Zbog ratnog zločina uhapšen Goran Sarić, policijski general MUP Republike Srpske

JankoTheGreat

Buduća legenda
Poruka
27.326

Zbog ratnog zločina uhapšen Goran Sarić, policijski general MUP Republike Srpske​

avatar
S. D.danas 12:16

Zbog ratnog zločina uhapšen Goran Sarić, policijski general MUP Republike Srpske 1
FOTO: Istraga.ba
Goran Sarić, policijski general MUP-a Republike Srpske, uhapšen je danas u akciji SIPA na području Bijeljine i Sokoca, zbog sumnje da je odgovoran za ubistva 22 člana porodice Sejmenović, Sarajlić i Malagić, prenosi Istraga.ba.

On je, navodi se, uhapšen po nalogu Tužilaštva BiH, a zajedno sa još šest osoba, osumnjičen je da je počinio krivično delo zločin protiv civilnog stanovništva.
Svi uhapšeni su osumnjičeni da su u zoru 25. septembra 1992. godine učestvovali ubistvu 22 člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić, navodi istraga.ba i dodaje da je među ubijenim civilima bilo sedmoro dece.

„Još tada je saopšteno da su ovaj zločin počinili pripadnici Specijalne jedinice MUP-a Republike Srpske, poznate pod imenom Pahuljice. Oni su iz kuća u bijeljinskom naselju Bukreš izveli sve civile koji su se tu zatekli, te ih odveli na obalu reke Drine u mestu Balatun, gde su ih i pobili. Tela ubijenih su bačena u Drinu, a deset godina kasnije, u Sremskoj Mitrovici u Srbiji pronađeni su posmrtni ostaci 13 osoba, gde su ukopani pod oznakom NN“, navodi sarajevski portal.

Podseća se da je uhapšeni Goran Sarić tokom rata bio komandant Specijalne brigade policije Republike Srpske te da mu se do sada dva puta sudilo za ratne zločine u BiH.
„Bio je optužen da je počinio krivično delo genocid u Srebrenici, ali ga je Sud BiH oslobodio. Osim toga, bio je optužen i za ratne zločine u Sarajevu, ali je i u tom predmetu oslobođen“, piše istraga.ba.

https://www.danas.rs/svet/region/zb...aric-policijski-general-mup-republike-srpske/


****************************************************************************************************************************************
Trebalo je da prode 30 godina da se uhapse oni koji su su upali u kuce 3 porodice, uhapsili ih i likvidirali ih na obalama Drine i pobacali njihova tela u tu reku. Svi ucesnici ovog zlocina su bili.....policijaci. Njihov posao je bio da stite ljude. Oni su se ponasali upravo suprotno.

Tokom rata je bilo puno zlocina ali ovaj je jedan od prvih i najstrasnijih.
 
6cb6ffbfbf0bb6090f8de7bd3a06fad1.jpg

Poznata imena svih uhapšenih za zločine nad civilima u Bijeljini​


03.12.2021. / 14:16
25


Pored Gorana Sarića, nekadašnjeg komandanta Specijalne brigade policije Republike Srpske (RS), u akciji Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapšeni su i pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RS-a za zločine počinjene u Bijeljini tokom 1992. godine.


Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su sedam osoba zbog sumnje da su kao pripadnici policijskih struktura Republike Srpske učestvovali u ubistvu veće grupe Bošnjaka, među kojima su bile žene i djeca u mjestu Balatun kod Bijeljine, saopćeno je iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) saznaje da su među uhapšenima Živan Miljanović, pomoćnik komandira Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bijeljina, Stevo Bokarić pripadnik Službe državne bezbjednosti Bijeljina, Jovica Petrović i Mirko Šimić, pripadnici Interventnog voda SJB, te Ljubo Marković i Slavenko Kočević, pripadnici Specijalnog voda Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske, takozvane "Pahuljice".

