Zenonov paradoks

Nema kretanja u prostoru.
Kretanje se odvija izvan prostora,ono je jedinstveno i nedeljivo. Ono je nasa sustina. U prostoru ga mi samo opazamo kada se vec izvrsi.
Uostalom sad ce doci Ozi da ti jos strucnije objasni :)

Upravo tako. :super:

Vec sam i ja to objasnio ali prenecu i Trumanu:

Upravo je fikcija misljenje da mozes doci do vrata i da je taj predjeni put A -B isto sto i kretanje.
Zenonov paradoks otkriva da je misljenje da ja mogu linjom doci do sledece tacke paradoks i da se to sto ja zamisljam u svojoj svesti da se desava ..zapravo ne desava, to je iluzija.

Linija postoji samo u svesti, kao slika, kada razmisljamo o putu koji smo navodno presli. Medjutim kretanje nije isto sto i linija u prostoru ili predjeni put . Linija je skup tacaka poredjanih jedna do drugih a kretanje je u vremenu , trajanje, nesto fundamentalno drugacije od linije. Kretanje nije isto sto i prostor vec je ono nesto svojevrsno.."inuticija trajanja" a tacka a i tacka b, kao krajevi jedne linije, postoje samo u svesti kao slika ili simbol tog kretenja, pri cemu ta slika ne dotice sustinu tog kretanja ..
Zivot , kretanje , vreme... je nesto drugacije od linije, od nepokretnih polozaja u prostoru... zivot je intuicija trajanja!
 
Ovo je jace od mene..pretpostavljam da se Zenon nijednom nije pomerio u zivotu!:lol:
Bogato!...Kontam da je sve skapirao sedeci u buretu.
Ne,nije on sedeo u buretu,to je bio onaj Diogen...ali on nije samo sedeo,on se kretao u buretu...
ne onako U buretu,nego skupa sa njim...i nije trazio sustinu bica,nego je samo trazio coveka..
onako,u buretu,u svoj opremi..
mozda ga je Zenon snimio kako se krece,ali iz svoje nekrecuce pozicije nije hteo da se smara
s tim ionako deklarisanim mizantropom,pa ga je samo proglasio za kornjacu...i pustio da ga pretekne!:)
:eek:u poslednje vreme ljudi su zbunjitis totalitis...:lol:
Aam..hau old ar ju..20,200 or 2000 jears?...:roll::cool::P
 
Poslednja izmena:
Кретање у спољашњем свету не постоји.

The Dichotomy: There is no motion, because that which is moved must arrive at the middle before it arrives at the end, and so on ad infinitum.
Ako moram sada ustati i otici do vrata moje sobe. Moram preci onu tacku koja je bas na polovini izmedju mene i vrata. Kada dodjem do te tacke ceka me jos jedna tacka na polovini. Kada dodjem do te tacke... smanjio sam put..ali me polovina opet ceka.
Mogu se pribliziti vratima na razdaljinu od metar...moram opet preci onu tacku na pola metra.
Mogu se pribliziti vratima na milimetar, opet me ceka tacka od pola milimetra i tako u beskonacnost...in infinitum. A nikada necu na taj nacin stici do vrata.
Jer moram uvek preci polovinu od sledece razdaljine.
gohar1.gif


Оно објашњење које је пружено за овај парадокс а које се тиче математике није дало никакав одговор. То објашњење полази од пређеног пута као датог а Зенонов парадокс нас укопава у месту...Нема никаквог пређеног пута да бисмо из њега изводили једначине. :neutral:

Право објашњење тог парадокса дао је тек Бергсон у прошлом веку и то не на начин да потврди кретање у простору већ да га негира. Кретање и даље не постоји. Оно што тако зовемо јесте илузија.

tacka.gif


Kada ti kazes "Nasa tela se krecu u prostoru"...greska!. ONO STO IMAS U SVESTI kada to kazes jeste samo jedan jedini polozaj tvog tela u prostoru. Prethodni polozaji ne postoje..oni su proslost a postoje u tvom secanju. Taj jedan polozaj koji postoji u sadasnjsoti se ne krece..on miruje.

Pa kako sada izvodis pojam "kretanje"?

Tako sto se secas prethodnih polozaja i takvu sliku secanje REDJAS u virtuelnom prostoru tvoje svesti gde imamo sada prethdni polozaj secanje i akutelni polozaj u sadasnjosti. Znaci imamo prostor sa dve slike.... sliku secanje i percepciju(opazaj). A tu vidis nema nigde kretanja. Krteanje je izmaklo nasoj analizi . Dok mislimo na kretanje zapravo mislimo na dve nepokretne slike u zamisljenom prostoru. A to nije niti kretanje niti trajanje.

