Zene u vojnim formacijama u okupiranoj Jugoslaviji za vreme drugog svetskog rata

Nikita Kulganov

Buduća legenda
Poruka
33.215
Najveci broj zena svih naroda se prikljucio Narodnoj oslobodilackoj borbi, da se bori protiv fasizma do konacne pobede. Zene partizani su bile ravnopravne sa partizanima u svakom pogledu. Bile su na istim zadacima, i pokazale da svojom hrabroscu , neustrasivoscu i odlucnoscu ne zaostaju za jacim polom. Milka Bosnic, Lepa Radic, Sonja Marinkovic, Olga Petrov, Vahida Maglajic, Rosa Papo, Majda Silc, Lidija Setjurc, Toncka Cec Olga, Anka Padjen, Jelena Cetkovic, Ivanka Trohar, Radmila Trifunovic, Vida Tomsic, Silvira Tomazini, Mira Svetina,... samo su neke od poznatih i nepoznatih hrabrih boraca zenskog pola koje su se hrabro borile protiv fasizma !!!

Tokom Narodnooslobodilačke borbe naroda Jugoslavije od jula 1941. do maja 1945. godine u redovima Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odereda Jugoslavije borilo se preko 100.000 žena, od kojih je oko 25.000 poginulo. Pored njih, veliki broj žena učestvovao je u radu u pozadini, a posebno masovno učešće žena zabeleženo je u ustanički krajevima. Pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije tokom Narodnooslobodilačke borbe osnivane su organizacije žena koje su bile različite jer su uslovi bili drugačiji u pojedinim krajevima Jugoslavije, ali su ciljevi svima bili isti - oslobođenje od okupatora, ali i od njene zavisnosti i neravnopravnog položaja u društvu.
Milica Mušikić – Pajković, član OK KP u toku rata u Crnoj Gori.
Milica_Mušikić.jpg

Žene su se masovno uključivale u Narodnooslobodilački pokret - kao delegati, politički komesari, komandiri i komandanti, referenti saniteta, bolničarke, borci, puškomitraljesci, bombaši, partijski i skojevski rukovodioci i odbornici Narodnooslobodilačkih odbora. KPJ je i u predratnom periodu nastojala da žene uključi u revolucionarni pokret, ali posebnih ženskih organizacija nije bilo. U početku rata osnivani su mesni, opštinski i gradski odbori žena, a posle velikih uspega postignutih u borbi tokom 1941. i 1942. godine, došlo je do stvaranja posebne ženske organizacije - Antifašističkog fronta žena Jugoslavije osnovanog 6. decembra 1942. godine u Bosanskom Petrovcu.
Žene borci u Slavonskoj Požegi, 17. septembra 1944.
Žene_borci_Slavonska_Požega_1944.jpg