BIRN BiH je ranije pisao da je uhapšen i Goran Sarić, nekadašnji komandant Specijalne brigade policije Republike Srpske – koji je u dva predmeta Državnog suda pravosnažno oslobođen krivice za genocid u Srebrenici i ratne zločine u Sarajevu.
Kako se navodi u saopćenju, oni su osumnjičeni za učestvovanje u ubistvu 22 osobe bošnjačke nacionalnosti među kojima je bilo sedmero djece i osam žena.
- Među osumnjičenima koji su lišeni slobode su i osobe koje se terete za izravno sudjelovanje u egzekucijama žrtava - stoji u saopćenju Tužilaštva, dok je SIPA saopćila da se terete za ratni zločin protiv civilnog stanovništva po komandnoj i induvidualnoj odgovornosti, te kao saučesnici.

Uhapšeni se sumnjiče za 22 člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić, među kojima i sedmero djece, koji su odvedeni iz svojih kuća u bijeljinskom naselju Bukreš, gdje su stanovali i ubijeni u zoru 25. septembra 1992. godine u selu Balatun na obali Drine na području Bijeljine.
Na groblju u Sremskoj Mitrovici 2002. godine pronađeni su posmrtni ostaci 13 tijela, ukopani pod oznakama NN. Do 2011. pronađeno je i sahranjeno 18 stradalih, a četvero se još uvijek vode kao nestali.

Uhapšene osobe, u narednom periodu, će biti predate postupajućem tužiocu Tužilaštva BiH.
BIRN
 
ISTRAGA TRAJE PREDUGO

Duško Tomić koji već 30 godina poziva na kažnjavanje zločina u Bijeljini: To je bio genocid​



Duško Tomić (Foto: DW)

Duško Tomić (Foto: DW)
Advokat Duško Tomić je, u ime članova porodica ubijenih u Bijeljini 25. septembra 1992. godine, vodio istragu o njihovim ubicama. Danas su državni organi, nakon više decenija istrage, konačno reagovali i uhapsili sedam osoba koje su učestvovale u egzekuciji 22 civila među kojima sedmero djece i osam žena.

U mjestu Bukreš kod Bijeljine, pripadnici Specijalne jedinice MUP-a RS-a "Pahuljice" i lokalne bijeljinske policije u septembru 1992. su upali u kuće porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić. Sve koje su zatekli su odveli na obalu Drine u selo Balatun gdje su ih upucali i bacili u rijeku.

Deset godina kasnije, pronađeni su prvi ostaci žrtava, a u čemu je pomogao i Duško Tomić, koji zajedno sa porodicama već tri decenije pokušava odmotati klupko zločina.

"Od početka do danas sam ja sa tim porodicama. Sve vrijeme sam govorio o toj bandi. Preselio sam se u Međaše, došao iz Sarajeva, čekajući da pomognem otkrivanju ovih zločina. Čekao ovaj dan. Danas se ponovo mogu vratiti u Sarajevo, sada kada su i oni na putu za tamo, za suđenje", rekao nam je Tomić.

Navodi da je, prema njegovim saznanjima, uhapšenima zaprijećeno kaznom od 40 godina. O identitetima uhapšenih nije mogao govoriti, pogotovo jer je jedan od njih tražio od njega da ga brani. Iako takvo nešto nema puno smisla, Tomić ističe da to može biti prilika za saznavanje cijele istine.

"Zvao me iz kombija, on je najslabija karika. Ja ću otići u Sarajevo da razgovaramo. Ukoliko on javno prizna zločin, pokaje se, pomogne da se sazna prava istina, konsultovao sam se i s porodicom koju zastupam, da mu damo šansu. Ne može se odbraniti njegovo nedjelo, ali se može odbraniti njegovo pravo na pokajanje i istinu, da svi saznamo istinu, jer to treba i svijet da sazna. Ja bih predložio javni prijenos suđenja jer ovo je najveći zločin. Oni su pokupili ljude sa spavanja, žene, djecu, starce i pobili ih i ostavili u Drini na Balatunu", rekao je on.