Kretanje svakako postoji.... ali ne u prostoru i то nimalo ne lici na telo koje se krece iz tacke a u tacku b. Sto se ne desava i sto je nemoguce. Та линија и то под наводницима "кретање" настало је тек када смо у анализи почели линију делити а све са појмом "кретање" на уму, иако ту имамо посла само са непокренитм деловима једне линије.
 
Ako ne postoji kretanje u prostoru gde ( u čemu ) postoji?

Примећујеш ли противуречност у овом твом питању?

Прво афирмишеш кретање као нешто изван простора да би одмах питао "где је ако није у простору". :neutral:

Али, то је мана језика који нема речи којима би описао нешто што је извапросторно.

Зато имамо реч "транцендентно".

Значи, можемо рећи да је кретање "трансцендентно" тј изван могућнсоти сазнања интелекта. Оно је у трајању а трајање је интуиција.

А ево ..употребих прилог за место "у"... говорећи о изванпросотрном. То је као што рекох несавршенство уобичајеног језика. Зато се враћај на трансцендентно као појам.
 
Kakav Bergson, Zenonov paradoks dihotomije rešava prosta logika. Uzmimo da se čovek od početne do krajnje tačke između kojih je rastokjanje r kreće brzinom v. Tačno je da će prvo preći polovinu puta, pa polovinu preostale polovine, tj. četvrtinu ukupne, pa polovinu preostale četvine, tj. osminu ukupnog puta itd. Tako se dolazi da je ukupan pređeni put:
r/2 + r/4 + r/8 + r/16 + r/32 + r/64+r/128+...

Naravno, članovi u ovom zbiru su oblika r/2[SUP]n[/SUP]. Kada n teži beskonačno onda i naredni deo puta postaje beskonačno mali, teži nuli. Čitav zbir teži broju r, ali nije tačno r, što je i suština paradoksa.

Međutim, ako obratimo pažnju na vreme, onda možemo primetiti da je prvi deo puta dužine r/2 pređen brzinom v, tj. za vreme t=(r/2)/v=r/(2v). Deo puta dužine r/4 je onda pređen za vreme t=(r/4)/v=r/(4v). U opštem slučaju, svaki pređeni deo puta je oblika r/2[SUP]n[/SUP], a vreme potrebno da bi se on prešao je t=(r/2[SUP]n[/SUP])/v =r/(v*2[SUP]n[/SUP]). Kada n teži beskonačnosti, tada t teži nuli, jer član v*2[SUP]n[/SUP] teži beskonačnosti.

Tj. ovom logikom se prostorna rastojanja stalno polove, ali se istovremeno polove vremenski intervali. Automatski, za beskonačno mali put koji ostaje da se pređe pri kraju daje se beskonačno malo vreme. Ali, pošto se vreme uvek nastavlja, dostupno vreme za kretanje je daleko veće od beskonačno malog i put se može preći.
 
Kakav Bergson, Zenonov paradoks dihotomije rešava prosta logika. Uzmimo da se čovek od početne do krajnje tačke između kojih je rastokjanje r kreće brzinom v.


Нема у томе што си изнео ни л од просте логике. То што си изнео је једна заблуда која је ето ,невероватно, али у главама већине људи склонила на страну Зенонов парадокс као "решен".

Далеко је то од решења.

Ево. У овој једној реченици коју си изнео; као дато узео си почетну и крајњу тачку између којих је растојање р. Значи,узео си као дато управо оно што је Зенон изнео као проблем , као нешто немогуће тј.пређени пут.
Ти исти узимаш као аксиом тј. доказујеш да је могуће прећи пут ..пређеним путем. :neutral: То се видиш зове логичка грешка petitio principii.

Али да не компликујем јер је ствар веома проста. Зенонов парадокс негира саму могућност преласка било каквог пута, до било каквог одстојања. Он нас напрасно УКОПАВА У МЕСТУ. НЕ МОЖЕМО ИЗ ТОГ МЕСТА прећи никакво растојење. Зашто?

Зато што до тог растојања морамо прећи бесконачно много половина.

Дакле. Уклони из своје једначине "пређени пут".
А са тиме ћеш уклонити и целу једначину као обичну логичку грешку која нема везе са Зеноновом парадоксом. Који је нешто много више од баналне играрије једначинама.

А ако ти то ни даље није јасно онда размишљај мало о овој једној Зеноновној мисли из његових фрагмената.

Ono sto se krece - krece se ili u onom mestu u kome jeste ili u onom mestu u kome nije. Ali ne krece se ni u mestu u kome jeste ni u mestu u kome nije. Stoga se nista ne krece.
Zenon Elejski
 
Ево. У овој једној реченици коју си изнео; као дато узео си почетну и крајњу тачку између којих је растојање р. Значи,узео си као дато управо оно што је Зенон изнео као проблем , као нешто немогуће тј.пређени пут.
Ти исти узимаш као аксиом тј. доказујеш да је могуће прећи пут ..пређеним путем. :neutral: То се видиш зове логичка грешка petitio principii.

