Zelja za vredjanjem

Samo ljudi nezadovoljni sobom vredjaju.
Tj to sto vredjaju otkriva kakvi su.
Slažem se. Radim kao obezbeđenje/izbacivač i nikad u životu nisam video srećnog čoveka da napada nekoga.
I u životu i na forumu samo kompleksaši veličaju sebe, što se više hvale kako im je rl savršen, to više lažu. Ne razumem inače zašto bi neko ko je zadovoljan pisao toliko o svojoj sreći i provodio vreme na forumu umesto da to vreme provodi u svom perfektnom životu.
Dalje, primetio sam nekakvo hvaljenje tipa "Nisi dorastao sa mnom da se svađaš", pa dobro, nemam takvu praksu, ako si ti toliko napredovala u svađanju to je u direktnoj suprotnosti sa izjavom da si srećna u životu.
Ne ti, tako sam pisao, u drugom licu.
 
Većina ljudi na forumu izigrava nešto što nisu u realnom životu. To im je odušak. Znam primer čoveka sa drugog foruma koji se uživo usere kad udje u sukob, znoji se i muca ako ga neko uvredi ili krene neka jača rasprava, al zato kad dodje na taj forum psuje majku, tera u kurfac, šmeker je, udvara se ženama, glumi bitangu sa ćoška. Slučajno sam saznao da je to on i da ne poveruješ, valjda mu je to prava strana koju ne može uživo da izrazi jer je kukavica.
Eto...u centar.
 
psiholoska analiza

Da, treba najpre definisati sta je vredjanje….
Mozda neki ne znaju tacnu granicu gde pocinje vredjanje ali opet to je njihov problem.
Ko je svestan, ko ne zeli da vredja, znace tu granicu, pronacice je…
Zasto ici do granice vredjanja, zasto upasti u sopstveni ponor greha...
Ko je dobar, ko ne voli da vredja pazice da ne predje tu granicu, a ko je tako nastrojen napadalacki, vredjace nece paziti…
Ko je sklon vredjanju ocigledno da nije obziran prema drugima, njihovoj licnosti, njihovim emocijama...
o tome da li ce povrediti nekoga….
I ne vodeci racuna o drugima, stihijski ih povredjuje...
To je egoisticki, narcisticki tip coveka...
To je poremecaj kod takvog tipa licnosti.

Jedna od osnovnih greski u razmisljanju koja moze dovesti do vredjanja je
sto neki, neciji drugaciji stav dozivljavaju kao uvredu i tako uvredjeni smatraju da imaju pravo da vrate uvredom…
Cesto se desava da drugaciji stav ljudi osete i definisu kao uvredu, sto je ne cini uvredom., jer ona to realno nije.
I onda takvi daju sebi za pravo da vredjaju tj vrate uvredu koja i nije uvreda nego drugaciji stav. Tako da na drugaciji stav odgovore otvorenom uvredom.

Oni se na taj nacin svete a u stvari ne mogu da podnesu drugaciji stav, oni i njihov ego.
Ne mogu da podnesu istinu koja im se otkriva drugacijim stavom...
I umesto da promene svoj stav i prihvate istinu, oni se bore protiv istine i zele da je uniste...
A ISTINA se NE MOZE UNISTITI, i onda se moraju stalno boriti protiv nje.
Zato se moraju stalno boriti... jer laz je neodrziva...
Njihov lazni deo ih cini zaslepljenima da vide...
Ponos ih zaslepljuje da realno vide stvari onakvima kakve jesu…
Dakle tu je glavni problem. U njihovom egu, ponosu...
Sto se drugaciji stav dozivljava kao uvreda i ne samo dozivljava nego i smatra uvredom.
To je egoisticno narcisoidan tip licnosti koji ne posdnosi da mu se protivreci jer to dozivljava kao atak na sebe i na svoju licnost.
On se ne moze suociti sa istinom i ne zeli da nije u pravu a ponos ga sprecava u tome.