Dodaje kako se u njegovom slučaju može odbraniti pravo na pokajanje s obzirom na to da nije pucao, ali jeste ulazio u kuće iz kojih su odvedene žrtve. Međutim, mora otkriti ko ih je poslao, ko im je naredio i zašto su to učinili.

"Ovo je dokaz da se nije dogodio samo genocid u Srebrenici, nego i u Bijeljini. Ja se nisam mogao okupati u Drini znajući za ovaj zločin. Oni su pokupili i pobili sve koje su našli u tim kućama. To je mali genocid", poručio je Tomić.

On je predlagao i da Bijeljina dobije ulicu koja će se zvati po ubijenoj djeci Sarajlića, međutim ta inicijativa nije prošla. Također navodi da je često primao prijetnje i da su ga pokušali ućutati, ali da on nije htio stati jer ga je sramota onoga što se dogodilo.
"Zapalili su mi ovdje imanje, prijete mi smrću, sve da bih se ja zaustavio, ali evo ako Bog da, vidjet ćemo epilog", naveo je.

30 godina čekanja i boli

Poseban akcenat, advokat Tomić stavlja na predugo vođenje istrage. On navodi da je to još jedan način povređivanja porodica žrtava.
"Zašto su 30 godina vodili istragu? Velika dugotrajna čekanja na suđenja su nove nepravde. Zamislite bol 30 godina. Vidjet ćemo koji su tužioci postupali i šta su radili", naveo je.

Ističe kako je mnogima zapravo bilo u interesu da ova istraga drugo traje.
"Suština zločina u Bijeljini je da ovdje i dalje ima veliki dio fašista i nacionalista kojima je ovo velika rana na srcu kao što je meni radost. Treba zato polako buditi svijest da su se događali zločini", zaključio je advokat Tomić.
 
Pretpostavljam da su ih pobili jer ih je Vučić naložio da treba mrzeti balije.

Komentar optuženih posle presude bio je: "Glasajte za SNS."
dd2324be70afa1365a60175fda5a2e47.jpg


FOTO: AA

Jusuf Trbić je prvi pisao o zločinu nad 22 bijeljinskih civila: Napokon smo dočekali da bar neko bude uhapšen​


03.12.2021. / 15:00
5


Pripadnici Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA), postupajući po nalogu tužioca Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine, na području Bijeljine i Sokoca uhapsili su sedam osoba osumnjičenih da su kao pripadnici policijskih struktura RS-a učestvovali u ubistvu 22 Bošnjaka iz Bijeljine u noći između 24. i 25. septembra 1992. godine.


U knjizi "Majstori mraka", bijeljinskog publiciste i novinara Jusufa Trbića, opisan je zločin nad bijeljinskim porodicama Sarajlić, Sejmenović i Malagić, koji su u septembru 1992. godine ubijeni na obali Drine u selu Balatun, ali i o drugim zločinima nad Bošnjacima Bijeljine i Janje u periodu od 1992. do 1995. godine.
- Napokon je došlo do hapšenja. Dočekali smo da neko bude uhapšen, a šta će biti nakon hapšenja vidjet ćemo. Kada smo 2007. godine objavili podatke, a to je prvi učinio advokat Duško Tomić, o tome ko je kriv za ubistvo porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić, bila je to medijska bomba u to vrijeme. Međutim od tada do danas, već 14 godina, ništa se nije dogodilo - rekao je Trbić za Anadolu Agency (AA).


Predsjednik BZK "Preporod" u Bijeljini je kazao da je predmet išao od jednog do drugog tužioca, a u Bijeljini niko nije želio da sprovodi istragu iako su se znala imena velike većine onih koji su učestvovali u zločinu, koji su organizovali, koji su pucali, koji su mrtva tijela gurnuli u rijeku Drinu..