Od oko 40.000 žena, koliko je ranjeno tokom rata, preko 3.000 su postali teški invalidi. Za narodne heroje proglašena je 91 žena, a njih 3.344 dobilo je Partizansku spomenicu 1941. Više od 2.000 žena postale su oficiri Jugoslovenske armije.
https://sr.wikipedia.org/wiki/Жене_...MYBeeagWNcnJzI95ecAA-WgNjYaP_0XQhigI7eYoKkhpc
Od 91 žene, koliko je proglašeno za narodne heroja, njih 73 je poginulo tokom NOB-a, dok je samo njih 17 odlikovano za života. Za prvog narodnog heroja proglašena je, 15. oktobra 1943. godine, Marija Bursać, borac-bomabaš Desete krajiške brigade. Prva žena koja je za života odlikovana Ordenom narodnog heroja je Spasenija Cana Babović, koja je odlikovana 5. jula 1952. godine.
https://sr.wikipedia.org/wiki/Жене_народни_хероји_Југославије
Sto se tice zena u cetnicima, one su uglanom prenosile poruke,skupljale pomoc. strikale carape i dzempere, i bile su bolnicarke.
Већ крајем 1941. године у Крагујевцу и околним селима жене, сестре, ћерке и мајке стрељаних у Шумарицама основале су организацију Црне шамије. Главне организаторке биле су Рада Божић из Бадњевца, ћерка стрељаног проте Андре Божића, и сестре Вера и Рада Сарамандић. Веза са четничким покретом био је поручник Новица Лукић из оближњег села Шљивовац. Чланице Црних шамија прикупљале су и тајно односиле четницима лекове и санитетски материјал, обављале су курирску службу, преносиле оружје, итд.
Женске равногорске секције развијају се сјајно! Поред болничарских курсева и курса за израду застава, значки, амблема, развија (се) сад пропагандни курс, који ће за недељу дана издати свој први штампани лист жена у нашој организацији. Са правом могу да кажем да је ЖРОС стала сјајно и чврсто на своје ноге.
Равногорке су такође организовано плеле рукавице, џемпере, вунене чарапе, итд
https://www.pogledi.rs/zenske-ravnogorske-organizacije/
Same pripadnice ustaškog pokreta vrlo su retko bile ograničene na ulogu majke i. Kao „dužnostnice“ politički su sudelovale u formiranju nove države te su rukovodile „Ženskom lozom hrvatskog ustaškog pokreta“ i „Ženskom ustaškom mladeži“, gde su bile zadužene za širenje ustaške propagande i mobilizaciju djevojčica i žena u pokret. Pritom niti podupiranje zločinačkog sistema nije bilo isključivo u domeni muških pripadnika ustaškog pokreta.
https://www.documenta.hr/hr/militan...-pokret-izlaganje-dr.-martine-bitunjac-1.html
Pavelić je u januaru 1944. osnovao “Pomoćnu žensku službu Poglavnikovih tjelesnih sdrugova”, a u kolovozu iste godine i “Pomoćni ženski skup dojavne službe bojnog zrakoplovstva.” Prva hrvatska pilotkinja i padobranka, Katarina Kulenović-Matanović, služila je kao ratna pilotkinja u NDH. Transportirala je lijekove, streljivo i ranjenike, a uz to je bila osobna pilotkinja ministra Ante Vokića, ministra prometa i krilnika Ustaške vojnice.
https://en.wikipedia.org/wiki/Katarina_Matanović-Kulenović
Zene iz ustaskog pokreta su bile ukljucene u ustasku obranu ( koja je drzala sve logore u Ndh), gde ih je bilo oko tridesetak. Nada Luburic - Sakic i Maja Budzon pripadnice ustaske obrane , koje su pocinile brojne zlocine.
https://sr.wikipedia.org/wiki/Нада_Шакић
https://sr.wikipedia.org/wiki/Марија_Маја_Буждон
Najvecii broj zena u okupiranoj Jugoslaviji za vreme rata bio je u partizanima, a mnogo manji broj u cetnicima i ustasama. U partizanima zene su bile ravnopravne sa muskarcima bile su borci, komandiri, politicki komesari, rukovodioci, politicki delegati….Dok se cetnistvo i ustastvo prercepcira kao izrazito muski pokreti, gde zene ne ucestvuju aktivno.Tako da zena kod ustasa i kod cetnika nije bila predstavljena kao nosilac borbe, nego vec samo kao pomoc muskarcima, koje prvenstveno treba da sluzi svojoj tradicionalnoj ulozi.
 
Никита и његова објективност, и сад ја када питам колико је жена било у четницима, партизанима и другим странама он наравно неће знати, али је битно да нам саопшти да је највише било у партизанима!
 
Даница Ивковић.jpg


Даница Ивковић , председница Женске Равногорске ОрганизацијеСанитета ( ЖРОС) Делиградског корпуса
Стрељали је комунисти26.новембра 1944. на Бубњу код Ниша
По њеном лику су комунисти правили женски лик у својој серији ОТПИСАНИ.
 
