Žena koja je promenila svet, a skoro niko ne zna za nju

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
374.000
116351448_3250695835039325_1472102975999396969_n.jpg


Pre neki dan se navršilo 100 godina od rođenja Rozalind Frenklin, ime koje retko ko zna, dok su za Votsona i Krika svi čuli još u osnovnoj školi.

Na levoj slici je Rozalind, a na slici pored nje je nešto što je BBC nazvao najznačajnijom fotografijom u istoriji. "Fotografija 51", rendgenski snimak DNK koji je ona snimila u maju 1952. godine i na osnovu njega napravila tačnu strukturu DNK. Otkriće njene strukture je pomoglo naučnicima da razumeju način na koji se genetička informacija prenosi sa roditelja na decu.

Fotografija 51 je bez njenog znanja stigla preko Vilkinsa (radili u istoj labaratoriji na Kings koledžu) do doktora Votsona. Kasnije su Votson i Krik koristeći njenu fotografiju i njena uputstva objavili strukturu DNK u časopisu "Nature" 2. aprila 1953. godine.

Nažalost Rozalind Franklin je preminula 1958. od raka jajnika, u 37-oj godini života. Četiri godine kasnije, Votson i Krik su zajedno sa Vilkinsom dobili Nobelovu nagradu za otkriće DNK i ušli u istoriju. Dok se za Rozalind van naučnih krugova slabo zna.
 
Razlog toga može se naći u tome što u to vreme žene nisu bile u istom položaju i nisu bile predviđene za lidere. Ona je već po samom dolasku u Kings koledž, morala da se uhvati u koštac sa tradicionalnom i patrijarhalnom sredinom i svime što je ona sobom nosila. Za vreme obroka muškarci nisu hteli da sede sa njom, niti su oni rado prihvatali njen autoritet. Možda je razlog što se danas slabo zna za nju, bio i nesporazum koji ju je dočekao na „vratima“ koledža. Naime, kada joj je ponuđen posao u laboratoriji, obećano joj je da će biti na čelu tima i da neće odgovarati nikome, već će u potpunosti samostalno voditi istraživanje. Ono što Rozalind nije znala je da je jednom od članova njenog tima, doktorandu Maurisu Vilkinsu, obećana ista pozicija.
(preuzeto sa medija)
 
Drugi april 1953. bio je veliki dan za nauku. Upravo je tada ugledni naučni časopis Nature objavio rad dvojice naučnika, Džejmsa Votsona i Frensisa Krika, o revolucionarnom otkriću hemijske strukture magičnog molekula, nosioca genetičkog materijala živih bića, dezoksiribonukleinske kiseline, poznatijeg kao DNK.

Devet godina kasnije, kao kruna njihovih uspeha, dodeljena im je Nobelova nagrada. Istovremeno, neko drugi je pokraden za zasluge za fundamentalno bitan deo njihovog otkrića – žena po imenu Rozalind Frenklin.

Nakon što su ukrali njeno istraživanje, Votson i Krik nikada nisu pomenuli Rozalind niti njen rad u svojim govorima po prijemu Nobelove nagrade, niti su joj se ikada zahvalili. Votson ju je opisivao kao „nesposobnu da predstavi rezultate svog rada“, i savetovao joj da se bolje šminka i oblači.

Njen nekadašnji kolega Mauris Vilkins postao joj je dobar prijatelj tokom poslednjih godina njenog života. Kako je on bio treći dobitnik Nobelove nagrade, u svom govoru je našao malo mesta ne bi li pomenuo značaj Rozalindine fotografije za formiranje modela DNK.

Ostaje nejasno zbog čega je Votson odlučio da toliko ostrašćeno diskredituje Rozalind u svojoj knjizi i time skrene pogled javnosti na nešto što je zauvek moglo ostati prikriveno. Lični napadi kojima ju je izložio se, po mišljenju javnosti, ali i biografa, mogu pripisati jedino griži savesti Nobelovca, no to je već oblast spekulisanja u koju se nećemo upuštati.
 
Znam da će ova priča zvučati neverovatno, ali je istinita.
Moj školski drug sa još par kolega je, radeći u svojoj labaratoriji sa genetičkim inženjeringom uspeo da klonira rakuna.
Ubacili su mu hromozome dabra i žirafe, čime su pospešili genetske stranice da se ne raspadnu tokom deobe.
Životinja je zdrava, pitoma i jako inteligentna.
Sada radi na novom projektu, pokušava klonirati svog dedu koji boluje od osteroporoze, dodajući mu genetski marker tiranosaurusa reksa radi jačanja kičme.
 

Back
Top