- Do danas se ništa nije dogodilo i, evo, ovo je prvi korak, čak i prva ovakva hapšenja u Bijeljini. Podsjećanja radi, riječ je u ubistvu 22 člana tri bijeljinske porodice Sarajlić, Sejmenović i Malagić. To su bili najmirniji ljudi na svijetu, poznati u Bijeljini, među njima je bilo osam žena od kojih četiri starije od 60 godina i sedmero djece, a najmlađi je bio Ado Sarajlić, koji je imao samo šest godina. Njihovi posmrtni ostaci pronalaženi su godinama nakon agresije na BiH na groblju u Sremskoj Mitrovici. Zahvaljujući jednom čovjeku koji se brinuo o tome oni su pronađeni, ali i neke druge žrtve. Mi smo 14 pronađenih i identificiranih pokopali 2013. godine u Bijeljini. Bila je to velika dženaza i od tada do danas proteklo je puno vremena, ali smo najzad dočekali hapšenja. Neko bi rekao da je pravda spora, a ja ću reći da je pravda prespora i da se skoro ne može ni očekivati da će za druge zločine u Bijeljini i Janji u dogledno vrijeme pronaći krivci - rekao je Trbić.

Za posmrtnim ostacima preostalih osam žrtava se traga, a članovi porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić više ne žive u Bijeljini i nastanjeni su u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).


- Njihove kuće su prazne, koliko ja znam, ali su bile useljene ujutro nakon zločina. Dakle sve je to bilo isplanirano, a zločin se dogodio u vrijeme kada u Bijeljini bio zastao proces etničkog čišćenja Bošnjaka. Taj zločin je poslužio da se ubrza iseljavanje Bošnjaka i zaista nakon tih septembarskih dana 1992. godine veliki broj Bošnjaka iz Bijeljine je otišao - prisjetio se Trbić početka rata u Bijeljini.
On je kazao da je zanimljivo da je taj zločin izvršila jedinica koja se zvala "Pahuljice".

- To je bila specijalna jedinica uglavnom sastavljena od ljudi sa Sokoca. Tom jedinicom su komandovali Mićo Stanišić, Tomo Kovač i Radovan Karadžić. Mićo Stanišić je u Haškom tribunalu oslobođen odgovornosti za ovaj zločin. Ostaje, dakle, Tomo Kovač, protiv koga je potvrđena optužnica i on se nalazi u Srbiji, odnosno u bijegu i za njim je raspisana i potjernica (Tomislav Kovač je optužen da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu s namjerom i ciljem da se istrijebi grupa bošnjačkog naroda u enklavi Srebrenica prisilnim premještanjem oko 40.000 žena, djece i staraca i pogubljenjima po kratkom postupku oko 8.000 muškaraca i mladića op.a.).


Tomo Kovač je ostavio jasan trag učešća u ovom zločinu. Ovdašnji političari i mediji su pokušali da krivicu za zločin prebace na četnike sjeveroistočne Bosne. Jasno je bilo da to četnici nisu uradili pa su oni iz revolta u septembru 1992. godine opkolili bijeljinsku kasarnu tražeći da se izruče pripadnici "Pahuljica", koji su potom s dva helikoptera iz Bijeljine izmješteni na Pale.

Četnici sjeveroistočne Bosne su natjerali Peru Simića da u programu SIM radija objavljuje njihovo saopćenje u kojem su naveli da su ljudi pobijeni i da zahtijevaju da se pronađu krivci, a onda je Tomo Kovač poslao pismo, koje je tada bilo tajno i u kojem izražava revolt zbog saopćenja četnika sjeveroistočne Bosne koje je objavljeno na radiju uz konstataciju da "nije srpski da se objavljuje nešto tako". Jasno je da je Tomo Kovač znao za zločin - podsjetio je Trbić na događaje o kojima je pisao u svojoj knjizi.