Takav tip licnosti ocigledno ima poremecaj licnosti koji se tesko leci jer je potrebno sebe preispitati i suociti se sa istinom o sebi, a takve osobe ne zele videti sebe realno i zato stalno traze krivicu u drugima.
Drugi su im krivci, zato ih i vredjaju jer ih unepred proglase krivima.
Tako stite svoj ego i svoju laz.

Dok postoje realno uvredljive reci koje kada iz izgovrimo mi vredjamo druge.
I tu nema izgovora, zna se sta je uvredljivo reci u skladu sa necijom kulturom.
Takodje oni koji su skloni da vredjaju opravdavaju se racionalizujuci da su oni koje su oni uvredili krivi i da zasluzuju da im se kaze…
Uopste nisu svesni da je problem u njima i ne zele da to vide.
Zato imaju taj model ponasanja, nasilnicki a vredjanje je verbalno nasilje.

Takvim osobama nedostaje tolerancija, jer bi ona zahtevala da se ispostuje drugacije glediste koje oni dozivljavaju preteci zbog poremecaja percepcije i velikog ega i onoga laznog u njima.
Pitanje je zasto ljudi cesto imaju negativna misljenja o drugima?
Mozda jer polaze od sebe…Jer su oni negativni pa projektuju licnu negativnost na druge.
Takodje ljudi olako sude drugima, a cinjenica je da ne mogu znati necije srce, motive… ali im pak sude…
To je jako pogresno i samo govori o onome ko sudi, da ima nesto pogresno u sebi. Moze se pogresan sud tretirati kao vredjanje.
Jer koji je sud ispravan?... retko koji…
Neko mora da nas mnogo dobro poznaje da bi nas ispravno prosudjivao.
Takodje mozemo zbog nekog razloga negativno misliti o nekome ali ga necemo vredjati.
Bicemo iznad toga…
Moguce je u komunikaciji pokazati samosavladavanje i krotost ako je vec imamo.
Ako je nemamo inace necemo ni u komunikaciji je pokazati…
Ne mozemo dati i pokazati ono sto vec nemamo.

Tako da oni koji prebrzo sude i vredjaju druge smao pokazuju manjak osobina koje su vrline, duhovnu prazninu…
Temperamentnost je samo nacin ispoljavanja karaktera i moze biti u sprezi sa samosalvladavanjem.

Krotost, smernost i poniznost su uvek vrline tu nema promenljivosti…
Jer to su Bozanski kvaliteti koji se ne manjaju. Niti se Bozja merila menjaju
Svetost nema veze sa askezom nego sa razvijanjem Bozanskih svojstava tj vrlina.
Samo osoba koja ima te duhovne osobine kao sto su ljubav dobrota, vera, krotost, samosavladavanje, ljubaznost, milosrdje itd… jeste duhovna osoba, tj sveta…
To ne znaci da duhovan covek ne moze da pogresi u recima…
Ali u celosti, vecinom ne gresi…
Reci sto mislimo o nekome je normalno i nije vredjanje.
Vredjanje je u nameri da nekoga unizimo, ocrnimo, da mu napakostimo, da ispoljimo silu nasilje nad njim.
Takodje je neispravno da neko sudi izgovarajuci se i izmisljajuci da drugi imaju masku finoce…i da zbog toga sebi daje za pravo da vredja…
kako mogu znati ko ima masku i da li je ima?
To je unapred zavaravanje sebe i opravdavanje zbog unapred smisljenog zlocina vredjanja…
Vredjanje je reci nekome da ima masku finoce ili da je licemeran ako nije, jer ne moze imati dokaz za to a takodje najcesce je to greska.
To je samo pretpostavka, ruzna pretpostavka…
Tako da neosnovano optuzivanje i sudjenje je isto vredjanje.
Duhovni ljudi to znaju i ne prave te greske znaju da ne treba suditi….
Prijatelju mozemo otvoreno reci sta o njemu mislimo… Ali suditi okolo ljudima koje ne poznajemo je greh i jednako vredjanju…