Rastojanje ili pređeni put je ono od čega je pošao i Zenon, svevši to na kontradikciju. Ja sam jasno opisao zašto te kontradikcije nema i šta je u toj logici izostavljeno. Pošao sam od istih premisa kao Zenon, ali izveo drugačiji zaključak. Iz prostog razloga što sam uzeo u obzir ne samo prostor, nego i vreme.

Tako da je aksiom tu i kod Zenona, ali ga on svodi na kontradikciju, ja ne. U prethodnom postu svakako nisam dokazao da kretanje postoji, ali jesam pokazao da Zenonov pristup nije ispravan.
 
Rastojanje ili pređeni put je ono od čega je pošao i Zenon, svevši to na kontradikciju. Ja sam jasno opisao zašto te kontradikcije nema i šta je u toj logici izostavljeno. Pošao sam od istih premisa kao Zenon, ali izveo drugačiji zaključak. Iz prostog razloga što sam uzeo u obzir ne samo prostor, nego i vreme.

То је оно што ми смета код научног метода. То продавање....за бубреге. То превођење жедног преко воде уз речи... доказано, знање... истина!

Ниси ти ништа доказао него се тај ваш физички доказ заглибио у противруречности.

Тај кључни ваш доказ јесте појам "бесконачно мало одстојање" или како ти кажеш "naredni deo puta postaje beskonačno mali"., Па зар ово није противуречност ???

АКО ПОСТОЈИ НАРЕДНИ ДЕО ПУТА... тај пут по дефиницији има почетак и крај из просте чињенице јер је пут. Самим тим ту нема ничег бесконачног...бескрајног. Зашто? Зато што пут има почетак и крај а не бескрај. Зашто онда употрбељаваш појам "бесконачно мало одстојање?. Зар је та смешна противуречност.. доказ? :rtfm:

Такође. Ако си рекао "период времена" значи да третираш време на начин простора. На начин једне линије. Делиш то време баш попут линије. Да би одједном престао са тим дељењем и претворио време у нешто различито од простора и за шта не вреди оно што вреди за простор..тј што се не дели.".него се наставља" како кажеш.

Па у праву си. Време је нешто друго до простор али и друго од онога како га третираш у тој једначини. Време је недељиво... интуиција трајања. нешто потпуно различита од простора или једне линије.

пс. Зенонов парадокс јесте софизам то нико није спорио ..ни Бергсон. Али то је софизам који разотрива онај много већи софизам који третира време на начин простора. На начин линије. Разоткривиши Зенонов парадокс као софизам рзоткрили смо и оно што у твојој физици зовете " време" управо као то...као софизам.

пс2. Ова Зенонова мисао укопава нас у месту у садашњем тренутку. Она је суштина тог парадокса која нам појашњава и праву суштину дихотомије. Шта кажеш за њу?.

Ono sto se krece - krece se ili u onom mestu u kome jeste ili u onom mestu u kome nije. Ali ne krece se ni u mestu u kome jeste ni u mestu u kome nije. Stoga se nista ne krece.
Zenon Elejski
 
Poslednja izmena:
Тај кључни ваш доказ јесте појам "бесконачно мало одстојање" или како ти кажеш "naredni deo puta postaje beskonačno mali"., Па зар ово није противуречност ???
АКО ПОСТОЈИ НАРЕДНИ ДЕО ПУТА... тај пут по дефиницији има почетак и крај из просте чињенице јер је пут. Самим тим ту нема ничег бесконачног...бескрајног. Зашто? Зато што пут има почетак и крај а не бескрај. Зашто онда употрбељаваш појам "бесконачно мало одстојање?. Зар је та смешна противуречност.. доказ?

Beskonačno mala veličina ovde predstavlja rastojanje koje teži nuli. Prosto deljenjem nekog prostornog rastojanja na polovinu uvek ćeš dobijati neko rastojanje manje od prethodnog, sve dok tako ne dođeš do nečeg beskonačno malog, rastojanja koje teži nuli, ali nije nula.

Mislim, to je samo način izražavanja koji mnogo ne utiče na samu suštinu ovog. Uostalom, kako bi ti nazvao rastajanje koje dobiješ ako neku duž prepoloviš beskonačno mnogo puta?

Mislim, zvao ti to tako ili ne to je beskonačna geometrijska progresija sa početnim članom r/2 i količnikom 1/2, gde je opšti član količnik rastojanja r i odgovarajućeg stepena dvojke. Lako se pokazuje da je suma tih članova r. Tačnije, ako uvedemo limes taj zbir teži r, kada n teži beskonačno, što znači da se razilkuje od r za neku jako malu vrednost, da tako kažem beskonačno malu vrednost. To sam sad baš pojednostavio, možda i previše, ali pokušavam da budem ilustrativan, a to teško ide kada se krene sa upotrebom termina beskonačnog i beskonačno malog. Zbog toga su mi uvek draže one formulacije gde se izbegavaju ti termini, ali o njima je besmisleno govoriti u filozofskom kontekstu. Pa ispada ovako neprecizno, a rasprava biva proizvoljna.

