Zemlja

shutterstock_325829999.jpg


WanakaTree-Photograph.jpg


Usamljeno drvo sred jezera Wanaka, Novi Zeland

Pobeglo je šumi u pustinjački život gde je doživelo neobičnu popularnost koja će mu možda doći glave.
Odolelo je vremenskim prilikama, terenu, ali turistima?
 
Iz podzemnog carstva još se niko nikada nije vratio.
I neće.
Jedino je Orfej neutešnom jadikovkom za Euridikom ućutkao Kerbera, umilostivio Hada
i dobio dozvolu da je izvede iz carstva mrtvih.
Ali, prekršio je zapovest, okrenuo se i izgubio Euridiku po drugi put.

Još jedna tragična ljubav preselila se u mit.
Tu živi.

statements_1228347.jpg

Jean-Baptiste-Camil Corot
 
f920416d3813655dd2dd82475818571e.jpg


No prijatelju! Stižemo prekasno. Žive doduše
Bogovi još, al gore nad glavom, u drugom svetu.
Beskrajno deluju tamo, a kao da malo mare
Živimo li; toliko štede nas nebesnici.
Jer ne može uvek slabi da sadrži ih sasud,
Ponekad samo podnese obilje božje čovek.
San o njima je potom život. Ali bludnja
Pomaže, kao dremež, i snaži nas nevolja i noć
Dok junaka dosta u bronzanoj ne poraste kolevci,
I srca, ko pre snagom nebesnicima sličnih.
S grmljavinom tad će doći. Međutim često mi se
Čini bolje da spavam, no tako bez drugova da sam,
Tako da iščekujem, a šta da činim i kažem
Ne znam, i čemu pesnici u oskudno vreme?
No oni su, kažeš, kao sveštenici boga vina
Što od zemlje do zemlje hodiše u svetoj noći.


Fridrih HELDERLIN
 
86a21229360f3ac348151749a13b0da0.jpg


Вислава Шимборска | ПОД ИСТОМ ЗВЕЗДОМ

Опрости, случају, што те називам судбином.
Опрости, судбино, ако се можда варам.
Нек се не љути срећа што је за себе присвајам.
Нек ми не замере мртви што једва светлуцају у мом сећању.
Опрости, време, за сијасет незапаженог света у тренутку.
Опрости, стара љубави, што нову сматрам првом.
Опростите ми, далеки ратови, што цвеће носим кући.
Опростите, отворене ране, што се бодем по прсту.
Опростите, очајници, за плочу са менуетом.
Опрости, народе на станици, за мој сан до пет ујутру.

Праштај ми увреду, надо, што се понекад насмејем.
Праштајте, пустиње, што с кашичицом воде не потрчах,
И ти јастребе, већ годинама исти, у истом кавезу,
Непомичан, загледан увек у исту тачку,
Праштај, па чак и да си пуњена птица.
Опрости, посечено дрво, за четири ноге од стола.
Опрости, велико питање, за мале одговоре.
Истино, не обраћај на мене превелику пажњу.
Величино, укажи ми великодушност.
Отрпи, тајно постојања, што чупам нити из твог ламента.

Не осуђуј ме, душо, што те ретко имам.
Извињавам се свему што не могу бити свуда.
Извињавам се свима што не могу бити сваки и свака.
Знам да ме ништа оправдати неће докле год живим
Јер самој себи стојим на путу.
Не узми ми за зло, беседо, што позајмљујем патетичне речи
А онда улажем напор да их учиним, тобоже, лаким.
 
Ima samo jedno neotkriveno mesto za nas na Zemlji - u ponore i visove duše...
Tamo smo još manji nego zrnce maka pred kosmosom,
a opet nečemu ili nekome tamo veoma je stalo do nas...

Utešno je verovati da je nekome ili nečemu tamo stalo do nas,
ali meni izgleda da moja duša ima samo mene.
I zato moram da brinem o njoj i dobro pazim čime je hranim.
Naučila je da trpi, ali nije zaboravila da se buni, a povremeno zna da poludi.
Tada je puštam da se istutnji - lakne i njoj i meni.

Između nas nema tajni. :)
 
Kuda bi krenuo Kolumbo, da je rođen u doba Interneta?
U nepoznate predele sa obiljem kičastih lajkova? U predele gde će se njemu neko diviti... umesto da se on divi novootkrivenim lepotama?

Kao sposoban trgovac i poslovan čovek u potrazi za najkraćim putem do bogatstava Indije,
danas bi verovatno krenuo na imperiju Bila Gejtsa, najbogatijeg čoveka na svetu.
Kolumbo bi se divio Zlatnom Teletu, vrhovnom božanstvu našeg potrošačkog mentaliteta,
i ljuljuškao se na okeanima lajkova.
Od mene bi dobio ćorak. :)
 
Utešno je verovati da je nekome ili nečemu tamo stalo do nas,
ali meni izgleda da moja duša ima samo mene.
I zato moram da brinem o njoj i dobro pazim čime je hranim.
Naučila je da trpi, ali nije zaboravila da se buni, a povremeno zna da poludi.
Tada je puštam da se istutnji - lakne i njoj i meni.

Između nas nema tajni. :)
Na nju sam i mislila.
Njoj je stalo do tebe.
A ti ne znaš ni ko, ni šta, ni odakle je ona.
I sigurno nije tvoja jer samo ti možeš da budeš njen.:heart:
 
Zašto komplikovati?
Valjda nam je lakše da "ne znamo".
Jedno je sigurno - posle svega dolazi Zemlja, naša draga majčica. :obozavam:

Komplikacije nam nisu potrebne. Sve dok smo ovde, na Zemlji, samo jedno sigurno znamo: ovde smo začeti, sklopom slučajnih i izuzetno retkih okolnosti, sa najmanjom, ali i najizvesnijom (možda jedinom, gledajući iz našeg ugla) verovatnoćom da se to dogodi. Ovde ćemo i završiti svoj vek, (verovatnoća za tu mogućnost je stoprocentna).

Kada bi sve "znali", Zemlja nam ne bi ni bila potrebna. Zemlja je tu - da učimo.
Da li smo razumeli tu privilegiju?
 

Back
Top