Uhapšene osobe u akciji SIPA-e biće predate u nadležnost Tužilaštva BiH, a nakon njihovog saslušanja bit će donesena odluka o prijedlogu za određivanje pritvora.
 
Tijela ubijenih su bačena u Drinu. Deset godina kasnije, 2002. na groblju u Sremskoj Mitrovici pronađeni su posmrtni ostaci 13 tijela, ukopani pod oznakama NN. Za sva nađena tijela postojala je uredna dokumentacija koju su vodili srbijanski organi i institucije.

Nakon identifikacije i obdukcije, 30. jula 2005. ukopani su na mezarju Lipić-Selimovići u Bijeljini. Do 2011. pronađeno je i sahranjeno 18-oro, a četvero se još uvijek vode kao nestali

Ubijeni su Sarajlići: Admir i Alma (stari šest i 10 godina), njihova majka Amira (rođ. 1955) i otac Osman (1956), njegov mlađi brat Senad (1967), njihov otac Izo (1931) i majka Rašida (1920), zatim Derviša (1956), Muharem ( 1952), njihova kćerka Selma (1980 – imala je 12 godina) i sin Zekerijah (1976). Ubijena je i Zurijeta Sarajlić (1934) i njena sestra Najla Džafić (1931).

Ubijeni su i Sejmenovići: Jusuf (1949), njegova žena Izeta (1951) i djeca Edina (1973) i Edin (1079). I Malagići: Rašid (1947), njegova majka Haša (1926), žena Amira (1953) i djeca Elvir (1972) i Almir (1974).
 

Brat ubijene Amire Sarajlić u Bijeljini: Ova bolna neizvjesnost je dugo trajala​

VIJESTI Autor:Adisa Imamović, Anisa Bukva03. dec. 202115:32 > 15:34
Podijeli:




1638541872-ss-750x437.png
Izvor: DW

Amir Hadžisalihović, brat ubijene Amire Sarajlić za N1 je kazao da je iznenađen jutrošnjim hapšenjima sedmorice osumnjičenih za ratne zločine u Bijeljini, ali, kako kaže, prošlo je dugo vremena od tog monstruoznog čina, ali nikada nije gubio nadu u pravosuđe.

Amira Sarajlić je bila jedna od 22 žrtve koje su ubili pripadnici specijalne jedinice MUP-a Republike Srpske, poznate pod imenom Pahuljice. Među te 22 nevine žrtve, bilo je osam žena i sedmero djece. Kako je kazao Hadžisalihović, samo pravosuđe može dokazati i osuditi zločinca.
“Jako sam iznenađen, a ujedno ako mogu nažalost reći i sretan što će odgovarati ti zločinci koji su to mogli napraviti, da dijete od šest i devet godina svirepo ubiju. Ubijeni su mi tada sestra, zet, prijatelj, prija i dvoje djece njihove maloljetne od porodice Sarajlića”, kazao je Hadžisalihović.
Hadžisalihović je i sam tragao za posmrtnim ostacima ubijenih članova njegove porodice. Kako kaže, taj je put bio izuzetno težak, do te mjere da je to teško riječima opisati.

“Ali zahvaljujući pomoći mojih prijatelja, bez obzira na naciju, uspio sam dobiti informaciju da su u Mitrovici sahranjeni. Ja sam onda našao vezu i išao sam u Mitrovicu i tamo smo imali dosije. Svi su bili sahranjeni kao NN osobe i ja sam po fotografijama prepoznao svoju sestričnu, prijatelja i nakon toga smo uradili DNK, ekshumirali ih i 2005. godine obavili dženazu u Bijeljini”, naveo je Hadžisalihović.

Hadžisalihović je kazao da je sve vrijeme bio strpljiv i suzdržavao se od bilo kakvih reakcija kada bi zločince sreo na ulici ili bio u njihovoj blizini. Kako kaže, cilj mu je bio samo da pronađe svoje najmilije.