Такође. Ако си рекао "период времена" значи да третираш време на начин простора. На начин једне линије. Делиш то време баш попут линије. Да би одједном престао са тим дељењем и претворио време у нешто различито од простора и за шта не вреди оно што вреди за простор..тј што се не дели.".него се наставља" како кажеш.

Време је нешто друго до простор али и друго од онога како га третираш у тој једначини. Време је недељиво... интуиција трајања.

Ja intuitivno doživljavam vreme kao meru trajanja nečeg, a ne kao liniju. Dakle, ne kao duž , nego kao neko merilo kvantiteta tog trajanja. I onda tu meru, količninu, ili šta već delim na još manje količnine. Nema nikakvih duži, besmislene rasprave i prelivanja iz šupljeg u prazno. Prosto neka mera. Kao što i duž karakterišem preko odgovarajuće mere kojom kvantitativno opisujem rastojanje krajnje dve tačke.

Ова Зенонова мисао укопава нас у месту у садашњем тренутку. Она је суштина тог парадокса која нам појашњава и праву суштину дихотомије. Шта кажеш за њу?

Ono sto se krece - krece se ili u onom mestu u kome jeste ili u onom mestu u kome nije. Ali ne krece se ni u mestu u kome jeste ni u mestu u kome nije. Stoga se nista ne krece.
Zenon Elejski

Baš se pitam kako se nešto može kretati tamo gde nije:lol:. Ovde je u pitanju isto što sam pomenuo u prethodnim postovima, ignorisanje vremena i naglasak na prostoru. Bukvalno, on zamrzava trenutak i vidi da nema kretanja. Naravno da kretanja van vremena nema i da ako ono stoji neće biti ni kretanja. Baš kao što i u onom matematičkom objašnjenju vreme teži nuli. To se svodi na isto. To je Zenonova greška. On je smatrao da se kretanje u prostoru dešava nezavisno od vremena, što uopšte nije tako. Odavde je ispravan zaključak ne da nema kretanja nego da je telo uvek u tački u kojoj jeste. Kretanje je prelazak iz jedne u drugu koji se dešava u vremenu, ali ne van njega. Ali u proizvoljnom trenutku telo je tamo gde jeste. Nikakva protivrečnost tu ne postoji, sve su to obični sofizmi, a sa aspekta sadašnjih znanja i logike savremenog čoveka samo zanimljive zagonetke.
 
Beskonačno mala veličina ovde predstavlja rastojanje koje teži nuli. Prosto deljenjem nekog prostornog rastojanja na polovinu uvek ćeš dobijati neko rastojanje manje od prethodnog, sve dok tako ne dođeš do nečeg beskonačno malog, rastojanja koje teži nuli, ali nije nula.

Противуречност... Ако си употребио појам бесконачно зашто га онда стављаш поред појма "растојање? Бесконачно не може представљати ту никакво растојање.
Кажеш "тежи нули". Нека тежи ..али не достиже исту. До нуле ће се кретати БЕСКОНАЧНО!

Mislim, to je samo način izražavanja koji mnogo ne utiče na samu suštinu ovog. Uostalom, kako bi ti nazvao rastajanje koje dobiješ ako neku duž prepoloviš beskonačno mnogo puta?

Никако, јер тако нешто није могуће. Ако дуж преполовљујеш бесконачно много пута онда ту нема прошлог времена "преполовио" бесконачно много пута,...него има само бесконачног преполовљавања. Ва вјеки вјеков...без краја.

Mislim, zvao ti to tako ili ne to je beskonačna geometrijska progresija sa početnim članom r/2 i količnikom 1/2, gde je opšti član količnik rastojanja r i odgovarajućeg stepena dvojke. Lako se pokazuje da je suma tih članova r. Tačnije, ako uvedemo limes taj zbir teži r, kada n teži beskonačno, što znači da se razilkuje od r za neku jako malu vrednost, da tako kažem beskonačno malu vrednost. To sam sad baš pojednostavio, možda i previše, ali pokušavam da budem ilustrativan, a to teško ide kada se krene sa upotrebom termina beskonačnog i beskonačno malog. Zbog toga su mi uvek draže one formulacije gde se izbegavaju ti termini, ali o njima je besmisleno govoriti u filozofskom kontekstu. Pa ispada ovako neprecizno, a rasprava biva proizvoljna.

Ја нисам физичар да бих те пратио у тим јендачинама а немој се надати да ћеш зато гурнути на страну логику ад хоминима типа"То је сувише комликовано" а на који начин продајете маглу за новац.

