- Poruka
- 5.245
Ja nemam tu želju, ali moj otac je izvršio samoubistvo, i ostavio me da razmišljam o smislu života celi moj život.
Generalno, moj otac je imao sve (iz moje perspektive). Sem sreće očigledno.
Njegov otac, moj deda (koji je živ još,gazi pozne godine) je gadan tip,osoba sa teškim ponosom,naduven po egu,teška JA osoba.
Moj otac je bio vesela osoba sa voljom da živi (to bi rekao neko sa strane)..bio je depresivan, jer nije mogao da mrdne prstom,bez da se zna...a imao je pare.
Te pare koje je dobijao je od oca. Zaradjivao je i vraćao je ocu. U jednom momentu se suprostavio ocu, jer je manjkao sa novcem, i pred njim je izvršio samoubistvo...pred njegovim očima. Imao je para, koje su bile njegovog oca (mog dede) imao je decu, budućnost....ali pritisak ga odveo u grob.
Nisu svi stvoreni za sve...neko je rekao,jednom....on očigledo nije bio mentalno moćan....
Postavlja se pitanje...koliko pritisak mora biti jak da bi neko skenjao samog sebe.
Nekima treba manje, nekima više...nisu svi istog konstrukta... Sebe sam očvrsnuo do tačke nemogučnosti, da popustim život...živim umesto mog oca, kao da sam on...živim za nas oboje. Moje treće dete nosi njegovo ime. I zamišljam da se vratio sa tim imenom (to je bitno, zamišljam, jer zamišljam da mi bude lakše).
Samoubistvo da bi se učinilo mora imati teški razlog, ne neki kao "ljubav me izdala" ili tako...mora imati kao "civilizacija propada". to se još nikom nije desilo....obično je "razočaran sam".....pretrpi čoveče, postoje gori slučajevi, istraj. Samo pogledaj one sa fizičkim nesposobnostima, koji se tako rodili, dovoljno je...ima ih nadji ih na netu.
Recite nešto, osobama koji žele samoubistvo...što može da im pomogne. Ili recite problem, da pomognem JA, možda imam neku reč.
Generalno, moj otac je imao sve (iz moje perspektive). Sem sreće očigledno.
Njegov otac, moj deda (koji je živ još,gazi pozne godine) je gadan tip,osoba sa teškim ponosom,naduven po egu,teška JA osoba.
Moj otac je bio vesela osoba sa voljom da živi (to bi rekao neko sa strane)..bio je depresivan, jer nije mogao da mrdne prstom,bez da se zna...a imao je pare.
Te pare koje je dobijao je od oca. Zaradjivao je i vraćao je ocu. U jednom momentu se suprostavio ocu, jer je manjkao sa novcem, i pred njim je izvršio samoubistvo...pred njegovim očima. Imao je para, koje su bile njegovog oca (mog dede) imao je decu, budućnost....ali pritisak ga odveo u grob.
Nisu svi stvoreni za sve...neko je rekao,jednom....on očigledo nije bio mentalno moćan....
Postavlja se pitanje...koliko pritisak mora biti jak da bi neko skenjao samog sebe.
Nekima treba manje, nekima više...nisu svi istog konstrukta... Sebe sam očvrsnuo do tačke nemogučnosti, da popustim život...živim umesto mog oca, kao da sam on...živim za nas oboje. Moje treće dete nosi njegovo ime. I zamišljam da se vratio sa tim imenom (to je bitno, zamišljam, jer zamišljam da mi bude lakše).
Samoubistvo da bi se učinilo mora imati teški razlog, ne neki kao "ljubav me izdala" ili tako...mora imati kao "civilizacija propada". to se još nikom nije desilo....obično je "razočaran sam".....pretrpi čoveče, postoje gori slučajevi, istraj. Samo pogledaj one sa fizičkim nesposobnostima, koji se tako rodili, dovoljno je...ima ih nadji ih na netu.
Recite nešto, osobama koji žele samoubistvo...što može da im pomogne. Ili recite problem, da pomognem JA, možda imam neku reč.