“I da ih dostojanstveno sahranimo. Nažalost, sve se dugo krilo i sada se uspjelo sve saznati i otkriti i ti zločinci će odgovarati. Ta bolna neizvjesnost je jako dugo trajala. Ipak se radi o zločinima koji ne može ljudski um smisliti. Nikada nisam gubio nadu da ću jednog dana dočekati pravdu i da im se sudi”, poručio je Hadžisalihović.

U noći 24. i 25. septembar 1992. godine iz četiri kuće u bijeljinskom naselju Bukreš izvedeno je 22 ljudi iz porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić. Među njima je bilo sedmoro djece, te osam žena, od kojih četiri starije od 60 godina. Odvedeni su na obalu Drine u semberskom selu Balatun, gdje su ubijeni rafalima iz vatrenog oružja, a njihova tijela bačena su u rijeku. Zahvaljujući svjedocima, za zločin se odmah saznalo, a godinama kasnije njihovi posmrtni postaci, pod NN oznakama, pronađeni su na grobljima u Šapcu i Sremskoj Mitrovici. Nakon identifikacije i DNK analize, u mezarju Lipić-Selimovići u Bijeljini sahranjeno je 18 posmrtnih ostataka, a četvoro se još uvijek vodi kao nestalo.

Za monstruozno ubijanje bijeljinskih civila do danas niko nije odgovarao iako je istraga pokrenuta prije više od deset godina. Neposredno nakon zločina, Gradski odbor SDS-a je za ubistvo 22 nevinih žena, djece, muškaraca i staraca javno optužio pripadnike jedinice specijalne policije Duška Malovića za kojeg Tužilaštvo BiH tvrdi da je bio lična pratnja Miće Stanišića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova RS.

Tijela ubijenih su bačena u Drinu.

Ubijeni su Sarajlići: Admir i Alma (6 i 10 godina), njihova majka Amira (1955) i otac Osman (1956), njegov mlađi brat Senad (1967), njihov otac Izo (1931) i majka Rašida (1920), zatim Derviša (1956), Muharem (1952), njihova kćerka Selma (12 godina) i sin Zekerijah (1976). Ubijena je i Zurijeta Sarajlić (1934) i njena sestra Najla Džafić (1931). Ubijeni su Sejmenovići: Jusuf (1949), njegova žena Izeta (1951) i djeca Edina (1973) i Edin (1079). Ubijeni su Malagići: Rašid (1947), njegova majka Haša (1926), žena Amira (1953) i djeca Elvir (1972) i Almir (1974).
 
ви својим поступцима инсистирате да не постојите :kafa:

Poznata imena svih uhapšenih za zločine u Bijeljini​

VIJESTI Autor:N1 BiH03. dec. 202115:08
Podijeli:




1638537763-263042243_492909975276829_952263305021952405_n-750x413.jpg
Izvor: Sedmero djece koji su monstruozno ubijeni u Bijeljini
Pored Gorana Sarića, nekadašnjeg komandanta Specijalne brigade policije Republike Srpske (RS), u akciji Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapšeni su i pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RS-a za zločine počinjene u Bijeljini tokom 1992. godine.

Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su sedam osoba zbog sumnje da su kao pripadnici policijskih struktura Republike Srpske učestvovali u ubistvu veće grupe Bošnjaka, među kojima su bile žene i djeca u mjestu Balatun kod Bijeljine, saopćeno je iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine saznaje da su među uhapšenima Živan Miljanović, pomoćnik komandira Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bijeljina, Stevo Bokarić, pripadnik Službe državne bezbjednosti Bijeljina, Jovica Petrović i Mirko Šimić, pripadnici Interventnog voda SJB-a, te Ljubo Marković i Slavenko Kočević, pripadnici Specijalnog voda Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske, takozvane “Pahuljice”.
Ranijeje objavljeno da je uhapšen i Goran Sarić, nekadašnji komandant Specijalne brigade policije Republike Srpske – koji je u dva predmeta Državnog suda pravosnažno oslobođen krivice za genocid u Srebrenici i ratne zločine u Sarajevu.