Бесконачно и растојање, пут, не иду заједно ма у какву једначину то уклопио.
Бесконачна геометриска прогресија иде бесконачно..без икаквог ер и без икакве суме. Сума значи коначан збир нечега. А не бесконачан збир истог. Протуивречност!

Ja intuitivno doživljavam vreme kao meru trajanja nečeg, a ne kao liniju. Dakle, ne kao duž , nego kao neko merilo kvantiteta tog trajanja.

Мислиш није шија него врат. Не доживљаваш је као линију него као меру. Па једино линију можеш мерити делећи је на делове, а право време је недељиво.

I onda tu meru, količninu, ili šta već delim na još manje količnine. Nema ту nikakvih duži,

Ма немој. :roll:

Baš se pitam kako se nešto može kretati tamo gde nije:lol:.

Никако. Али се не креће ни тамо где јесте тј. у садашњем тренутку тј положају у простору.

Ovde je u pitanju isto što sam pomenuo u prethodnim postovima, ignorisanje vremena i naglasak na prostoru

Управо тако. Да би ти се показало да је оно што зовеш време заправо простор и да је немогуће да се одвија кретање у простору и да је самим тим време нешто друго него простор.

Bukvalno, on zamrzava trenutak i vidi da nema kretanja. Naravno da kretanja van vremena nema i da ako ono stoji neće biti ni kretanja
.

Наравно да нема кретања у простору већ у времену али онда немој да време третираш на начин простора тј. употребљаваш просторне одредбе типа "изван" и "стоји". Само нешто у простору може бити унутра или изван или стојати и кретати се. Док време, које није ствар у простору није ништа од тога. Ни ван ни унутра нити у покрету.

Ти си у праву када кажеш да нема кретања без времена али одмах затим сводиш време на простор .

On je smatrao da se kretanje u prostoru dešava nezavisno od vremena, što uopšte nije tako. Odavde je ispravan zaključak ne da nema kretanja nego da je telo uvek u tački u kojoj jeste.

Опет тачно. независно од времена нема кретања али то што ти зовеш време јесте простор и ни у њему нема кретања ......у томе је поента.
 
Mislim Ozi da ne smeš da se povodiš za Zenonom i Bergsonovim objašnjenjem iz čisto praktičnih razloga...Naime,ako staneš na sred puta-po Zenonu
šleper neće nikad stići do tebe i nemaš razloga za brigu,a ako slušaš Bergsona -taj šleper je samo u tvom umu i nema šanse da te stvarno zgazi-on transcendetira kroz trajanje...
Slušaj ti starog i iskusnog Covija-prošao on te monadologije-Kad snimiš šleperčinu da piči prema tebi ,bodi crtu ebote i mani se filozofije...Posle,
kad se opružiš ćiku u fotelju,uključi comp,konektuj se na Krstu i filozofiraj koliko ti volja...:hahaha::heart::mrgreen:
 
Mislim Ozi da ne smeš da se povodiš za Zenonom i Bergsonovim objašnjenjem iz čisto praktičnih razloga...Naime,ako staneš na sred puta-po Zenonu
šleper neće nikad stići do tebe i nemaš razloga za brigu,a ako slušaš Bergsona -taj šleper je samo u tvom umu i nema šanse da te stvarno zgazi-on transcendetira kroz trajanje...
Slušaj ti starog i iskusnog Covija-prošao on te monadologije-Kad snimiš šleperčinu da piči prema tebi ,bodi crtu ebote i mani se filozofije...Posle,
kad se opružiš ćiku u fotelju,uključi comp,konektuj se na Krstu i filozofiraj koliko ti volja...:hahaha::heart::mrgreen:


Zenon je bio "mangup". Koristi je jednostavan stos, mesanje vremenskih i vanvremenskih pojmova.
Tipican primer je Ahil i kornjaca. Mesanje termina "Nikad" sa putem (1/2, 1/4, 1/8... sto je nespojivo sa nikad)
Zenon se vesto koristio tom "manipulacijom", zbunjivao mozak ljudi koji nisu bili vesti (nisu to znali) tome.
Kako nam je i poznato Zenon je smisljao paradokse po "zadatku".
Zenon se prihvatio zadatka da argumentima potvrdi Parmenida, koji je tvrdio:
da istinsku stvarnost sacinjava jedno, homogeno i nedeljivo Bice, u kome ne postoje nikakve razlike, koje
se ne krece i ne menja. Po njemu, "Bice jesrte, a ne-bice nije, sto bi reklo da u bicu ne postoje nikakve
praznine ... itd., itd...

To objesnjenje daje Waisman, koje u potpunosti "drzi vodu".
 
Poslednja izmena:
Бесконачно и растојање, пут, не иду заједно ма у какву једначину то уклопио.
Бесконачна геометриска прогресија иде бесконачно..без икаквог ер и без икакве суме. Сума значи коначан збир нечега. А не бесконачан збир истог. Протуивречност!

