Truman
Elita
- Poruka
- 22.709
Ako nema kretanja ( mada nisam ni sugiran da li je to tvoja tvrdnja? ) kako smo onda došli iz tačke 1 u tačku 2?
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Nema kretanja u prostoru.
Kretanje se odvija izvan prostora,ono je jedinstveno i nedeljivo. Ono je nasa sustina. U prostoru ga mi samo opazamo kada se vec izvrsi.
Uostalom sad ce doci Ozi da ti jos strucnije objasni
Stvar je prosta, mnogim ljudima se ne dopada život. Onda naprave logičku konstrukciju kako je život zapravo optička varka i tako reše svoj bol glave.
Ako moram sada ustati i otici do vrata moje sobe. Moram preci onu tacku koja je bas na polovini izmedju mene i vrata. Kada dodjem do te tacke ceka me jos jedna tacka na polovini. Kada dodjem do te tacke... smanjio sam put..ali me polovina opet ceka.The Dichotomy: There is no motion, because that which is moved must arrive at the middle before it arrives at the end, and so on ad infinitum.
Ako ne postoji kretanje u prostoru gde ( u čemu ) postoji?
Kakav Bergson, Zenonov paradoks dihotomije rešava prosta logika. Uzmimo da se čovek od početne do krajnje tačke između kojih je rastokjanje r kreće brzinom v.
Ono sto se krece - krece se ili u onom mestu u kome jeste ili u onom mestu u kome nije. Ali ne krece se ni u mestu u kome jeste ni u mestu u kome nije. Stoga se nista ne krece.
Zenon Elejski
Ево. У овој једној реченици коју си изнео; као дато узео си почетну и крајњу тачку између којих је растојање р. Значи,узео си као дато управо оно што је Зенон изнео као проблем , као нешто немогуће тј.пређени пут.
Ти исти узимаш као аксиом тј. доказујеш да је могуће прећи пут ..пређеним путем. То се видиш зове логичка грешка petitio principii.
Rastojanje ili pređeni put je ono od čega je pošao i Zenon, svevši to na kontradikciju. Ja sam jasno opisao zašto te kontradikcije nema i šta je u toj logici izostavljeno. Pošao sam od istih premisa kao Zenon, ali izveo drugačiji zaključak. Iz prostog razloga što sam uzeo u obzir ne samo prostor, nego i vreme.
Ono sto se krece - krece se ili u onom mestu u kome jeste ili u onom mestu u kome nije. Ali ne krece se ni u mestu u kome jeste ni u mestu u kome nije. Stoga se nista ne krece.
Zenon Elejski
Тај кључни ваш доказ јесте појам "бесконачно мало одстојање" или како ти кажеш "naredni deo puta postaje beskonačno mali"., Па зар ово није противуречност ???
АКО ПОСТОЈИ НАРЕДНИ ДЕО ПУТА... тај пут по дефиницији има почетак и крај из просте чињенице јер је пут. Самим тим ту нема ничег бесконачног...бескрајног. Зашто? Зато што пут има почетак и крај а не бескрај. Зашто онда употрбељаваш појам "бесконачно мало одстојање?. Зар је та смешна противуречност.. доказ?
Такође. Ако си рекао "период времена" значи да третираш време на начин простора. На начин једне линије. Делиш то време баш попут линије. Да би одједном престао са тим дељењем и претворио време у нешто различито од простора и за шта не вреди оно што вреди за простор..тј што се не дели.".него се наставља" како кажеш.
Време је нешто друго до простор али и друго од онога како га третираш у тој једначини. Време је недељиво... интуиција трајања.
Ова Зенонова мисао укопава нас у месту у садашњем тренутку. Она је суштина тог парадокса која нам појашњава и праву суштину дихотомије. Шта кажеш за њу?
Ono sto se krece - krece se ili u onom mestu u kome jeste ili u onom mestu u kome nije. Ali ne krece se ni u mestu u kome jeste ni u mestu u kome nije. Stoga se nista ne krece.
Zenon Elejski
Beskonačno mala veličina ovde predstavlja rastojanje koje teži nuli. Prosto deljenjem nekog prostornog rastojanja na polovinu uvek ćeš dobijati neko rastojanje manje od prethodnog, sve dok tako ne dođeš do nečeg beskonačno malog, rastojanja koje teži nuli, ali nije nula.