Ne mozemo imati uvek pozitivno misljenje o ljudima, ali da li cemo ih zato vredjati?
Ko je pametan nece.
Ne mora se biti blizak sa ljudima sa kojima se razilazimo u stavovima, ali ih i necesemo vredjati…
Ne moze se pod velom neosnovane i povrsne osude i procene pod izgovorom da se ne zeli bit ilicemeran opravdavati sebe u vredjanju.
Zasto se tako olako koristi termin licemeran.
Zasto bi neko uopste bio licemeran?
Licemerje podrazumeva zlo srce i los motiv…
To su teske osude i optuzbe kojima neki olako pribegavaju i to je greh…
Olako staviti tako uvredljivu etiketu…
To njih cini zlocincima strasti i ljubomore…
Zasto? Jer najcesce iz svoje ljubomore tako etiketiraju.
Da bi sebe zastitili i svoj ego, drugima bacaju tu mrlju kojom su oni zaprljani…
Cesto takve osobe su same licemerne i to projektuju na druge…
Posto su licemerne misle da su i drugi licemerni…
A i da ne misle, zele druge izjednaciti sa sobom, da bi se bolje osecali…
U obaslucaja cine greh i samo sebe vise kompromituju…

Kao sto svaki lopov misli da su svi lopovi…
Ili kao sto neko ko laze misli da svi lazu i da ima pravo to reci drugima.
A u stvari to kako se oni ophode prema drugima , i kojim recima, samo pokazuje ko su oni i razotkriva vrstu problema koji imaju.
Ko stalno druge lose prosudjuje, los je i stalno ce ih i vredjati, jer misli dovode do dela…
Ko je negativan, svoju negativnost ce projektovati na ljude oko sebe, on ce ih videti negativno, nacice im negativnosti…
koje relano ne postoje… jer su u glavi onoga koji sudi…
Izmislice ih ako treba, samo da bi sacuvao dobru sliku o sebi.
Sliku a ne licnost.

Kao da covek ne moze da bude jednostavno dobar pa da uvazava druge ljude i njihove razlicitosti…
Zasto bi mrzeo druge i bio licemeran?
Zasto jednostavno ne biti ljubazan i voleti i uvazavati druge ljude.
Oni koji nam ne odgovaraju ne moramo ih drzati u bliskom odnosu…
Na taj cemo posteno postupati…
Ljubaznost treba da valada umesto licemerja.
Razlika je u srcu i motivu.
Od nas samih zavisi da li cemo u nasem srcu razvijati i gajiti dobro ili zlo.
Ako gajimo dobro ne mozemo biti licemerni…
I takodje nije licemerno precutati nesto reci, nego mudro.
Mudrost se ispoljava u tome da nekada nesto kazemo a nekada precutimo.
Zasto uopste razmisljati o tudjim maskama, sta ako ih nema ako mi imamo problem sa time da prerano sudimo?
Zar opet time ne cinimo greh?
Zasto se baviti tudjim maskama, bavimo se sobom i svojim osobinama vrlinama.
Drzimo sebe i svoj zivot pod kontrolom.
Ponasamo se prema drugima na osnovu onoga sto oni pokazuju, pruzaju i tako ne gresimo.
Pripisivati drugima lose motive suditi im unapred je samo nase upetljavanje u sopstveni greh.
Neposrednost je normalno pokazivati, spontanost…
Grubost ne… Ona diskredituje samu osobu i razlotkriva je kao slabu i neduhovnu.
Duhovnim osobama su svetlo, istina, ljubav i vrline oruzje.
A neduhovnima te telesne strasti…

Takodje pogresno je misliti da duhovne osobine nemaju energicnost bas je imaju…Ali onu pravu… Jer isijavaju pozitivnoscu..
Zna se sta je pozitivno a sta negativno, sve osobine koje su vrline su pozitivne a negativne su one ostale..