Ta geometrijska progresija ima beskonačno mnogo članova, ali konvergira ka konačnom broju.

Не доживљаваш је као линију него као меру. Па једино линију можеш мерити делећи је на делове, а право време је недељиво.

Duž nije isto što i rastojanje između njene krajnje dve tačke. Ona je skup tačaka, specifično raspoređenih u prostoru. Skup tačaka, opisno rečeno poređanih jedna do druge može predstavljati neku proizvoljnu liniju, možda krivu. Možemo govoriti o tome koliko je dugačak konac, koliko mu je rastojanje između krajeva i sve su to samo kvantitativni parametri kojim karakterišemo kvantitet, u datom slučaju povezan sa uzajmnim položajem. Tako isto i sekunde, minuti i druge merne jedinice služe da bi kvantitativno opisali vremenske intervale. Što se mene tiče, smatraj da je vreme prostor i umesto sata koristi lenjir.

Uzgred, nije ništa novo predstavljanje vremena kao dodatne koordinate. U četvrorodimenzionalnom prostorno-vremenskom kontinuumu vreme predstavlja četvrtu koordinatu, mada odgovajućih dimenzija (ct). Nije novina da se vreme postavi na neku od osa u opisu određenog problema, ali to još uvek ne čini da se vreme meri u metrima, niti rastojanje u satima.

Опет тачно. независно од времена нема кретања али то што ти зовеш време јесте простор и ни у њему нема кретања ......у томе је поента.

Najjednostavnije moguće rečeno, specijalna teorija relativnosti povezuje vreme i prostor u jednu celinu, prostor-vreme. Pa se kretanje onda dešava u prostor-vremenu, a ne bilo čemu od ta dva. Baš u tom smislu se vreme i koristi kao dodatna dimenzija uz odgovarajući faktor kojim se svodi na prostorne dimenzije.
 
Poslednja izmena:
Ta geometrijska progresija ima beskonačno mnogo članova, ali konvergira ka konačnom broju.



Duž nije isto što i rastojanje između njene krajnje dve tačke. Ona je skup tačaka, specifično raspoređenih u prostoru. Skup tačaka, opisno rečeno poređanih jedna do druge može predstavljati neku proizvoljnu liniju, možda krivu. Možemo govoriti o tome koliko je dugačak konac, koliko mu je rastojanje između krajeva i sve su to samo kvantitativni parametri kojim karakterišemo kvantitet, u datom slučaju povezan sa uzajmnim položajem. Tako isto i sekunde, minuti i druge merne jedinice služe da bi kvantitativno opisali vremenske intervale. Što se mene tiče, smatraj da je vreme prostor i umesto sata koristi lenjir.

Uzgred, nije ništa novo predstavljanje vremena kao dodatne koordinate. U četvrorodimenzionalnom prostoru vreme predstavlja četvrtu koordinatu, mada odgovajućih dimenzija (ct). Nije novina da se vreme postavi na neku od osa u opisu određenog problema, ali to još uvek ne čini da se vreme meri u metrima, niti rastojanje u satima.



Najjednostavnije moguće rečeno, specijalna teorija relativnosti povezuje vreme i prostor u jednu celinu, prostor-vreme. Pa se kretanje onda dešava u prostor-vremenu, a ne bilo čemu od ta dva. Baš u tom smislu se vreme i koristi kao dodatna dimenzija uz odgovarajući faktor kojim se svodi na prostorne dimenzije.

Covek je ucio filozofiju od kraja, nije krenuo kako treba, sve mu se pomesalo.
To ima ime i zove se nesistematsko obrazovanje!

Na osnovu njegove interpretacije filozofije covek moze da stekne pogresan utisak.
Ovo vise naginje nekim, kako se vec zovu, "vegama" ili ti vedama :) i tome sl., a filozofija pomno prati ili
prednjaci naukama (u zadnje vreme zahvaljujuci tehnoloskom razvoju filozofija pokusava
da uhvati korak sa naukom).

Kad su filozofija i nauka u pitanju, tu nema sklonosti ili sentimentalnosti, tu covek mora da trazi ono sto je istina,
ako istina postoji, apsolutna sigurno ne, mada filozofija nista ne dokazuje niti je to njen cilj, dokazivanjem bi gubila smisao,
filozofija postavlja pitanja, autor predhodnih pisanija samo nesto dokazuje, on je velikiu dokazivac, a to nije filozofija.

Dokazivanje u filozofiji je negiranje filozofije.
 
Poslednja izmena:
Covek je ucio filozofiju od kraja, nije krenuo kako treba, sve mu se pomesalo.
To ima ime i zove se nesistematsko obrazovanje!