Противуречност... Ако си употребио појам бесконачно зашто га онда стављаш поред појма "растојање? Бесконачно не може представљати ту никакво растојање.
Кажеш "тежи нули". Нека тежи ..али не достиже исту. До нуле ће се кретати БЕСКОНАЧНО!
Mislim, to je samo način izražavanja koji mnogo ne utiče na samu suštinu ovog. Uostalom, kako bi ti nazvao rastajanje koje dobiješ ako neku duž prepoloviš beskonačno mnogo puta?
Никако, јер тако нешто није могуће. Ако дуж преполовљујеш бесконачно много пута онда ту нема прошлог времена "преполовио" бесконачно много пута,...него има само бесконачног преполовљавања. Ва вјеки вјеков...без краја.
Mislim, zvao ti to tako ili ne to je beskonačna geometrijska progresija sa početnim članom r/2 i količnikom 1/2, gde je opšti član količnik rastojanja r i odgovarajućeg stepena dvojke. Lako se pokazuje da je suma tih članova r. Tačnije, ako uvedemo limes taj zbir teži r, kada n teži beskonačno, što znači da se razilkuje od r za neku jako malu vrednost, da tako kažem beskonačno malu vrednost. To sam sad baš pojednostavio, možda i previše, ali pokušavam da budem ilustrativan, a to teško ide kada se krene sa upotrebom termina beskonačnog i beskonačno malog. Zbog toga su mi uvek draže one formulacije gde se izbegavaju ti termini, ali o njima je besmisleno govoriti u filozofskom kontekstu. Pa ispada ovako neprecizno, a rasprava biva proizvoljna.
Ја нисам физичар да бих те пратио у тим јендачинама а немој се надати да ћеш зато гурнути на страну логику ад хоминима типа"То је сувише комликовано" а на који начин продајете маглу за новац.
Бесконачно и растојање, пут, не иду заједно ма у какву једначину то уклопио.
Бесконачна геометриска прогресија иде бесконачно..без икаквог ер и без икакве суме. Сума значи коначан збир нечега. А не бесконачан збир истог. Протуивречност!
Ja intuitivno doživljavam vreme kao meru trajanja nečeg, a ne kao liniju. Dakle, ne kao duž , nego kao neko merilo kvantiteta tog trajanja.
Мислиш није шија него врат. Не доживљаваш је као линију него као меру. Па једино линију можеш мерити делећи је на делове, а право време је недељиво.
I onda tu meru, količninu, ili šta već delim na još manje količnine. Nema ту nikakvih duži,
Ма немој.
Baš se pitam kako se nešto može kretati tamo gde nije.
Никако. Али се не креће ни тамо где јесте тј. у садашњем тренутку тј положају у простору.
Ovde je u pitanju isto što sam pomenuo u prethodnim postovima, ignorisanje vremena i naglasak na prostoru
Управо тако. Да би ти се показало да је оно што зовеш време заправо простор и да је немогуће да се одвија кретање у простору и да је самим тим време нешто друго него простор.
.Bukvalno, on zamrzava trenutak i vidi da nema kretanja. Naravno da kretanja van vremena nema i da ako ono stoji neće biti ni kretanja
Наравно да нема кретања у простору већ у времену али онда немој да време третираш на начин простора тј. употребљаваш просторне одредбе типа "изван" и "стоји". Само нешто у простору може бити унутра или изван или стојати и кретати се. Док време, које није ствар у простору није ништа од тога. Ни ван ни унутра нити у покрету.
Ти си у праву када кажеш да нема кретања без времена али одмах затим сводиш време на простор .
On je smatrao da se kretanje u prostoru dešava nezavisno od vremena, što uopšte nije tako. Odavde je ispravan zaključak ne da nema kretanja nego da je telo uvek u tački u kojoj jeste.
Опет тачно. независно од времена нема кретања али то што ти зовеш време јесте простор и ни у њему нема кретања ......у томе је поента.
