Želja za samoubistvom

markocheda

Iskusan
Moderator
Poruka
5.245
Ja nemam tu želju, ali moj otac je izvršio samoubistvo, i ostavio me da razmišljam o smislu života celi moj život.
Generalno, moj otac je imao sve (iz moje perspektive). Sem sreće očigledno.
Njegov otac, moj deda (koji je živ još,gazi pozne godine) je gadan tip,osoba sa teškim ponosom,naduven po egu,teška JA osoba.
Moj otac je bio vesela osoba sa voljom da živi (to bi rekao neko sa strane)..bio je depresivan, jer nije mogao da mrdne prstom,bez da se zna...a imao je pare.
Te pare koje je dobijao je od oca. Zaradjivao je i vraćao je ocu. U jednom momentu se suprostavio ocu, jer je manjkao sa novcem, i pred njim je izvršio samoubistvo...pred njegovim očima. Imao je para, koje su bile njegovog oca (mog dede) imao je decu, budućnost....ali pritisak ga odveo u grob.
Nisu svi stvoreni za sve...neko je rekao,jednom....on očigledo nije bio mentalno moćan....
Postavlja se pitanje...koliko pritisak mora biti jak da bi neko skenjao samog sebe.
Nekima treba manje, nekima više...nisu svi istog konstrukta... Sebe sam očvrsnuo do tačke nemogučnosti, da popustim život...živim umesto mog oca, kao da sam on...živim za nas oboje. Moje treće dete nosi njegovo ime. I zamišljam da se vratio sa tim imenom (to je bitno, zamišljam, jer zamišljam da mi bude lakše).
Samoubistvo da bi se učinilo mora imati teški razlog, ne neki kao "ljubav me izdala" ili tako...mora imati kao "civilizacija propada". to se još nikom nije desilo....obično je "razočaran sam".....pretrpi čoveče, postoje gori slučajevi, istraj. Samo pogledaj one sa fizičkim nesposobnostima, koji se tako rodili, dovoljno je...ima ih nadji ih na netu.
Recite nešto, osobama koji žele samoubistvo...što može da im pomogne. Ili recite problem, da pomognem JA, možda imam neku reč.
 
samoubistvo je nesrecna ljubav->samoubistvo
znaci nedostatak ljubavi jer ljubav daje motivaciju, to radja sebicnost a sebicnost samoubistvo, no svako ima prava da osluci sam
ne treba nikog osudjivati. Moj ujak se ubio sa 28 godina zbog nesrecne ljubavi, povukao je majku za sobom,
koja je stajala na krovu gledala u gorblje i padala u nesvest. Ja sam dozhiveo nervni slom sa 15 jer su krili od
mene pa sam saznao sa tretje strane.
Jak EGO je simbol jake Volje, one koja te gura kroz zhivot svesno, jak ego se izgradjuje ili duhovnom praksom
ili prirodno kroz znoj i suze. No ko ima JA mozhe chiniti DOBRO ako ima Ljubav ili biti PSIHOPATA ako je nema.
 
Tvoj slučaj je težak, no to na stranu, samoubistvo je često sasvim racionalan čin. To ne mogu da priznaju država i gradjani jer bi im pomutilo sliku navodno sjajnog života koji ih drži u matrici - rodjenje, škola, posao, porodica, penzija, smrt. Kao što ne mogu da izdrže nesrećne završetke velikih filmova i serija, pa mora da se napravi neki moralno prihvatljiv završetak jer ako njega nema onda stado ne ide u bioskop. Dobar primer je Igra prestola, usraše onakvu seriju sa završetkom za glupavu rulju koja čini većinu publike.

Većina ovih koje pominješ a koji su invalidi i fizički nesposobni zapravo nemaju neke razloge za život. Većina ih živi usrano i onemogućen im je bilo kakav normalan život, ali se pojavi jedan Nik Vujičić koji je nasmejan i lep i prodaje motivacionu maglu, dok ostali propadaju. Propao bi i on da nema lepo lice i marketinšku menažeriju iza sebe. Da je npr. radio sa svojom diplomom u nekoj firmi bio bi levo smetalo, ovako je našao motivacione parole da se preko njih uzdigne. Ljudi to poslušaju, posle oduševljenje splasne i opet su u jarku.