Na osnovu njegove interpretacije filozofije covek moze da stekne pogresan utisak.
Ovo vise naginje nekim, kako se vec zovu, "vedama" ili ti vedama :) i tome sl., a filozofija pomno prati ili
prednjaci naukama (u zadnje vreme zahvaljujuci tehnoloskom razvoju filozofija pokusava
da uhvati korak sa naukom).

Kad su filozofija i nauka u pitanju, tu nema sklonosti ili sentimentalnosti, tu covek mora da trazi ono sto je istina,
mada filozofija nista ne dokazuje niti je to njen cilj, samim tim gubila bi svrhu, filozofija postavlja pitanja, autor
predhodnih pisanija samo nesto dokazuje, on je velikiu dokazivac, a to nije filozofija.

Dokazivanje u filozofiji je negiranje filozofije.

Lepo je Sartr u "Mučnini", na primeru Samouka, objasnio da se to tako ne radi.
Ali izgleda da do nekih ta poruka nije doprla.
A ima i onih koji ga nisu razumeli.

Poenta je u tome da razumeš ono što čitaš.
Ima mnogo knjiga o knjigama, koje mogu da budu dobar uvod u "nešto".
 
Pa ja ne smatram da danas neko može ozbiljno poteći Zenonov paradoks ili Parmenidovo jedno,tako da se nisam upuštao u
analizu reči rečenog.Inače,strukturna analiza reči je opaka stvar-svaku filozofsku doktrinu šalje da radi sklekove...
Ne postoji,nije izrečena niti jedna filozofska "istina",pa ni ovo šta pišem šta se manje-više lako dokazuje analizom strukture
rečenica i reči...Matematički je moguće prenositi iz stvarnosti relativne istine...Traga se za novim sredstvima i metodima
izražavanja koji su čak bolji od matematičkih.Sistemi dinamičkih vektorskih prostora su najverovatnije buduće sredstvo i
komunikacije i istraživanja i upravljanja-tzv.Božiji prst,ali pustimo naredne generacije da čine šta im je.Ne moramo mi baš sve!:hahaha:
 
Kad su filozofija i nauka u pitanju, tu nema sklonosti ili sentimentalnosti, tu covek mora da trazi ono sto je istina,
ako istina postoji, apsolutna sigurno ne, mada filozofija nista ne dokazuje niti je to njen cilj, dokazivanjem bi gubila smisao,
filozofija postavlja pitanja, autor predhodnih pisanija samo nesto dokazuje, on je velikiu dokazivac, a to nije filozofija.

Dokazivanje u filozofiji je negiranje filozofije.

Ово је толико далеко од истине. Управо супротно. Апсолутне истине постоје једино у филозофији а не у науци ма колико ти ово "саблажњиво" звучало. Сто пута сам писао о томе, али очито да докле год материјалистичка парадигма влада као опште мишљење већине, неке истине филозофије неће бити прихваћене ма колико апсолутне биле.

Ето, управо на овој теми. Време није исто што и линија у простору подељена на три дела..прошлост, садшњост, будућност. Просто да простије не може бити! Али, све док се парадигма сировог материјализма не промени.. научници ће то систематски игнорисати...јер та истина руши саму грану на којој седе.

Lepo je Sartr u "Mučnini", na primeru Samouka, objasnio da se to tako ne radi.
Ali izgleda da do nekih ta poruka nije doprla.
A ima i onih koji ga nisu razumeli.

Poenta je u tome da razumeš ono što čitaš.
Ima mnogo knjiga o knjigama, koje mogu da budu dobar uvod u "nešto".

На ово не морам ни да одговарам. Све је рекао Шопенхауер у ових неколико реченица које следе.

Значи........ цитат Шопенахуера :mrgreen:
Несамостални философ извештава нас о томе, шта je овај рекао, шта je онај мислио и шта je онда неки други на то приметио и.т.д. То он упоређује, оцењује, критизира и тежи на тај начин да дође до истине ; при чему сасвим личи на критичног писца историје. Тако ће он нпр. испитивати, да ли je Лајбниц када, за извесно време, био спинозист, и.т.д.
Шопенахуер
.

Ta geometrijska progresija ima beskonačno mnogo članova, ali konvergira ka konačnom broju.

Па шта? У томе је и Зенонов парадокс. Јер се тело бесконачно приближује, стреми, конвергира" ка коначном. Али никада коначно не достиже. А ако га једном достигне у томе није било ничега бесконачног већ коначног.

Duž nije isto što i rastojanje između njene krajnje dve tačke. Ona je skup tačaka, specifično raspoređenih u prostoru. Skup tačaka, opisno rečeno poređanih jedna do druge može predstavljati neku proizvoljnu liniju, možda krivu. Možemo govoriti o tome koliko je dugačak konac, koliko mu je rastojanje između krajeva i sve su to samo kvantitativni parametri kojim karakterišemo kvantitet, u datom slučaju povezan sa uzajmnim položajem. Tako isto i sekunde, minuti i druge merne jedinice služe da bi kvantitativno opisali vremenske intervale. Što se mene tiče, smatraj da je vreme prostor i umesto sata koristi lenjir.

