, i sigurnost
Za decu , zivot je crno-bel, a roditelji ,bez obzira kakvi bili uzor i model sadanjeg i buduceg ponasanja.Treba vremena da dete svhati da je zivot siv sa nijansama sive;onda je odrastao
Nemoj se petljati u njihov izbor zivotnog partnera, i sto manje se petljaj u njihove odluke , kao odraslih, i samostalnih osoba.Otvori usta, i daj misljenje samo onda kada te pitaju