Neizlečivo bolesni, teški mentalni bolesnici, ljudi koji su izgubili cele porodice ili nešto njima sveto... oni imaju racionalan razlog za suicid, da prekrate muke. Ali je sve to individualno, nismo svi isti, nekome je neka sitnica planina, a neko može da izdrži sve živo. Najbitnije je ne primenjivati isti sistem na sve ljude ko da su svi isti. "Istraj, bori se, sutra će doći sunce..." To su samo parole, potreban je realan odnos i potpuna promena stila života. Npr. kako da psihički bolestan funkcioniše u našem društvu kad mora da radi kao onaj što je zdrav, da bi preživeo? Da se meri i ponaša po istim kriterijumima sa zdravima, u nemilosrdnom kapitalizmu? A tipa mesecima ne može da izadje iz kuće od depresije. Ali on mora da radi, nema država milosti.

Stado muti vodu i uskraćuje ljudima pravo da sebi skrati muke ako dodju do kraja kanapa. Generalno ceo život današnjeg čoveka je napravljen da se prosečni i većinska rulja (normies) ne uzbude, jer su oni najbitniji i sve odredjuju.

Glupa rulja gleda Game of thrones i očekuje svoj srećni završetak:

 
Kako ja to vidim, izuzev onih koji zbog svoje bolesti, mučnog i stresnog kraja, svoje bližnje toga žele da poštede, mada ni to nije rešenje jer ostavlja trajnu posledicu umesto svesnog suočavanja svih sa neminovnim i njihovu posvećenost do samog kraja, što čak i oplemenjuje dalji život, ispada da tim činom pokušavaju da pošalju ciljanu poruku ka onima koji su im bili centar postojanja ali ih nikada nisu razumeli i saosećali se sa njima, ili su to samo oni tako videli i doživeli.
 
Tesko je to objasniti.Neko ima bolje i jace trpilo,a neko slabije.Emotivni ljudi ne mogu da podnesu takvo kinjenje,pogotovo od svoga roditelje,koji bi trebao biti oslonac.Ja sam od moga otisao cim sam zavrsio srednju skolu.Zaposlio se i zapoceo svoj zivot.Tako sam ga izbrisao iz pozeljnih likova.Tvom ocu je bilo teze,jer je imao porodicu,a ziveo i sa ocem.Nemam pametnih reci da iskazem taj problem,ali je tvom ocu bio veliki pritisak izmedju vase porodice i njegovog oca.Nije mogao da ode,da ostavi vas,a nije mogao da podnese to psihicko maltretiranje od svoga oca.
 
Jung je rekao, cini mi se, da nema toliko sitne stvari koja nekome ne moze posluziti kao okidac za samoubistvo,
niti ipak toliko krupne i grozomorne stvari zbog koje bi neko nuzno sebi pozeleo da oduzme zivot...
Po njemu, izgleda, vital elan bira svoj put, kao i svaka ziva stvar, birajuci da se ne razbije o hridi podzemnog nesvesnog.
Ja to ovako malo poetski, ali sustina je ta.:)
 
Čitao sam knjigu jednog lika koji je preživeo Aušvic, svoju prvu posudu za hranu je dobio tako što je čovek do njega umro
pa je on preuzeo, pre toga je jeo ostatke sa zemlje.. glad.
Pisao je da je posle nekog vremena mogao da prepozna ko će od novopridošlih brzo otićii a ko će se borti da preživi.
Piše da se videlo u očima kada bi se neko predao.
Kada bi uspeo da se izbori u tri dana za jedan krompir za jelo bio bi presrećan.
A neko nije srećan u svili i kadifi.
Ima gi razni.
Naše postojanje od max 100 godina u beskonačnosti vremena prodje zzzzkkkk.
 
Uh... Teska tema, pogotovo sto je toliko licna. Svaka tebi cast na snazi da preguras to.
Nema tu racionalizacije pri suicidu, neko je vise sklon tome neko ne, a mi kao narod smo nauceni da pomoc psihologa u nekim teskim situacijama stigamtisemo i dovedemo na nivo sprdnje i podsmeha.Umesto da bude suprotno, da se ljudi ohrabruju da potraze strucnu pomoc.
Njima koji su to uradili ili pokusali je u tom trenutku samoubistvo bilo jedini izlaz, neko iz ocajanja, neko iz besa ali oni nisu videli drugi nacin resavanja trenutnih problema.Ne treba osudjivati, tenutno pomracenje uma u kojim je racio sveden na minimum.
 
samoubistvo je nesrecna ljubav->samoubistvo
znaci nedostatak ljubavi jer ljubav daje motivaciju, to radja sebicnost a sebicnost samoubistvo, no svako ima prava da osluci sam
ne treba nikog osudjivati. Moj ujak se ubio sa 28 godina zbog nesrecne ljubavi, povukao je majku za sobom,
koja je stajala na krovu gledala u gorblje i padala u nesvest. Ja sam dozhiveo nervni slom sa 15 jer su krili od
mene pa sam saznao sa tretje strane.
Jak EGO je simbol jake Volje, one koja te gura kroz zhivot svesno, jak ego se izgradjuje ili duhovnom praksom
ili prirodno kroz znoj i suze. No ko ima JA mozhe chiniti DOBRO ako ima Ljubav ili biti PSIHOPATA ako je nema.
Jak ego može biti zlo i samoiživivljavanje...moj otac je prokleo mog dedu pred smrt (metak u slepoočnicu) sa živi dugo,ali poješće te gliste.
Još živi sa šećerom od 16.
 
