ova zadnja prica u principu govori o mehanizmu projekcije.
jedan od zakona projekcije kaze da kad je covek suocen sa nekom neodredjenom pojavom on na nju nesvesno projektuje neku svoju potrebu za smislom, odnosno pokusava da je osmisli.
Veliki deo ljudske misli iz proslosti pociva na ovome, a onda se zbio evolutivni momenat razvoja svesti i ljudi su poceli razlikovati svoju projekciju na realnost od same realnosti, sto je penzionisalo mnoge drustvene pojave i obicaje kao istrosene finte koje ne prolaze vise...
no da se vratim na pricu...
Mladji brat je izbacio van ono cime je okupiran, tj projektovao svoje licne frustracije i tako osmislio tu neodredjenu komunikaciju.
Putnik je pak koristio visi nivo svesti, i pridodao komunikaciji neki opsti smisao o sustini, Budi itd... Ali, putnik se u tom velikom mudrovanju i meditiranju gubi i zaboravlja prakticni deo zivota ovde i sada, te zato i donosi luzerski zakljucak koji je stetan po njegov organizam, i mora da napusti taj topli dom i prespava u nekoj shtali sa dzukcima.
Stariji brat cim pusta tupog mladjeg na duel sa strancem, verovatno ima problema sa dosadom, i zeljan je drustva, ali, cini se, ne samo to. Taj njegov pojacani apetit za drustvom posledica je potiskivane potrebe za zenkom, s kojom bi se rado pario, medjutim, ima taj problem sto je monah pa se ceo mahanizam maskira i izmesta na potrebu za bilo kakvim drustvom, a mozda je rec i o gej resenju.
sve u svemu, sva trojica mogu da nam posluze kao negativni primeri, po principu - ne dozvolite da vam se ovo desi