Želim da znaš...

Nismo razgovarali preko 20 godina.. Izgledalo je kao velika ljubav, ali iz sadasnje perspektive to je bila samo privlačnost. Zapravo sam uživala i hranila se velikom željom koju si imao prema meni. Nisam nikada imala nameru da živimo zajedno. I drago mi je što je sve leglo na svoje mesto i što nismo u kontaktu.
 
Sada te razumem.Evo tek sad sam shvatio zašto si bukvalno digao ruke od mene tad jer vidim kako izgledaju stvari iz tog ugla u kom si ti bio.Dugo vremena sam te krivio,osećao se napušteno jer si digao ruke od mene kada mi je bilo najteže...Nisam ni razmišljao o tome da sam tad bio ovakav,zatvoren,hladan,nedostupan...da nisam bio tu i kada jesam i da nisi mogao da dopreš do mene i nađeš neku potvrdu toga za želim da ostaneš.Vidim sada kako izgleda voleti depresivnu osobu koja samo želi da se zatvori u svoj mrak...Izvini...
Bukvalno sam uhvatio sebe na delu kako se ponašam onako kako si se ti ponašao.Osetio sam i tu želju da odem i tražim negde drugde tu toplotu koju ni ti nisi imao sa mnom...
Sada te razumem...Znam da ti nije bilo lako...
Ali ja nisam ti...Ne želim da joj uradim to što si ti meni i da joj okrenem leđa...iako ta hladnoća boli...neka boli
 
Poslednja izmena:
nisam hteo da te dovedem u ovu situaciju...ozbiljno nisam.Nisam mogao da predvidim da ćemo stići do toga da se vežeš a kamo li zaljubiš...ni ja nisam očekivao da ću se zaljubiti u tebe...sad smo tu gde smo...strah me je da ćeš se uplašiti,da će ti ispariti hrabrost i da ćemo ostati nedorečeni...da ću postati tvoja trenutna zabluda koju si izbacila iz glave
 
Manje, više nemam nemam ništa protiv drugarice tvoje osim što sam od nje bolestan najmanje od 2004. Ona je razlog što te još uvek nisam zapratio preko sopstvenog Instagrama(preko Fejsbuka sam prestao da ulazim da te gledam sada već možda i više od godinu dana) pa makar gledao kako kačiš slike sopstvene dece svaki dan ko npr. jedna tvoja imenjakinja(u ovim godinama takođe žena koja koja mi se mnogo sviđa, samo jbg...). Ipak si ti bila moja mnogo velika ljubav i bilo je tu i uspona i padova, ali je ćinjenica, činjenica. Uz tebe je uvek išla i tvoja drugarica a ti sama znaš koliko ja nju ne mogu da smislim(možda ni ona mene)
 
Sada te razumem.Evo tek sad sam shvatio zašto si bukvalno digao ruke od mene tad jer vidim kako izgledaju stvari iz tog ugla u kom si ti bio.Dugo vremena sam te krivio,osećao se napušteno jer si digao ruke od mene kada mi je bilo najteže...Nisam ni razmišljao o tome da sam tad bio ovakav,zatvoren,hladan,nedostupan...da nisam bio tu i kada jesam i da nisi mogao da dopreš do mene i nađeš neku potvrdu toga za želim da ostaneš.Vidim sada kako izgleda voleti depresivnu osobu koja samo želi da se zatvori u svoj mrak...Izvini...
Bukvalno sam uhvatio sebe na delu kako se ponašam onako kako si se ti ponašao.Osetio sam i tu želju da odem i tražim negde drugde tu toplotu koju ni ti nisi imao sa mnom...
Sada te razumem...Znam da ti nije bilo lako...
Ali ja nisam ti...Ne želim da joj uradim to što si ti meni i da joj okrenem leđa...iako ta hladnoća boli...neka boli
Kru te iebo zarki pa ti feget
 
N.....recitovao bi ti Jesenjina i milovao grudi. :heart:

O, glupo srce, ne tuci!
Sve nas je varala sreća,
tek prosjak se kobi sjeća…
O,glupo srce, ne tuci!

Mjeseca žute šare
krošnjama kestena teku.
Lali skrivam u šalvare
glavu pod koprenu meku.
O, glupo srce, ne tuci!

Nekad smo prava djeca,
i plač i smijeh odjednom:
dok neki vječito jeca,
radost je suđena jednom.
O glupo srce, ne tuci!

Života varka ne uspi.
Nove se napijmo snage.
Srce bar sada usni,
ovdje, u krilu drage.
Života varka ne uspi.

Možda će i nas otkriti
usuda lavinska struja,
na našu ljubav odvratiti
pjesmom k’o u slavuja.
O, glupo srce, ne tuci.
 
ti se idalje lomiš ja se idalje osećam nemoćno...zapravo i jesam nemoćan da tu išta uradim,odluka je tvoja na kraju krajeva...

ne plaši me odbijanje...niti me plaši ono suprotno od toga...jedino me plaši šta to lomljenje radi tebi
 
Nisam ja previše dobra osoba...sujetan sam,sitničav...Kada se osećem odbačeno i uvređeno bacam to ljudima nazad u lice,ne dam im da zaborave kako sam se osećao zbog njih,želim da im vratim taj osećaj milo za drago čak i kad to nije bila njihova namera.Nisi kriva,ne zaslužuješ da ti to radim.I ne napušptam te...Volim te...samo se plašim da ću biti neprijatan sada kada ti to ne treba
 
Nisam ja previše dobra osoba...sujetan sam,sitničav...Kada se osećem odbačeno i uvređeno bacam to ljudima nazad u lice,ne dam im da zaborave kako sam se osećao zbog njih,želim da im vratim taj osećaj milo za drago čak i kad to nije bila njihova namera.Nisi kriva,ne zaslužuješ da ti to radim.I ne napušptam te...Volim te...samo se plašim da ću biti neprijatan sada kada ti to ne treba
Oseca se iskrenost. I ono sto ponekad ostane nakon raskida, bol i ljubav, pa se sudaraju i od ljudi prave mala cudovista.
 
Pisao bih ti...ali čemu svrhe...nećeš pdgovoriti...ja ti ne trebam...on ti treba...ja nisam dovoljno muževan,nisam dovoljno sirov...nisam dovoljno ništa...
hoću da te mrzim,bilo bi mi lakše...ali ne mogu.
 
Voleo bih nekako da popravimo ovo,šta god to bilo, da me bar ne mržiš...
Prznajem...bio sam grup sa nekim rečima i reakcijama.Da,jesam...i ti si uzvratila jer to si ti,vraćaš onako kako dobiješ.
Neću da lažem da u tom trenutku niam hteo da te uvredim...jesam,jer sam i sam bio uvređen...I osećam se odvratno što sam se tad pretvorio u čudovište koje bljuje vatru...i sam sebe sam razočarao time što sam poželo tebi da nanesem bol.
 
Možda sam prećutala mnogo toga..
Možda nisam umela da ti pružim ono šta ti je trebalo..
Možda ti nije bilo dovoljno što si mi stalno u mislima,a bila sam daleka,ćutljiva i oprezna.
Uvek sam govorila da mi nije ništa.
A svaki put sam mrzela sebe zbog toga.
Šta sam mogla?Šta sam smela?
Ostala sam bez odgovora.
Ostala sam i bez tebe.
Kao neko ko je naučen da poraz prihvati mirno..bez suza ..bez shvatanja..
 

Back
Top