Željen(a) vs Izabran(a)

Možda sreća ne postoji kao trajnost, ali postoje trenuci kada čovek oseća mir sa sobom i svetom oko sebe. Problem je što ljudi od sreće prave apsolutnu vrednost, pa čim nastane bol ili praznina opet poveruju da su nesrećni.
normalno da su nesrecni. najnesretniji su oni obicno nasmejani koji svaima kazu da su sretni.

periodican mir kad ti legne jedno lepo na drugo lepo je isto kao periodicna tragedija kad ti legnu jedna na drugu nesrece. to nije sreca ili nesreca nego stanje svesti tog trenutka.

onog trenutka kad pocnes da preispitujes sebe i razlog svojih postupaka koji su ti mozda doneli lepo ili lose u zivotu, ti postjes nesrecna.

razlog je vrlo prost i banalan: niko od nas ne utice na nacin kako poimamo da uticemo na ono sta ce nam se desiti. moze se to braniti raznim doskocicama tipa, e sad cu da skocim sa mosta i zaebem sudbinu, ali ako te ispod mosta ceka alas renato grbic koji te spase, znaci da je nisi zaebala. ili ako te ne ceka niko vec te som kapitalac od 300 kila uvati za nogu i odvuce u mulj i to je isto znak da je nisi zaebala.
 
Sudbina možda određuje okolnosti, ali način na koji nosimo ono što nam se desi ipak nije potpuno van nas. U suprotnom bi posledice ljudskih lomova bile iste, a nisu, odnosno ljudi bi na iste nesreće reagovali isto, a to nije slučaj.
 
Sudbina možda određuje okolnosti, ali način na koji nosimo ono što nam se desi ipak nije potpuno van nas. U suprotnom bi posledice ljudskih lomova bile iste, a nisu, odnosno ljudi bi na iste nesreće reagovali isto, a to nije slučaj.
svako reaguje shodno karakteru jer ako bi reagovali na isti nacin onda bi bili hologrami ili zombiji. to je tacno.

nekome je dovoljno da ode pod tus da se opere, nekome je tus mesto gde ce da se izdrkqa, nekome najbolje mesto gde ce da vezba svoje pevacko umece. tako je i zivot, takvi su i periodi veselja ili tuge., neko na sahrani lelece, drugi se baca na sanduk, treci samo place, a cetvrti je hladan ko spricer i samo on zna sta mu se desava iznutra. okolina tumaci na svoj nacin ljudsku tugu, ali niko od nas ne zivi zbog okoline vec zbog nas, samih sebe, svoga ja, ma koliko se zaklinjali da zivimo za nesto drugo.

tkanje zivota je umece onoga koji tke nase sudbine i povezuje na nacin nama nerazumljivim nitima jer da znamo tu tajnu ne bi je ni osetili sto je najvaznije ili imali prilike drugom da saopstimo.

ako ti nekad nije jasno nesto sta ti se desava, a to sam davao savet ovde, pod pretpostavkom da verujes u boga, uzmi prvu knjigu sa police, nasumicno i nasumicno takodje otvori bilo koju stranu i tamo gde ti se pogled zaustavi na nekoj recenici je jedan od odgovora za tvoj problem za koga ne znas resenje.

klinicki jednoistavno i cisto bez ikome da dokazujes da postoje i dimenzije oko nas koje ne vidimo.

odoh. nije ovo pdf za ovakve razgovore.
 
normalno da su nesrecni. najnesretniji su oni obicno nasmejani koji svaima kazu da su sretni.

periodican mir kad ti legne jedno lepo na drugo lepo je isto kao periodicna tragedija kad ti legnu jedna na drugu nesrece. to nije sreca ili nesreca nego stanje svesti tog trenutka.

onog trenutka kad pocnes da preispitujes sebe i razlog svojih postupaka koji su ti mozda doneli lepo ili lose u zivotu, ti postjes nesrecna.