Mislim Ozi da ne smeš da se povodiš za Zenonom i Bergsonovim objašnjenjem iz čisto praktičnih razloga...Naime,ako staneš na sred puta-po Zenonu
šleper neće nikad stići do tebe i nemaš razloga za brigu,a ako slušaš Bergsona -taj šleper je samo u tvom umu i nema šanse da te stvarno zgazi-on transcendetira kroz trajanje...
Slušaj ti starog i iskusnog Covija-prošao on te monadologije-Kad snimiš šleperčinu da piči prema tebi ,bodi crtu ebote i mani se filozofije...Posle,
kad se opružiš ćiku u fotelju,uključi comp,konektuj se na Krstu i filozofiraj koliko ti volja...
Бесконачно и растојање, пут, не иду заједно ма у какву једначину то уклопио.
Бесконачна геометриска прогресија иде бесконачно..без икаквог ер и без икакве суме. Сума значи коначан збир нечега. А не бесконачан збир истог. Протуивречност!
Не доживљаваш је као линију него као меру. Па једино линију можеш мерити делећи је на делове, а право време је недељиво.
Опет тачно. независно од времена нема кретања али то што ти зовеш време јесте простор и ни у њему нема кретања ......у томе је поента.
Ta geometrijska progresija ima beskonačno mnogo članova, ali konvergira ka konačnom broju.
Duž nije isto što i rastojanje između njene krajnje dve tačke. Ona je skup tačaka, specifično raspoređenih u prostoru. Skup tačaka, opisno rečeno poređanih jedna do druge može predstavljati neku proizvoljnu liniju, možda krivu. Možemo govoriti o tome koliko je dugačak konac, koliko mu je rastojanje između krajeva i sve su to samo kvantitativni parametri kojim karakterišemo kvantitet, u datom slučaju povezan sa uzajmnim položajem. Tako isto i sekunde, minuti i druge merne jedinice služe da bi kvantitativno opisali vremenske intervale. Što se mene tiče, smatraj da je vreme prostor i umesto sata koristi lenjir.
Uzgred, nije ništa novo predstavljanje vremena kao dodatne koordinate. U četvrorodimenzionalnom prostoru vreme predstavlja četvrtu koordinatu, mada odgovajućih dimenzija (ct). Nije novina da se vreme postavi na neku od osa u opisu određenog problema, ali to još uvek ne čini da se vreme meri u metrima, niti rastojanje u satima.
Najjednostavnije moguće rečeno, specijalna teorija relativnosti povezuje vreme i prostor u jednu celinu, prostor-vreme. Pa se kretanje onda dešava u prostor-vremenu, a ne bilo čemu od ta dva. Baš u tom smislu se vreme i koristi kao dodatna dimenzija uz odgovarajući faktor kojim se svodi na prostorne dimenzije.
Covek je ucio filozofiju od kraja, nije krenuo kako treba, sve mu se pomesalo.
To ima ime i zove se nesistematsko obrazovanje!
Na osnovu njegove interpretacije filozofije covek moze da stekne pogresan utisak.
Ovo vise naginje nekim, kako se vec zovu, "vedama" ili ti vedama i tome sl., a filozofija pomno prati ili
prednjaci naukama (u zadnje vreme zahvaljujuci tehnoloskom razvoju filozofija pokusava
da uhvati korak sa naukom).
Kad su filozofija i nauka u pitanju, tu nema sklonosti ili sentimentalnosti, tu covek mora da trazi ono sto je istina,
mada filozofija nista ne dokazuje niti je to njen cilj, samim tim gubila bi svrhu, filozofija postavlja pitanja, autor
predhodnih pisanija samo nesto dokazuje, on je velikiu dokazivac, a to nije filozofija.
Dokazivanje u filozofiji je negiranje filozofije.
Kad su filozofija i nauka u pitanju, tu nema sklonosti ili sentimentalnosti, tu covek mora da trazi ono sto je istina,
ako istina postoji, apsolutna sigurno ne, mada filozofija nista ne dokazuje niti je to njen cilj, dokazivanjem bi gubila smisao,
filozofija postavlja pitanja, autor predhodnih pisanija samo nesto dokazuje, on je velikiu dokazivac, a to nije filozofija.
Dokazivanje u filozofiji je negiranje filozofije.