1589657179375.png


Милка Мика Боснић (Врточе, код Дрвара, 1928Дрвар, 25. мај 1944), шеснаестогодишња девојка, чланица Савеза комунистичке омладине Југославије, која је убијена од стране немачких војника током Десанта на Дрвар, а касније је проглашена за народног хероја Југославије.

У току борбе против немачких падобранаца један партизански тенк нашао се у опасности да га немачка војска уништи. У тенку су били Драгослав Радосављевић Соћа, комесар тенковске чете, возач Спасо Ђурашковић и нишанџија Јелача. У једном тренутку, немачки војници су на тенк набацили ћебе, тако да је возачу био заклоњен видик. Сви чланови посаде тенка били су рањени и претила је опасност да буду заробљени. У том тренутку су поред тенка пролазили заробљени Дрварчани које су спроводили немачки војници. Међу њима била је и шеснаестогодишња Мика Боснић. Увиђајући опасност у којој се нашла посада тенка, Милка је искочила из колоне заробљеника, притрчала тенку и збацила ћебе. Рањеном возачу поново се отворио видик, покренуо је тенк и наставио борбу. Разбеснели немачки војници, којима је плен тако изненада измакао, окомили су се на девојчицу и сасекли је бајонетима. Убили су још много Дрварчана, међу њима и Милкину мајку Јелицу и брата Здравка.
 
1589657467860.png


Радмила Рада Врањешевић (Рекавице, код Бањалуке, 25. мај 1918Дрвар, 25. мај 1944), учесница Народноослободилачке борбе и народни херој Југославије.
У време немачког десанта на Дрвар, Рада се налазила у Окружном комитету СКОЈ за Дрвар, где је дошла по задатку Окружног комитета КПЈ за Босанску крајину. Ујутру 25. маја 1944. године, на њен 26 рођендан, ухватили су је немачки падобранци. Спроведена је у логор на гробљу и после осмочасовног мучења, покушала је да побегне, али је у бекству убијена. После ослобођења, њени посмртни остаци су пренесени и сахрањени на Партизанско спомен-гробље у Бањалуци.
 
Никита и његова објективност, и сад ја када питам колико је жена било у четницима, партизанима и другим странама он наравно неће знати, али је битно да нам саопшти да је највише било у партизанима!
Postavio sam sajt u uvodnom tekstu od samardzica koji upravo govori o zenama u cetnicima , i sada ja nisam objektivan….
 
Не знам да ли си приметио на шта се односила моја примедба.
Samardzic nije izneo podatak koliko ih je bilo , na linku gde je pisao o zenma u cetnicima, ali ono sto je napisao govori gde su zene u cetnickom pokretu bile angazovane, vidi se po podacima koje iznosi da nisu zene bile u vecini.
 
Samardzic nije izneo podatak koliko ih je bilo , na linku gde je pisao o zenma u cetnicima, ali ono sto je napisao govori gde su zene u cetnickom pokretu bile angazovane, vidi se po podacima koje iznosi da nisu zene bile u vecini.
Одакле знаш онда да је навише жена било у партизанима?
 
Одакле знаш онда да је навише жена било у партизанима?
Kod partizana je bilo preko 100000 od 41 do 45, i bile su skoro u svakoj ceti, kao bolnicarke, borci, komesari....Sam samardzic ciji sam link postavio pise da su uglavnom strikale carape i dzempere, bile kuirirke i skupljale materijal. Znaci nisu bile u prvim linijama kao partizanke, i samim tim broj im je bio manji.
 
Kod partizana je bilo preko 100000 od 41 do 45, i bile su skoro u svakoj ceti, kao bolnicarke, borci, komesari....Sam samardzic ciji sam link postavio pise da su uglavnom strikale carape i dzempere, bile kuirirke i skupljale materijal. Znaci nisu bile u prvim linijama kao partizanke, i samim tim broj im je bio manji.
Како си ти из овога закључио да их је више било у партизанима?
Па ваљда их је било више у позадини него на првој линији!
 

Back
Top