‚‚Intelektualna životinja koja se pogrešno naziva čovekom, jeste mašina koju kontroliše legija‚‚JA''.
Ajde da ovo pokušamo objasniti iz drugog ugla:
'JA' nije nikakva legija. 'Ja' je osnova Duše. Zbog ovog 'Ja' i Ti a i Ja se doživljavamo autentičnim iskustvima. Dakle, 'Ja' je Centar iskustva, preciznije: 'Ja' predstavlja jedno Znanje o Sebi iz apsoluta u kojemu se Biće KOJE JESMO (apsolutna Svijest) centrira i time daje 'Život' tom jednom naizgled odvojenom Znanju o Sebi, dakle jednom 'JA', odakle gradi Svjesnost o Sebi-iskustvu.
dakle, čija su to iskustva kroz svako 'Ja'?
Ta iskustva su iskustva JEDNOG, tj, Bića KOJE JESMO.
Bez toga 'Ja' ne postoji nikakvo iskustvo.
Ovo ‚‚JA'' je pluralizovano. Sva ova ‚‚JA'' se izmedju sebe bore. JA koje se danas zaklinje na vernost Gnozi, zamenjeno je drugim koje mrzi Gnozu. JA koje danas obožava jednu ženu, kasnije je zamenjeno drugim koje je mrzi.
Ako si htio reći da 'JA' živi u tijelu 'čovjeka' a bez Znanja ili Svjesnosti o tome da ono samo pripada cjelini, JEDNOM, onda bih mogao da prihvatim opasku da 'JA' biva upravljeno drugim 'JA' koji ga okružuju i koji na njega utiču UBJEĐENJIMA, bolje reći Svjesnost Bića unutar iskustva biva usmjerena na iskustvo u RAZ-UMU radije nego li na samorealizaciju duše kroz Raz-Um...pri čemu Biće zaboravlja samo porijeklo tog iskustva.
Samo stvaranjem DUŠE utvrdjujemo jedan stalan princip svesti u nama.
Dušu NE MOŽEŠ stovriti.
Duša je već STORENA, još u samom apsolutu, Izborom Bića KOJE JESI.
Izborom čega?
Biće KOJE JESMO (JEDAN) bira svako jedno individualno Znanje iz apsoluta (JEDNOG) i daje mu autonomiju. Tom autonomijom, Biće omogućava tom individualnom Znanju iz apsoluta da doživi Sebe upravo kao odvojenog od tog JEDNOG KOJI JESTE a ipak da se nikud i nikada uistinu od JEDNOG ne odvoji. Šta to znači? To znači da taj JEDAN uistinu doživljava Sebe kroz svako jedno individualno 'Ja'.
Kako se uistinu daje Život jednom odvojenom Znanju kada je ŽIVOT uvijek JEDAN, vječan?
Kako to, kada je ŽIVOT vječan, da iskustva Života ili Životna iskustva imaju početak i kraj?
Da bi se jedno iskustvo kreiralo prvo mora da se načini Izbor tog iskustva ili NAMJERA.
Namjera je sačinjena od inicijalnog Znanja o Sebi (Ja) i od izabranog Znanja o Sebi (drugog Ja) koje mu služi da se stvori ODNOS između njih koji će biti razlog pokretanja jednog ka drugom. To pokretanje je stavralac ISKRE, ili energije koja u Sebi nosi pokretačku, VITALNU energiju Životnog iskustva. Ovaj SKUP, ovaj ODNOS, se uvijek doživljava kroz inicijalno Znanje o Sebi. Zašto? Zato što se Biće KOJE JESMO centriralo u inicijlnom Znanju o Sebi i odatle bira druga Znanja o Sebi koja uistinu i definišu njegove izričite Namjere za iskustvima Sebe. Ove Namjere se NIKADA ne zaboravljaju. Doduše, samom projekcijom kroz Raz-Um Biće se često izgubi u iskustvu te potisne inicijalne (iskonske ) namjere te se koncentriše na radnju koja se i dalje odvija pod upravom UBJEĐENJA stvorenih precepcijom njegovog Raz-uma. No, iako upravljeno ubjeđenjima (iskrivljenim namjerama, iskrivljenjem duše), Biće ne može da doživi Život od tog vještački stvorenog entiteta samog po sebi. Taj entitet 'živi' pozajmljujući VITALNU energiju od Duše, koja i dalje pokreće iskustva sve dotle dok se njene namjere (duša) ne realizuju. Kada su sve namjere jedne duše realizovane, duša prestaje da bude ali se u istim jednom sada stvara drugi skup namjera sa Centrom u istiom onom inicijalnom Znanju o Sebi i Biće ponovo kreće u Životna iskustva Sebe kroz novu dušu. Uistinu, jedna duša (ako je tako možemo nazvati) uistinu i živi samo u jednom sada. Za dušu ne postoje prošlost niti budućnost...I prošlost i budućnost su u Raz-Umu kojega Biće koristi i s njim povezuje svako jedno proživljenoi ili zamišljeno-buduće sada.
Onaj koji ima DUŠU živi svesno posle smrti.
Svi imamo dušu, kao što rekoh, ni oni koji je naizgled 'nemaju', od nje kradu vitalnu energiju da bi BILI.
Poslije smrti... Svjesnost NIJE zagarantovana. Zašto? Zato što Svjesnost ne zavisi od duše već od Bića koje se poistovjećuje sa sopstvenim Izrazom, da l' kao čist Izraz duše ili pak kao Izraz Sebe kroz ubjeđenja. Ova ubjeđenja se često prenose iz jednog u drugo Životno iskustvo, ukoliko Biće zadrži memoriju Raz-Uma prethodnog Životnog iskustva. To znači naslijediš li istu memoriju...naslijedio si i direkciju stvaranja Životnog iskustva. Drugo bi bilo ako si htio reći da onaj koji uspije da postane Svjestan Sebe-Bića KOJE JESTE i duše koju je samo Sebi Izabralo...taj će nastaviti da živi na Svjesnom nivou poslije smrti ovog tijela...
DUŠA se može stvoriti akumulacijom najsuptilnijih energija koje proizvodi organizam i njihovom kristalizacijom kroz krajnje napore kako bismo postali potpuno i definitivno samosvesni. Na nesreću, intelektualna životinja koja se naziva čovek glupo troši ove energije na porive, strahove, bes, mržnju, strasti, ljubomoru, itd.
Dušu NE MOŽEŠ Stvoriti...na dušu možeš nadgraditi nove Namjere...bez duše te nove Namjere NE POSTOJE, jer u Sebi nemaju VITALNU ENERGIJU koja pokreće Životna iskustva tj, koja pokreće Biće u avanturu KREACIJE.
Hitno je stvoriti svesnu volju, neophodno je podvrgnuti sve naše misli i dela UNUTRAŠNJEM SUDU. Samo tako možemo stvoriti ono što se zove DUŠA. Potrebno je da duboko poznajemo sami sebe da bismo stvorili DUŠU.''
SAMAEL AUN WEOR
Poznavanjem Sebe ne stvaramo Dušu već joj otvaramo vrata...ŠIROM.