Lepo je Sartr u "Mučnini", na primeru Samouka, objasnio da se to tako ne radi.
Ali izgleda da do nekih ta poruka nije doprla.
A ima i onih koji ga nisu razumeli.
Poenta je u tome da razumeš ono što čitaš.
Ima mnogo knjiga o knjigama, koje mogu da budu dobar uvod u "nešto".
.Несамостални философ извештава нас о томе, шта je овај рекао, шта je онај мислио и шта je онда неки други на то приметио и.т.д. То он упоређује, оцењује, критизира и тежи на тај начин да дође до истине ; при чему сасвим личи на критичног писца историје. Тако ће он нпр. испитивати, да ли je Лајбниц када, за извесно време, био спинозист, и.т.д.
Шопенахуер
Ta geometrijska progresija ima beskonačno mnogo članova, ali konvergira ka konačnom broju.
Duž nije isto što i rastojanje između njene krajnje dve tačke. Ona je skup tačaka, specifično raspoređenih u prostoru. Skup tačaka, opisno rečeno poređanih jedna do druge može predstavljati neku proizvoljnu liniju, možda krivu. Možemo govoriti o tome koliko je dugačak konac, koliko mu je rastojanje između krajeva i sve su to samo kvantitativni parametri kojim karakterišemo kvantitet, u datom slučaju povezan sa uzajmnim položajem. Tako isto i sekunde, minuti i druge merne jedinice služe da bi kvantitativno opisali vremenske intervale. Što se mene tiče, smatraj da je vreme prostor i umesto sata koristi lenjir.
Uzgred, nije ništa novo predstavljanje vremena kao dodatne koordinate. U četvrorodimenzionalnom prostorno-vremenskom kontinuumu vreme predstavlja četvrtu koordinatu, mada odgovajućih dimenzija (ct). Nije novina da se vreme postavi na neku od osa u opisu određenog problema, ali to još uvek ne čini da se vreme meri u metrima, niti rastojanje u satima.
Najjednostavnije moguće rečeno, specijalna teorija relativnosti povezuje vreme i prostor u jednu celinu, prostor-vreme. Pa se kretanje onda dešava u prostor-vremenu, a ne bilo čemu od ta dva. Baš u tom smislu se vreme i koristi kao dodatna dimenzija uz odgovarajući faktor kojim se svodi na prostorne dimenzije
Kakav Bergson, Zenonov paradoks dihotomije rešava prosta logika. Uzmimo da se čovek od početne do krajnje tačke između kojih je rastokjanje r kreće brzinom v. Tačno je da će prvo preći polovinu puta, pa polovinu preostale polovine, tj. četvrtinu ukupne, pa polovinu preostale četvine, tj. osminu ukupnog puta itd. Tako se dolazi da je ukupan pređeni put:
r/2 + r/4 + r/8 + r/16 + r/32 + r/64+r/128+...
Naravno, članovi u ovom zbiru su oblika r/2[SUP]n[/SUP]. Kada n teži beskonačno onda i naredni deo puta postaje beskonačno mali, teži nuli. Čitav zbir teži broju r, ali nije tačno r, što je i suština paradoksa.
Međutim, ako obratimo pažnju na vreme, onda možemo primetiti da je prvi deo puta dužine r/2 pređen brzinom v, tj. za vreme t=(r/2)/v=r/(2v). Deo puta dužine r/4 je onda pređen za vreme t=(r/4)/v=r/(4v). U opštem slučaju, svaki pređeni deo puta je oblika r/2[SUP]n[/SUP], a vreme potrebno da bi se on prešao je t=(r/2[SUP]n[/SUP])/v =r/(v*2[SUP]n[/SUP]). Kada n teži beskonačnosti, tada t teži nuli, jer član v*2[SUP]n[/SUP] teži beskonačnosti.
Tj. ovom logikom se prostorna rastojanja stalno polove, ali se istovremeno polove vremenski intervali. Automatski, za beskonačno mali put koji ostaje da se pređe pri kraju daje se beskonačno malo vreme. Ali, pošto se vreme uvek nastavlja, dostupno vreme za kretanje je daleko veće od beskonačno malog i put se može preći.