Zemunska gimnazija uvela dramatičnu promenu za đake, a evo kako sve izgleda u praksi.A gde vam je kartica?

Lagerta

Elita
Supermoderator
Poruka
17.627
"Dobar dan. Gde vam je kartica? Aha, vidim, izvolite uđite. A gde je vaša? U redu, danas možete u školu, ali sutra nećete moći da prisustvujete nastavi ukoliko nemate identifikacionu karticu". Ovako funkcioniše drugo polugodište u Zemunskoj gimnaziji – svaki učenik i svaki zaposlen u ovoj ustanovi mora da ima identifikacionu karticu sa svojim imenom i prezimenom da bi mogao da uđe u školu. Ukoliko je nema, biće vraćen sa ulaza zgrade.


Katarina i Antonina su druga godina Zemunske gimnazije. Kada smo ih zatekli na ulazu, odmah smo ih pitali gde su im kartice. Odgovorile su da su im zakačene oko vrata.

„Nisam se još navikla, pomalo mi je smešno, mada mi je jasno da tako funkcionišu firme i da je to nešto sasvim normalno. Tako da mi je drago što je škola uvela ovaj sistem prepoznavanja učenika, naša gimnazija je uvek inovativna i jako sam srećna što sam deo nje“, kaže nam Katarina.
 
Na ulazu u Zemunsku gimnaziju dočekao nas je radnik obezbeđenja koji je rekao da se još uhodava sa ovim sistemom, ali da su kartice prava stvar i za učenike i za zaposlene. Odveo nas je u kancelariju direktora Miloša Bjelanovića koji je takođe nosio identifikacionu karticu oko vrata.

Kaže nam da je počela velika borba škole da đaci shvate da je identifikaciona kartica obavezna za ulazak u nju.

„Važno je da deca stvore naviku. Danas ćemo ih opomenuti i pustiti ih da uđu, ali drugog puta nema. Moraće da se vrate kući po karticu, ukoliko žele da prisustvuju nastavi. Trudićemo se da istrajemo u ovome jer je ovo za dobro svih, a posebno đaka. Sledeće nedelje nas očekuje zatezanje ove priče u smislu da će u 8.00 škola biti zaključana i za đake i za profesore, da se malo uvede reda i u taj deo odgovornosti i jednih i drugih“, kaže direktor.
„Ovim pokušavamo da deci stavimo do znanja da više nisu balavci nego mladi ljudi od 15 do 19 godina koji polako treba da preuzimaju odgovornost u svoje ruke. Tvoja odgovornost je da imaš karticu jer ćeš sutra raditi na takvom radnom mestu da bez nje nećeš moći da ideš na posao, pa ćeš ostati bez dnevnice“.

Naravno, kao i pri svakoj školskoj odluci, tako i ovde postoji opiranje pojedinih učenika, ali i roditelja.
„Kažu što teramo decu, ne damo im da prisustvuju nastavi jer nemaju ID karticu. Grubo gledano jeste tako, ali ustvari nije. Oism obrazovanjem, bavimo se i vaspitanjem. Zato sam tražio i pomoć od roditelja. Dok ne dođemo u situaciju da dete od 15 godine ustane nekom starijem i ne vratimo neke vaspitne delove, dotle neće biti čudno da se izmakne stolica nastavniku i štošta se uradi“.
Link
 
Ne bi trebalo ali ima . I kod naših roditelja postoji taj strah, pa koliko dojavi o postavljenim bombama smo imali a mislili smo, neće to kod nas .

Dojave o bombama postoje već nekoliko decenija, i niko normalan ih ne uzima za ozbiljno. Opet, Srbija nema problem sa terorizmom kao Amerika, tako da je smešno pisati pravila kao da je suprotno slučaj.
 
Nije ovo samo zbog identifikacije dece već i sprečavanje onih koji ne pohađaju tu školu da ulaze , imali su par primera da su učenici drugih škola dolazili kod drugara i pravili probleme .

Баш свашта...мали терористи?

Јесу ли Вас тукли и за уши вукли?!?

Па то је посао за полицију, БИА и САЈ!!!!
 
Dojave o bombama postoje već nekoliko decenija, i niko normalan ih ne uzima za ozbiljno. Opet, Srbija nema problem sa terorizmom kao Amerika, tako da je smešno pisati pravila kao da je suprotno slučaj.

Контрола становништва.

Производња разних ситуација лошом и неморалном регулативом да би се становништво више кретенизовало страхом и прихватало чипове камере у сваком углу сваког обора, сваког узгајаног дебилчића...

Цивилно друштво = све мање слобода и све већа безбедност
 
Dojave o bombama postoje već nekoliko decenija, i niko normalan ih ne uzima za ozbiljno. Opet, Srbija nema problem sa terorizmom kao Amerika, tako da je smešno pisati pravila kao da je suprotno slučaj.
Da, ali ne u ovolikoj meri . Sporadično u ponekoj školi, izbegavanje nekog testa i slično .
 
Pa, ako u školi postoji obezbeđenje, kartice, biće malo teže ući, ne kažem nemoguće, jer smo svedoci da seono što smo smatrali nemogućim stvarima u školama dešava .

Školstvo u Srbiji ima mnogo većih problema od mogućnosti da mangup iz druge škole dođe i aktivira požarni alarm.
 
Školstvo u Srbiji ima mnogo većih problema od mogućnosti da mangup iz druge škole dođe i aktivira požarni alarm.

Скретање са правих егзистенцијалистичких тема, прекомерним формама, процедурама и прописима...

"Бољи су стари обичаји, од лоших нових закона". - Сенека
 

Back
Top