razlog je vrlo prost i banalan: niko od nas ne utice na nacin kako poimamo da uticemo na ono sta ce nam se desiti. moze se to braniti raznim doskocicama tipa, e sad cu da skocim sa mosta i zaebem sudbinu, ali ako te ispod mosta ceka alas renato grbic koji te spase, znaci da je nisi zaebala. ili ako te ne ceka niko vec te som kapitalac od 300 kila uvati za nogu i odvuce u mulj i to je isto znak da je nisi zaebala.
Izvanredno opisano. Sem zadnjeg dela oko “sudbine”, ali to bi već proširilo temu i odvelo na neku sasvim drugu stranu…
 
Sudbina možda određuje okolnosti, ali način na koji nosimo ono što nam se desi ipak nije potpuno van nas. U suprotnom bi posledice ljudskih lomova bile iste, a nisu, odnosno ljudi bi na iste nesreće reagovali isto, a to nije slučaj.
Misliš da sudbina postoji?
Okolnosti odredjuju neka pravila, nema sudbine.
Posledice ljudskih lomova su individualne jer smo svi mi različiti i različito reagujemo i doživljavamo iste dogadjaje.
To je bar jasno.
 
ok, ako je from debil, i ja sam. :)
Ja sam ga čitala u mladjim danima.
Nikakav poseban dojam nije ostavio na mene. Dve njegove knjige sam pročitala na preporuku tadašnje moje psihoterapeutkinje koja me učila “pravilnom zajedničkom životu i vrednostima istog” - a nakon nepuna dva meseca se “srećno” razvela. Toliko.

Možda ja samo ne kapiram te terapeute ko zna :lol:
 
Ja sam ga čitala u mladjim danima.
Nikakav poseban dojam nije ostavio na mene. Dve njegove knjige sam pročitala na preporuku tadašnje moje psihoterapeutkinje koja me učila “pravilnom zajedničkom životu i vrednostima istog” - a nakon nepuna dva meseca se “srećno” razvela. Toliko.

Možda ja samo ne kapiram te terapeute ko zna :lol:
oh, ja sam srecno razvedena vise od 20 god. ali mi sve sto covek pise ima smisla.
upravo citam bekstvo od slobode..
 
oh, ja sam srecno razvedena vise od 20 god. ali mi sve sto covek pise ima smisla.
upravo citam bekstvo od slobode..
Čitala sam ga jako mlada.
A trenutno mi ne prijaju knjige tog tipa. I, generalno, ne čitam, niti sam mnogo čitala takve knjige.

Spomenuh priču te moje tadašnje terapeutkinje jer je upravo ona na tim našim razgovirima govorila o nekakvom pošto poto ostajanju u braku radi očuvanja porodice… u stvari, žena je pričala o svom problemu, ja sam dolazila da nju slušam umesto ona mene…


Vezano za knjige…
U svakoj ćeš knjizi pronaći delić nečega što te dotakne, tako da, nema loše knjige, možda pogrešnog trenutka za čitanje samo.
 
Čitala sam ga jako mlada.
A trenutno mi ne prijaju knjige tog tipa. I, generalno, ne čitam, niti sam mnogo čitala takve knjige.

Spomenuh priču te moje tadašnje terapeutkinje jer je upravo ona na tim našim razgovirima govorila o nekakvom pošto poto ostajanju u braku radi očuvanja porodice… u stvari, žena je pričala o svom problemu, ja sam dolazila da nju slušam umesto ona mene…


Vezano za knjige…
U svakoj ćeš knjizi pronaći delić nečega što te dotakne, tako da, nema loše knjige, možda pogrešnog trenutka za čitanje samo.
e da, recimo ja sam mesu selimovica kao klinka citala kao luda-dervisa sam citala 5 puta u periodu od 15-20god
uzela skoro i pokusala
stigla do 3 strane
nema trika
a uzela andrica
tece ko voda
sad sam nameracila da citam ponovo zlocin i kazna i anu karenjinu
prvo da vidim dal cu uopste moci
drugo da vidim kako cu to sad skontati posle 40 god :aha:
 

Back
Top