Recite nešto, osobama koji žele samoubistvo...što može da im pomogne. Ili recite problem, da pomognem JA, možda imam neku reč.
U ovom ovolikom svetu negde sigurno postoji osoba koja pati isto kao i ti, pa, da li bi imao hrabrosti da joj kažeš da je najbolje da nestanete?
Mislim da ne. Da znaš da postoji bar još jedna osoba u svetu koja oseća isto, ti bi se izdigao iz svog bola i poželeo da daš primer toj drugoj osobi kao što si ti.
Ma kakav da je problem u pitanju, želim da mislim da si dovoljno jak da brojiš, koncentriši se na brojeve i broj do beskonačnosti, i kad prođe beskonačno, e, onda, ako zaista nema rešenja, ja ti dopuštam da odeš po svojoj odluci...

Šta ako si ti čovek mog života i tako nestaneš, šta ako si moj spasilac u nekoj situaciji, šta ako bez tebe ni ja ne mogu da postojim za par dana, meseci, godina?
Ko snosi odgovornost za to što te nikada neću sresti?

Ko je kriv jer nešto niko osim tebe neće moći da uradi?
Milion ''Šta ako?'', ali ti više nisi tu.
I ne znam te, a ne želim da nestaneš.

Možda baš sutra treba da se sretnemo. Možda je to to, možda je ceo život morao da prođe...

Misli na MOŽDA, ono je tu negde iza ugla... ali ne ako nestaneš.
Ti si svet, i svet će se srušiti bez tebe.
 
Jak ego može biti zlo i samoiživivljavanje...moj otac je prokleo mog dedu pred smrt (metak u slepoočnicu) sa živi dugo,ali poješće te gliste.
Još živi sa šećerom od 16.
Shetjer je blagoslov. To je bolest koja te tera da postish. Deda tje verovatno videti Boga i pokajati se ako vetj nije. Svakako da je ljudska
priroda teshko promenljiva. Ko je zao bitje josh vetji u tome, ko je dobar takodje. Treba samo da shvatish da SMRT NIJE KRAJ,
i da OPROSTISH.
 
Uh... Teska tema, pogotovo sto je toliko licna. Svaka tebi cast na snazi da preguras to.
Nema tu racionalizacije pri suicidu, neko je vise sklon tome neko ne, a mi kao narod smo nauceni da pomoc psihologa u nekim teskim situacijama stigamtisemo i dovedemo na nivo sprdnje i podsmeha.Umesto da bude suprotno, da se ljudi ohrabruju da potraze strucnu pomoc.
Njima koji su to uradili ili pokusali je u tom trenutku samoubistvo bilo jedini izlaz, neko iz ocajanja, neko iz besa ali oni nisu videli drugi nacin resavanja trenutnih problema.Ne treba osudjivati, tenutno pomracenje uma u kojim je racio sveden na minimum.
To se desilo 90' ih...možda i to dodalo žar na vatru...nisu bila laka vremena za život u bivšoj jugi..
Za buduća pokoljenja...eto,misao.
 
Jung je rekao, cini mi se, da nema toliko sitne stvari koja nekome ne moze posluziti kao okidac za samoubistvo,
niti ipak toliko krupne i grozomorne stvari zbog koje bi neko nuzno sebi pozeleo da oduzme zivot...
Po njemu, izgleda, vital elan bira svoj put, kao i svaka ziva stvar, birajuci da se ne razbije o hridi podzemnog nesvesnog.
Ja to ovako malo poetski, ali sustina je ta.:)
Moćno. :)
 
To se desilo 90' ih...možda i to dodalo žar na vatru...nisu bila laka vremena za život u bivšoj jugi..
Za buduća pokoljenja...eto,misao.
Da, ja sam tih godina odrastao i bile su bas teske za ljude koji nisu umeli ili mogli da se brzo prilagodjavaju. Sa svih strana pritisak, tenzija,rat i huskanje na rat, beda i sirotinja, nedostatak vizije buducnosti...
 

Back
Top