Па наравно да је време у науци као и у уобичајеном мишљењу простор. Самим тим, све што важи за простор важи и за то што зовете "време". Док је право време трајање нешто суштински другачије..интуиција.

Наравно, ово нећемо скоро видети као опште мишљење из разлога јер је сувише радикално. Сувише много сече грану на коју камара научника седи ослоњена.
Зато је и Бергсон данас скоро непознат иако је за живота био најпопуларнији филозоф уопште.
Али то не значи да такву просту истину не прихватимо.

Uzgred, nije ništa novo predstavljanje vremena kao dodatne koordinate. U četvrorodimenzionalnom prostorno-vremenskom kontinuumu vreme predstavlja četvrtu koordinatu, mada odgovajućih dimenzija (ct). Nije novina da se vreme postavi na neku od osa u opisu određenog problema, ali to još uvek ne čini da se vreme meri u metrima, niti rastojanje u satima.

Оно што зовеш сати потпуно је исто као оно што зовеш метри стим да метри мере растојање у спољашњем емпирисјком простору између два непокретна предмета. Док сат означава растојање између једног непокретног предемта у спољашњем простору и такође непокретног предмета сећања у меморији. При чему и ту имамо простор . Тј. простор у нашој имагаинацији између ове тачке у садашњости и оне које се сећамо.

tacka.gif


А интервал између те две непокретности које сазнајемо.....никакво мерење не достиже...оно је интуиција и оно је право време трајање такође и изван могућности сазнања...само интуиције.

А што се тиче конкретно часновника он заправо мери две истовременсти у простору а не време. Мери непокретни положај неког предмета у прсотору у односу на непокретни полажај планете Земље око Сунца.Тај пут. та линија представља јединицу времена.


Najjednostavnije moguće rečeno, specijalna teorija relativnosti povezuje vreme i prostor u jednu celinu, prostor-vreme. Pa se kretanje onda dešava u prostor-vremenu, a ne bilo čemu od ta dva. Baš u tom smislu se vreme i koristi kao dodatna dimenzija uz odgovarajući faktor kojim se svodi na prostorne dimenzije

Анаштајново простор време је такође простор.

Интуиција трајања ТЈ. право врме.Не може се мерити. Оно је недељиво.Оно нема прекида. Ми стижемо до врата у једном недељивом акту воље. Сва дељивост и цео тај пут настају тек у анализи интелекта и немају никве везе са тим кретањем.


То је БЕРГОСНОВО РЕШЕЊЕ ЗЕНОНОВОГ ПАРАДОКСА.
 
Poslednja izmena:
Kakav Bergson, Zenonov paradoks dihotomije rešava prosta logika. Uzmimo da se čovek od početne do krajnje tačke između kojih je rastokjanje r kreće brzinom v. Tačno je da će prvo preći polovinu puta, pa polovinu preostale polovine, tj. četvrtinu ukupne, pa polovinu preostale četvine, tj. osminu ukupnog puta itd. Tako se dolazi da je ukupan pređeni put:
r/2 + r/4 + r/8 + r/16 + r/32 + r/64+r/128+...

Naravno, članovi u ovom zbiru su oblika r/2[SUP]n[/SUP]. Kada n teži beskonačno onda i naredni deo puta postaje beskonačno mali, teži nuli. Čitav zbir teži broju r, ali nije tačno r, što je i suština paradoksa.

Međutim, ako obratimo pažnju na vreme, onda možemo primetiti da je prvi deo puta dužine r/2 pređen brzinom v, tj. za vreme t=(r/2)/v=r/(2v). Deo puta dužine r/4 je onda pređen za vreme t=(r/4)/v=r/(4v). U opštem slučaju, svaki pređeni deo puta je oblika r/2[SUP]n[/SUP], a vreme potrebno da bi se on prešao je t=(r/2[SUP]n[/SUP])/v =r/(v*2[SUP]n[/SUP]). Kada n teži beskonačnosti, tada t teži nuli, jer član v*2[SUP]n[/SUP] teži beskonačnosti.

Tj. ovom logikom se prostorna rastojanja stalno polove, ali se istovremeno polove vremenski intervali. Automatski, za beskonačno mali put koji ostaje da se pređe pri kraju daje se beskonačno malo vreme. Ali, pošto se vreme uvek nastavlja, dostupno vreme za kretanje je daleko veće od beskonačno malog i put se može preći.

Ovo me podseća na eksponencijalnu funkciju y=2[SUP]x[/SUP] , gde se grafik vazdan približava x osi ali je nikad ne dodiruje. Ozi je posvadjan s matematikom ali ti sigurno znaš o čemu govorim :mrgreen:
 

Back
Top