LJUBAV je strogo definisana i odredjena i podrazumeva svetlost, ISTINU, SVESNOST, DOBROTU…
LJUBAV je objektivna, konstanta, ne menja se, kao i sve ostalo sto je Bog utvrdio se ne menja.
A mrznja je tamo gde nema svetla ljubavi istine.
Evo kakva je prava LJUBAV

Ljubav je dugotrpljiva i dobra.
Ljubav nije ljubomorna, ne hvali se, ne uzvisuje se,
ne ponasa se nepristojno, ne gleda svoju korist,
ne razdrazuje se. Ne vodi evidenciju o zlu.
Ne raduje se nepravednosti, a raduje se istini.
Sve podnosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.
Ljubav nikad ne prestaje.


( 1 Korincanima 13:4-8 )
Ovo je jako dobar tekst.
 
Radim u maloj firmi sa još dvojicom kolega koji imaju poprilično opušten opis poslova , imaju i oni neke targete i zadatke, ali generalno nemaju nikakve zahteve tipa kada će, zašto,kako zbog čega
Takođe sami planiraju svoj radni dan i vrlo često obavljaju niz privatnih poslova
Ja sam na moju žalost potrebna da uvek budem rasploživa da posao ne bi stao, pa čak i na odmoru i na dan slave , uvek je nešto što je hitno i što se mora što moram ja završiti dok kod njih uvek može da se odloži

I takodanas nakon mnogo dana neki mrtav dan ništa posla
Na viber grupi ih pitam: živi li su , lepo mi odgovore

Napišem odoh kupiti dajedem i platiti neki račun.. jedan to i lajkuje

Za tačno 8 minuta jedan od njih šalje na viber kako će mi za 10 min poslati narudžbenicu za otpremu robe koja kod kupca treba da bude do prekosutra

Realno sve takvo se šalje na mail ..mislim čemu to od lika koji svoj posao prilagođava svojim poslovnim obavezama

U formi zezanja napišemda nije prošlo ni 8minuta bez "rokova" kada kažem da ću nešto uraditi za sebe

Za sat vremena drugi jer nije dobro video traži da se nešto ispravi ..kada mu dokažem da nije u pravu, nema "izvini" ..

Da li je ovonormalno i kolegijalno ponašanje ?

Inače spojene rečenicesu posledica tastature na radnom compu , ne radi dobro space .A drugi je tek plačmajkebožije
 
Forum je mesto gde možeš da budeš ono što nisi. Gde možeš da budeš ono što bi želeo da budeš. Gde možeš da kažeš ono što zaista, možda, podsvesno misliš, ali nemaš kuglice da izgovoriš u realnosti. Onda je lakše preneti misli na "papir" i pustiti.. Ali generalno, mislim da su to ljudi koji ne znaju za bolje, ne znaju da komuniciraju na nekom prihvatljivom nivou. Kada kažu "brutalno iskren", ja kažem "brutalno bezobrazan", jer ta iskrenost može da bude upakovana u "lepu i kulturnu" iskrenost. Možeš na lep, šaljiv način da kažeš ono što misliš i da ne povrediš sagovornika. Ali, hiljadu ljudi, hiljadu ćudi..
 
Forum je mesto gde možeš da budeš ono što nisi. Gde možeš da budeš ono što bi želeo da budeš. Gde možeš da kažeš ono što zaista, možda, podsvesno misliš, ali nemaš kuglice da izgovoriš u realnosti. Onda je lakše preneti misli na "papir" i pustiti.. Ali generalno, mislim da su to ljudi koji ne znaju za bolje, ne znaju da komuniciraju na nekom prihvatljivom nivou. Kada kažu "brutalno iskren", ja kažem "brutalno bezobrazan", jer ta iskrenost može da bude upakovana u "lepu i kulturnu" iskrenost. Možeš na lep, šaljiv način da kažeš ono što misliš i da ne povrediš sagovornika. Ali, hiljadu ljudi, hiljadu ćudi..
:ok:
 

Back
Top