VIJESTI
prije 26 minut0

Kako se navodi u saopćenju, oni su osumnjičeni za učestvovanje u ubistvu 22 osobe bošnjačke nacionalnosti među kojima je bilo sedmero djece i osam žena.
“Među osumnjičenima koji su lišeni slobode su i osobe koje se terete za izravno sudjelovanje u egzekucijama žrtava”, stoji u saopćenju Tužilaštva, dok je SIPA saopštila da se terete za ratni zločin protiv civilnog stanovništva po komandnoj i individualnoj odgovornosti, te kao saučesnici.
Uhapšeni se sumnjiče za ubistva 22 člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić, među kojima i sedmero djece, koji su odvedeni iz svojih kuća u bijeljinskom naselju Bukreš. Žrtve su ubijene u zoru 25. septembra 1992. godine u selu Balatun na obali Drine na području Bijeljine.
Na groblju u Sremskoj Mitrovici 2002. godine pronađeni su posmrtni ostaci 13 tijela, ukopani pod oznakama NN. Do 2011. pronađeno je i sahranjeno 18 stradalih, a četvero se još uvijek vode kao nestali.
Uhapšene osobe u narednom periodu bit će predate postupajućem tužiocu Tužilaštva BiH.
*U ovom tekstu je izmijenjena funkcija Steve Bokarića, koji je pripadnik Službe državne bezbjednosti Bijeljina
 
Hoće i neko odgovarati za onu pobijenu srpsku decu ili je ovo još jedan dokaz da to važi samo za Srbe (ne isključivo krive...nego kao vid pritiska)?
Zar vam nije malo nelogično da ga jure (Sarajvo, Srebrenica) sve to ništa i onda hajde i Bjeljina. Šta je sledeće?
I opet: gde su zločinci koji su pobili decu srpske nacionalnosti (isključivo zbog toga i što su pravoslavne veroispovesti).
 
Tokom rata je bilo puno zlocina ali ovaj je jedan od prvih i najstrasnijih.
A koji ono beše prvi?
A drugi?
Kako ste vi muslije kratke pameti i ne samo kratke nego i selektivne.
Zločin je zločin, ma ko ga počinio, ali za vas muslimanske licemere nema srpskih žrtava, niti su vredne pomena.
Ajd sad, odhebi polako.
 
Tokom rata je bilo puno zlocina ali ovaj je jedan od prvih i najstrasnijih.
То што су неки појединци и групе починили одређене злочине не мења суштину ослободилачно-одбрамбеног рата који је водила Српска.

То што је неко ухапшен, не значи да је и крив, већ само да постоји нека сумња.
 
A koji ono beše prvi?
A drugi?
Kako ste vi muslije kratke pameti i ne samo kratke nego i selektivne.
Zločin je zločin, ma ko ga počinio, ali za vas muslimanske licemere nema srpskih žrtava, niti su vredne pomena.
Ajd sad, odhebi polako.

Prvi masovniji zlocin je bio u selu Ravno kod Trebinja. Tu su Srbi sravnili selo sa zemljom i pobili tamosnje Hrvate
To je bilo 1991
 
То што су неки појединци и групе починили одређене злочине не мења суштину ослободилачно-одбрамбеног рата који је водила Српска.

То што је неко ухапшен, не значи да је и крив, већ само да постоји нека сумња.

Nisu to nikakvi pojedinci ili grupe vec sluzbena lica koje su dobila naredbu da to cine, a nije da im je bilo mrsko. Tako se kalio celik, stvarala danasnja RS.

Bijeljina je prva koja gde su Srbi pobili i proterali ostale. Ovako je srpsja vojska oslobadala Bijeljinu. To je bio modus operandi na celom podrucju i u svim pravcima.

Bijelina1992.jpeg

11587.jpg
 

Back
Top